Početna stranica » Hum – najmanji grad na svijetu

Hum – najmanji grad na svijetu

200 pregleda

Povijest Huma je veoma duga. Vjeruje se da su prvobitno utvrđenje podigli stari ilirski stanovnici, poznati kao Histri

Ako gledamo po nekim srednjovjekovnim mjerilima, Hum bi mogao biti grad budući da je opasan starim kamenim zidom koji se i danas vidi oko mjesta. Ipak, po današnjim mjerilima, Hum nije pravi grad, iako se često navodi kao najmanji grad na svijetu. Administrativno, Hum zapravo predstavlja manje naselje u sklopu grada Buzeta, pa time gubi spomenutu titulu. Usprkos tome, nazvat ćemo ga gradom jer je to naselje veoma burne povijesti i značaja za Hrvatsku i samu Istru. Ta značajnost prije svega se ogleda u tome da je bio jedno od središta glagoljaštva. Najveći pak uspon Huma vezan je za 16. stoljeće, kada dobiva svoje kapitalne građevine. Inače, u Humu se izvan gradskih zidina ništa nije gradilo te je naselje ostalo u granicama koje su određene gradskim zidinama još u ranom srednjem vijeku.

Danas je Hum malo naselje u sastavu grada Buzeta s oko 50 stanovnika, s očuvanim starim gradskim institucijama. Samo naselje nalazi se u brdskom dijelu središnje Istre, jugoistočno od gradskoga središta. Nadmorska visina na kojoj se nalazi je 349 m, a okruženo je brojnim brežuljcima i malim selima.

Običaj biranja župana

Povijest Huma je veoma duga. Vjeruje se da su prvobitno utvrđenje podigli stari ilirski stanovnici, poznati kao Histri. Pisani dokumenti i spomenici s prvim navodima o ovom gradu vežu se za Sveto Rimsko Carstvo, odnosno za 11. stoljeće kada Hum dobiva svoju fizionomiju. Tada je cijela Istra pripadala tom Carstvu, a uz kaštel su se gradili mali nizovi kuća za stanovanje. Novi kaštel, odnosno grad podignut je na temeljima stare utvrde koja je tu još od ranije postojala, tako da je povijest mjesta stara deset stoljeća. Ipak, sama povijest Huma vezana je za Marka grofa Ulricha I. koji je na svom posjedu podizao niz kaštela, pa je tako 1102. godine podigao i Hum, da bi kasnije Hum darovnicom pripao akvilejskom patrijarhu. Uz taj kaštel kasnije se podižu kuće i oko njih bedem. Tada se u kaštel moglo ući samo iz grada, da bi kasnije bio otvoren i predstavljao glavnu kapiju za ulazak u ovaj mali grad. Ipak, treba znati da je nekada gradić imao čak troja gradska vrata. Danas su sačuvana glavna kroz koja se ulazi u gradić.

Danas svaki dio ovoga malog mjesta podsjeća na tu povijest. Ona je vidljiva samim ulaskom u ovo zanimljivo mjesto, kroz portu, odnosno stari kaštel koji je mješavina više stilova, više fortifikacijskih rješenja. Tako nalazimo bedeme koji su se radili za vrijeme kada se koristilo samo hladno oružje, a samo neki dijelovi na kapiji podsjećaju i na razdoblje kada se koristilo vatreno oružje. Na ulazu nalazimo i malo zatvoreno rimsko dvorište, odnosno ulaz s dvije kontrolirane kapije. Kako je u pitanju zatvoreni pokriveni prostor, mjesto se koristilo i za skupove humskih stanovnika, odnosno za skupove na kojima se birao gradski župan, čiji je mandat trajao jednu godinu. Biranje se obavljalo na raboš, odnosno urezivanjem glasova na štap. Taj dan u godini svi su punoljetni muškarci zarezom na štapu davali svoj glas, a sve se obavljalo u gradskoj loži. Taj običaj je ostao i do danas, te se svake godine bira župan ili upravnik grada.

Sakralne građevine

Nakon što se uđe u grad sa zapadne strane i prođu bedemi koji se nalaze odmah s lijeve strane, nalazimo romanički toranj crkve te župnu crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije. Današnja crkva je relativno mlada ako gledamo starost Huma. U današnjem obliku je izgrađena 1802. godine, za vrijeme Napoleonove vladavine, a podignuta je na temeljima starije građevine. Sama građevina je zanimljiva jer predstavlja kombinaciju romaničkoga stila gradnje i baroknoga interijera crkve. Hum ima i drugu crkvu, mnogo manju. To je romanička crkva svetoga Jeronima koja je podignuta u 12. stoljeću te je oslikana freskama. Freske su plod majstora bizantske škole, a na zidovima uz freske nalazimo i brojne glagoljske natpise. Freske su djelo majstora Antuna iz Padove, odnosno iz obližnjega mjesta Kašćerge.

U gradu su smještena tri paralelna niza kuća koji se pružaju od istoka k zapadu, a dvije od njih polaze od gradskoga trga ispred crkve dok treća ide cijelom dužinom mjesta. Kako su se kuće naslanjale na sjeverni dio bedema sve kuće su imale prozore okrenute ulicama. Najstariji niz je onaj centralni, odnosno srednji niz kuća. Nastao je poslije izgradnje kaštela, a nastanili su se u njemu kolonizirani graničari koji su činili posadu kaštela. Sama koncepcija gradića bila je takva da se iz kaštela gdje su bili vojnici moglo brzo i lako stići u bilo koji dio grada.

Kasnije Hum doživljava svoj procvat, a to je razdoblje od 12. do 15. stoljeća, kada Akvilejski patrijarsi upravljaju njime. Tad se u gradu razvija umjetnost te se podiže kapela svetoga Jeronima. Nakon toga grad potpada pod Veneciju te svoj razvoj nastavlja u drukčijem političkom okruženju i jača mu komunalna uprava. To je razdoblje rušenja gradskih zidina, ali ubrzo i izgradnje novih koje vidimo i danas. Tada se preuređuje i sam kaštel.

Hum je dugo tijekom povijesti bio jedino središte hrvatske pismenosti i književnosti, odnosno glagoljaštva. To svoje korijene vuče iz 9. stoljeća, odnosno iz 863. godine, kad djeluju braća sveti Ćiril i Metod koji šire ideje bogosluženja među Slavenima. Oni tada uspostavljaju glagoljicu koja će se dugo zadržati među Hrvatima Istre i Kvarnera. Tada su svećenici bili u obvezi koristiti glagoljicu te je ona u Humu bila u uporabi sve do početka 20. stoljeća. Time se težilo da se očuvaju tradicija, vjera, jezik i narodni običaji jer se glagoljica rabila u administraciji, komunalnim poslovima i književnosti. Danas se pokušava oživjeti tradicija glagoljice, a Hum je u tu čast podigao i Aleju glagoljaša. Vrata grada Huma na kaštelu kroz koja se ulazi u grad posljednje su obilježje spomenute Aleje. Vrata su metalna, a okolo se nalazi dvanaest medaljona koji prikazuju mjesece. Svaki medaljon prikazuje najtipičniju aktivnost istarskoga seljaka u svakom mjesecu. Medaljon sa starcem koji sjedi uz ognjište tako simbolizira siječanj, medaljon s košnjom trave prikazuje lipanj, medaljon koji pokazuje žetvu označuje srpanj, onaj s kolinjem studeni…

Kako je u pitanju mali grad, ni broj stanovnika nije velik. Prema zadnjim popisima stanovništva, 2001. godine grad je imao 17 stanovnika, 2011. godine broj stanovnika skoro se udvostručio te je iznosio 30, dok posljednji popis stanovništva iz 2021. godine daje broj od 52 stanovnika. Tako da je ovaj grad, gledajući brojke, trenutno u ekspanziji, s obzirom na lošu demografsku strukturu Hrvatske. Ipak, nekada je u gradiću bilo puno više stanovnika – preko 150.

Hum je poznat i po svojim gastronomskim specijalitetima, odnosno specijalitetima od tijesta, mesa, raznoga domaćeg povrća, ali s dodatkom obaveznih crnih tartufa. Gastronomsku ponudu upotpunjuju lokalna istarska vina i poznati liker biska koji se pravi od plodova imele.

Kao i svaki drugi srednjovjekovni grad, i Hum ima svoje legende i priče o postanku. Tako je prema jednoj legendi grad Hum na današnjem mjestu nastao sasvim slučajno. To mjesto je vrh maloga brežuljka koji dominira okolicom. A sve je započelo u pradavna istarska vremena, kada su prema narodnim pričama u Istri živjeli dobri divovi. Oni su tada bili veliki pomoćnici lokalnih seljana, posebno kada su se radili teški poslovi, od obrade tla pa do gradnje kuća i drugih objekata. Kako bi zaštitili seosko stanovništvo od neprijatelja, dobri divovi su pomogli stanovnicima da izgrade utvrđene gradove u dolini rijeke Mirne poput Motovuna, Grožnjana, Roča… Posao je bio dug i težak, ali je na kraju ostalo malo materijala, ali nedovoljno za novi grad, a da taj kamen ne bi bacili iskoristili su ga da podignu mali grad – Hum.