Hrvatima je malo poznato da je jedan Hrvat bio predsjednik Republike Kostarike. Zvao se Francisco Orlić Bolmarčić, podrijetlom s otoka Krka iz mjesta Punat. Rođen je 10. ožujka 1907. u Ramonu u provinciji Di Alajuela. Ocu mu je bilo ime Josip, a majci Jorja Bolmačić Kamičić, rođena u Cresu na istoimenom otoku.
Francisco je završio studije agronomije i trgovine. Kao mlad čovjek rano ulazi u politiku i postaje članom Socijalističke demokratske partije Kostarike. Daje veliku podršku predsjedniku Figuerasu, svom velikom prijatelju. Postaje načelnik San Ramona 1930. godine. Na čelo ministarstva javnih radova dolazi 1953, a 1957. prvi put se kandidira za predsjednika države. Gubi na predsjedničkim izborima i osobno odlazi do protukandidata Mariae Echendia Jimeneza i čestita mu na pobjedi. Od tog časa njegov ugled počinje rasti.
Predsjednikom Kostarike postaje 1962. kao član Socijaldemokratske partije, pobijedivši protukandidata Calderona Guardie y Ulatea. Na čelu države bio je od 1962. do 1966. Karakteristika njegova upravljanja Republikom jest silna kultura i erudicija, neobična inteligencija i politički osjećaj. Bio je dobrog karaktera, spreman i sposoban donositi brze odluke.
Oženio se Maritom Camocho Quiros i postao veliki proizvođač kave. Kao predsjednik, utemeljio je Narodnu ustanovu obrazovanja (ustanova i danas nosi njegovo ime). Vršio je vrlo važnu ulogu na polju specijalizacije mladih obaju spolova na polju industrije, obrta, poljoprivrede, trgovine, električne energije te na ostalim poljima. Također je ustanovio Ured za nacionalnu plinifikaciju koji je podignut na rang Ministarstva za plinifikaciju narodne i političke ekonomije. Osnovao je i druge važne ustanove koje su i danas važne u razvoju zemlje. Prema riječima tajnika Biskupske konferencije Kostarike padra Armanda Alfara u San Joseu, predsjednik Orlić je bio voljen od svih, a narod ga je slavio gdje god se pojavio.
Francisco Orlić je umro 29. listopada 1969. i pokopan je na središnjem groblju u San Joseu.
Francisco Orlić je bio u Puntu kad mu bilo 15 godina. Došao je sa svojim ocem Josipom i djedom Franom. Bio je tada i u Cresu, jer druga njegova žena Regina i njegova majka bile su rođene u Cresu. U Puntu je bio i kao predsjednik Kostarike 1962. godine. Iz Rijeke ga je doveo u Krk poseban parobrod Novi Sad. Došao je u Punat u pratnji 11 auta. Pred vilom njegova djeda Frane Kostarika iskazali su mu počast predstavnici općine i kotara, kao i mjesni župnik Punata i gvardijan franjevačkog samostana na otoku Košljunu.
Predsjednikov djed Frane svojim je darovima pomogao u širenju župne crkve u Puntu 1933. godine, te je za to dobio odlikovanje Vitez sv. Grgura Pape od pape Pija I. Orden mu je uručio za bogoslužja u istoj crkvi dr. Josip Srebrnić, biskup krčki. Predsjednikov djed Frane Orlić Ladić, sin Nikole i Marije rođene Žic, došao je u Kostariku kao mladić od 15 godina. Djed mu je postao bogat vjenčavši se s Franciscom rođenom Zamora iz Kostarike. Sin mu Romano, jedan od devetero djece, postaje ministar u Kostariki. I danas u Punatu ima živućih rođaka predsjednika Francisca Bolmarčića Orlića. U samom mjestu Punat nalazi se vila Kostarika i hotel Park (nekada tvornica tjestenine), čiji je vlasnik bio predsjednikov djed Frane.
Kostarika se nalazi u Srednjoj Americi i površina joj je 51.100 km2. Ima kopnene granice s Nikaragvom i Panamom. Zapljuskuje joj obale Tihi ocean i Karipsko more. Ima 3.810.170 stanovnika, a glavni grad joj je San Jose, koji ima oko 310.000 stanovnika, a s bližnjom okolicom i preko milijun. Novčana jedinica je kolon. Zemlja je agrarna, ali je bogata zlatom i kavom. Administrativno je podijeljena u sedam provincija. Sveučilište u glavnom gradu San Joseu utemeljeno je 1843. godine. Službeni jezik je španjolski, a glavnu skupinu stanovništva čine ljudi španjolskog podrijetla, čak 87%, mestici 7%, crnci i mulati 3% i Azijci 2% (većina Kinezi) i Indijci 1%.
