Otac je dvojici svojih sinova ostavio u nasljeđe polje zasijano pšenicom. Jedan brat je imao brojnu obitelj i bio je siromašan, a drugi koji je živio sam bio je bogat.
Polje su podijelili na dva jednaka dijela.
Kad je došlo vrijeme žetve, jedan od braće probudi se noću i počne razmišljati: „Ja sam bogat, što će meni toliki snopovi? Moj brat je siromašan i treba mnogo više pšenice za svoju brojnu obitelj.“
Ustane on iz postelje i pođe u svoj dio polja. Nakupi mnogo snopova i prenese ih na bratovu polovicu.
Iste noći probudio se i njegov brat, te razmišljao:
“Moj brat nema ni žene ni djece, jedino u čemu može uživati jest bogatstvo.“ Ustane iz postelje, pođe u polje i prebaci puno snopova na bratovu stranu.
Kad su se braća ujutro pojavili u polju, bijahu začuđena kako se snopovi ni jednomu ni drugomu nisu umanjili.
I tako se događalo nekoliko noći za redom.
Svaki je prenosio svoje snopove na bratovu stranu,
a ujutro bi ustanovio da su snopovi na starom mjestu.
Jedne noći su se međutim dvojica braće natovarena snopovima srela na sred polja. Tada im je postalo jasno što se događa.
Istoga časa začuju s neba glas:
„Ovo mjesto, na kojem se očitovala tolika bratska ljubav, zaslužuje da se na njemu izgradi moj hram: hram bratske ljubavi.“
Kažu da je kralj Salomon izabrao upravo to mjesto za gradnju hrama.
Zapitajmo se bi li danas uspio pronaći mjesto za svoj hram?
