Površinom jedan od najvećih, po broju stanovnika treći po redu grad u Njemačkoj nakon Berlina i Hamburga, slovi za jedno od najvažnijih gospodarskih, prometnih i kulturnih središta države, a uz to je i glavni grad savezne pokrajine Bavarske koji leži na rijeci Isar. K tomu, u njemu se nalazi i najveća Hrvatska katolička misija na svijetu – München, grad i misija koje smo osobno posjetili i u koje vas reportažno vodimo na sljedećim stranicama revije.
Prije dvije godine Hrvatska katolička misija u Münchenu proslavila je 70. obljetnicu postojanja. Naime, 1948. godine, kada je službeno osnovana, započelo je redovito služenje euharistijskoga slavlja na hrvatskom jeziku u Domu za starije osobe Vincentinum smještenom u užem središtu grada. Od tada je započeo i redoviti pastoralni rad s prognanim i iseljenim Hrvatima koji su svoje utočište i prebivalište nakon Drugoga svjetskoga rata pronašli u Münchenu. Pastoralni rad s našim ljudima započeo je svećenik Krčke biskupije vlč. Ivo Vitezić već 1946. godine, a njega je naslijedio vlč. Stjepan Kukolja, svećenik Zagrebačke nadbiskupije. Potom je na službu stupio fra Dominik Šušnjara, član Splitske franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja koji je, kao voditelj misije od 1951. do 1983. godine, ostavio neizbrisivi trag među iseljenim Hrvatima koji se okupljaju u ovoj misiji. Inače, ona je 2013. godine preimenovana u Hrvatsku katoličku župu München u Bavarskom pastoralnom području i u okviru nadbiskupije München i Freising. Sustavni pastoral u ovoj župi i danas vode svećenici franjevci Splitske franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja na čelu sa župnikom fra Petrom Klapežom koji je ovu službu preuzeo u rujnu prošle godine od dotadašnjega voditelja fra Borisa Čarića nakon što je bio gvardijan i upravitelj svetišta Gospe Sinjske. Uz fra Petra, za dobrobit Crkve i hrvatskoga naroda u ovom dijelu Bavarije pastoralno se brinu i dušobrižnici župe: fra Marinko Vukman, fra Jozo Župić, fra Krešo Ante Samardžić, fra Filip Mimica i fra Petar Komljenović.
Osim svećenika koji se duhovno brinu za povjereno im stado, ukazala se potreba za angažiranjem časnih sestara u katehizaciji, ali i vođenju crkvenoga pjevanja pa su tako u misiji, zauzimanjem fra Dominika Šušnjare, kao pastoralne suradnice od 1965. do 1974. godine djelovale Školske sestre franjevke Krista Kralja provincije Presvetoga Srca Isusova iz Splita, a od listopada 1974. godine pa sve do danas sestre Družbe sestara franjevki od Bezgrješne iz Šibenika. Danas ovu službu vrše: s. Nikolina Bilić, s. Marija Periša i s. Viktorija Vukančić, a tu je i pastoralna suradnica Anamarija Andrijević te tajnica Marija Šibenik.
Različita polja djelovanja
Glavno središte duhovnoga života i djelovanja župe jest okupljanje na nedjeljnom misnom slavlju, a u ovoj župi nedjeljom se slavi deset svetih misa – šest u samom Münchenu u župnoj kapeli bl. Alojzija Stepinca, u crkvama sv. Mihaela, sv. Gabrijela, Blažene Djevice Marije Pomoćnice i sv. Pavla te četiri mise u Geretsriedu, Ebersbergu, Pingu i Emmeringu.
Kultura i tradicija neizostavni su segment svakoga naroda uključujući i naše iseljene vjernike koji svoju tradiciju i običaje otimaju od zaborava i stalno ih čine živo prisutnima kroz aktivnosti koje organizira župa
U München smo stigli na samom početku adventa kada sve oko nas diše nekom posebnom toplinom i radošću iščekivanja Božića što se odmah na prvi susret sa župnom zajednicom dalo osjetiti i prepoznati. Takvu radost i volju franjevci nastoje kontinuirano održati među našim iseljenicima u bavarskoj metropoli i na širem području želeći očuvati naš vjerski i nacionalni identitet pa su tako u župi djelatne različite skupine i organizacije koje okupljaju vjernike krenuvši od onih najmlađih sve do onih najstarijih. Zgrada župe je smještena u Hrvatskom domu u ulici Schwanthalerstrasse i mjesto je održavanja različitih župnih aktivnosti koje uključuju vjeronauk, pjevanje, sviranje, ples, folklor i slično. Tako se djeca redovito okupljaju na vjeronaučne susrete, osobito onda kada su u tijeku pripreme za primanje sakramenta svete pričesti i krizme, ali jednako tako se održavaju i zaručnički tečaji za sakrament ženidbe. Djeca koja pohađaju župni vjeronauk istovremeno su i članovi dječjega zbora Hrvatski slavuji koje predvodi s. Nikolina Bilić. Uz njih aktivno djeluje još nekoliko zborova odraslih zaduženih za animiranje nedjeljnih misnih slavlja. Napomenimo kako su već godinama u župi aktivni i ženska vokalna skupina Lira, muška klapa Croatia te orkestar mladih.
Na nedjeljnim susretima redovito se okupljaju mladi koji su članovi Franjevačke mladeži – Frame, a uz njih je aktivan i Franjevački svjetovni red. Svi oni, u duhu sv. Franje nastoje slijediti njegove stope u svojim svakodnevnim životima. Na svakoj misi prisutni su ministranti, a u župi se sastaje i molitvena skupina za proslavu Božjega milosrđa, potom biblijska skupina, mjesečne tribine za odrasle i nastava tamburica. Župnik fra Petar Klapež ističe kako posla na ovoj njivi Gospodnjoj ima mnogo: „Ali to nikoga ne obeshrabruje jer im je važno održavanje zajedništva, a samo zajedničkim nastojanjima suočavanje s novim izazovima ne predstavlja nikakav problem”, govori fra Petar te dodaje: „Želimo i nastojimo održati sve ono što se njeguje i uspješno realizira već 70 godina. Također, želimo njegovati kontinuitet očuvanja našega vjerskoga i nacionalnoga identiteta.”
Kultura i tradicija neizostavni su segment svakoga naroda uključujući i naše iseljene vjernike koji svoju tradiciju i običaje otimaju od zaborava i stalno ih čine živo prisutnima kroz aktivnosti koje organizira župa. Među njima se ističe folklorna skupina Fra Andrija Kačić Miošić sa sekcijom za djecu, mlade i seniore uključujući uzraste od četvrte godine pa na dalje. Jednom mjesečno organiziraju se i susreti akademskoga kruga koje je započeo fra Božo Aničić. Uloga akademskoga kruga ugleda se u pastoralnom i kulturnom radu ove hrvatske župe, a svrha susreta je upoznavanje katoličkih intelektualaca s misijom, njihovo međusobno zbližavanje i razmjena vjerskih i svjetovnih iskustava kao i organiziranje predavanja na različite svjetovne i religiozne teme, a koja su koncipirana tako da predavači sudionike kratkim osvrtom uvedu u temu nakon čega se razvija živa diskusija. U župi djeluje župno vijeće u čijem se okviru nalaze odbori zaduženi za određene aktivnosti: odbor za djecu, za mlade, odbor za seniore i Caritas, odbor za bogoslužje, odbor za javnost i odbor za organizaciju župnih proslava. U župi se redovito tiska župni listić koji donosi najavu predstojećih župnih događanja, a aktivna je i župna internetska stranica na kojoj su dostupni svi podaci o radu i djelovanju župe, a o njoj je napisano i nekoliko knjiga među kojima su: Hrvatska katolička župa München. 50. obljetnica života i djelovanja (1948. – 1998.) autora dr. fra Luke Tomaševića; Dr. fra Dominik (Nikola) Šušnjara – život i djelo autora fra Stjepana Čove i Spomenica – 50. obljetnica crkvenoga zbora Hrvatske katoličke župe München.
Kroz susret s našim vjernicima otkrivamo u njima čežnju za rodnim krajem, ali bez obzira na to, svi se slažu kako su uvjeti za život u Njemačkoj daleko bolji nego u domovini. Tako ih misli većina, a svima postojanje hrvatske katoličke župe i misa na materinskom jeziku znači puno kao i cjelokupni rad župe na očuvanju nacionalnoga i kulturnoga identiteta. Stoga, ne čudi činjenica da se nesebično uključuju i angažiraju u radu misije jer na taj način osjećaju dah svoga zavičaja u ovom bavarskom području. Župa od samih početaka svoga postojanja bilježi stalni porast broja Hrvata katolika i tijekom njezine povijesti događale su se različite migracije, a to je osobito izraženo od 2013. godine kada je Hrvatska stupila u članstvo Europske unije nakon čega je uslijedio nagli porast broja vjernika što predstavlja i dodatni izazov kada je riječ o pastoralnom djelovanju.
Zahvalni Bogu
Iako su najljepša ona zajedništva koja se događaju u domovini i u krugu svojih najdražih i prijatelja, naši mladi koje smo susreli u ovoj misiji onu zavičajnu notu koju su donijeli iz domovine nastoje zadržati i u danima koje piše njemačka svakodnevnica. Bez obzira što je ona ispunjena višesatnim radom i umorom, uvijek se nađe vremena i prostora za društvo s prijateljima. Takvo mišljenje dijeli Boris Puljić, rodom iz župe Brestovsko kod Kiseljaka, koji je u München došao u potrazi za boljim poslom, prilikama i kvalitetom života uopće. Tvrdi da je na početku bilo teško jer nije jednostavno doći i susresti se s nečim sasvim novim – s novim ljudima, situacijama, pravilima, ali kad vjeruješ u Boga i uzdaš se u njegovo vodstvo onda sve postaje lakše i uspješnije. Boris je, osim toga, istaknuti nogometaš koji svoju ljubav prema nogometu nije zanemario u Njemačkoj nego redovito odlazi na nogometne treninge i igra za nogometni klub Hajduk München gdje mu je nesebičnu podršku i pomoć pružio trener Željko Pavić iz Kraljeve Sutjeske. Na pitanje koliko mu znači postojanje hrvatske katoličke župe u ovome gradu odgovara kako mu to mnogo znači jer tu crpi snagu u svakodnevnim borbama i izazovima kojih je puno.
U životu naših iseljenika u Münchenu važan stup predstavlja Hrvatska katolička misija čija je svrha okupljati ljude, čuvati kulturu i tradiciju te promicati domoljublje i čovjekoljublje, a ova je župna zajednica na tome polju itekako uspješna i aktivna
Slično mišljenje dijele i njegova dva prijatelja s kojima smo se također susreli – David Tomičić i Valentin Antičević. Njih dvojica slažu se kako je u Bosni i Hercegovini ljepše, ali su u Njemačkoj i općenito zemljama zapada životni uvjeti i mogućnosti daleko bolji, a i samo društvo postavljeno je tako da u državi sve funkcionira. Tvrde kako se ovdje osjeća neka vrsta sigurnosti kada je riječ o životnoj egzistenciji. Znamo čemu se možemo i kada nadati, a kod nas stalno vlada neka neizvjesnost i u krajnjem slučaju strah od sutrašnjice. Istina, ovdje se susrećemo s onim što nismo naviknuli kod nas, ali radosni smo što su temeljne vrijednosti, napose one obiteljske i vrijednosti takvoga odgoja, usađene duboko u nas i to je ono što smo ponijeli iz BiH.
Kulturna središta
Hrvatska katolička župa organizira niz pastoralnih, vjerskih, društvenih, ali jednako tako i kulturnih manifestacija, no spomenimo kako je i sam München grad koji je po mnogočemu jedinstven kada su u pitanju kulturna središta. Prošli smo ulicama ovoga bavarskoga središta i uvjerili se kako je ovaj grad i više nego bogat različitim kulturnim događanjima. Samo srce grada predstavlja trg Marienplatz na kojem su smještene najznačajnije gradske znamenitosti. Ovaj je trg od 12. stoljeća poznat kao sajmište, a već je tada označavao središte gradskoga života na kojemu danas dominiraju tri građevine – dvije gradske vijećnice i Marijin stup. Stara gradska vijećnica izgrađena je u 14. stoljeću i preživjela je dva uništenja od kojih je najteže bilo ono za vrijeme Drugoga svjetskoga rata nakon kojega je ponovno obnovljena u izvornom, gotičkom stilu. Osim toga, Marijin stup izgrađen je 1638. godine u čast Majci Božjoj kao znak zahvale za zaštitu grada od švedske opsade tijekom Tridesetogodišnjega rata kada je trg nosio ime Markt, da bi sredinom 19. stoljeća, upravo zahvaljujući spomenutome događaju, bio preimenovan u Marienplatz. Zadnja izgrađena i najdominantnija zgrada na trgu jest Nova gradska vijećnica (Neues Rathaus) rađena u neogotičkom stilu i predstavlja najpoznatiji simbol minhenske povijesti.
Osim navedenoga, München se može pohvaliti sa svojom bogatom poviješću pa je sasvim razumljivo kako je prepun muzeja, dvoraca i sezonskih događanja. Tako je iznimno posjećen viteški dvorac Neuschwanstein koji pripada nizu najambicioznijih projekata Ludwiga II. Nezaobilazna destinacija je i dvorac Nymphenburg koji danas predstavlja ljetnikovac u zapadnom dijelu Münchena čiji povijesni vrtovi, sustav kanala i malih paviljona po cijelom parku poziva sve posjetitelje na ugodne šetnje. U okviru priprema za olimpijske igre 1972. godine bivše avio-uzletište pretvoreno je u olimpijski park koji sadrži uređena brda, umjetno jezero, komunikacijski toranj i različite sportske sadržaje, a sam Olympiapark se svojim dizajnom istaknuo kao remek djelo suvremene arhitekture. Njemački muzej (Deutsches Museum) najveći je svjetski muzej tehnologije i inženjerstva smješten na otoku rijeke Isar. S više od šest milijuna posjetitelja Oktoberfest je najveći sajam na svijetu koji traje 16 dana i u kojem posjetitelji, uz sav sadržaj, mogu vidjeti i svu raznolikost bavarskih tradicijskih narodnih nošnji. Najveća vodena površina u regiji je Starnberger See, jezero dugo 21 km, široko 5 km, a duboko do 125 metara smješteno na rubnom dijelu grada gdje je u prošlosti i samo plemstvo gradilo svoje ljetnikovce. Nakon obilaska grada zaključujemo kako na kulturnoj razini, kao ni na vjerskoj i društvenoj događaja ne nedostaje i sve to učinilo je München gradom koji je privlačio i još uvijek privlači ljude iz cijeloga svijeta, a mnogi su u njemu pronašli i svoj novi dom. Iako je odlazak ljudi s naših prostora naglo porastao zadnjih nekoliko godina, ne smijemo zanemariti činjenicu kako su oni ipak odlazili i ranije. Tako susrećemo i one koji su mirovinu stekli u Njemačkoj, ali rijetki od njih se planiraju vratiti u Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu jer su se dugogodišnjim boravkom integrirali u njemačko društvo, a za ostanak ih sad još više vežu i djeca s njihovim obiteljima te kao glavni razlog za ostanak u ovoj zemlji navode obiteljsku povezanost. U životu naših iseljenika u Münchenu važan stup predstavlja Hrvatska katolička misija čija je svrha okupljati ljude, čuvati kulturu i tradiciju te promicati domoljublje i čovjekoljublje, a ova je župna zajednica na tome polju itekako uspješna i aktivna, a franjevci koji se o njoj pastoralno brinu tvrde kako na ovoj njivi Gospodnjoj ima mnogo posla, ali spremno služe svome narodu pomažući mu produbiti i osnažiti vjeru kako ne bi izgubio one temeljne vrijednosti danas kada suvremeni svijet nameće sasvim nove trendove.
Hrvatska katolička župa München mnogima je na neki način rodna kuća u kojoj se okupljaju i žive svoje zajedništvo kroz koje je veza s domovinom još veća. Naš je narod plemenit i vrijedan, te je kao takav prihvaćen i iznimno cijenjen u njemačkom društvu. Dok je novac i materijalna egzistencija prilično važna u životu, briga o tome što činimo od tog istoga života je daleko važnija, a budemo li je gradili s vjerom u Boga, bez obzira što smo kilometrima daleko od rodnoga ognjišta, zasigurno će sav naš rad biti blagoslovljen. Naše misije su otvorene ruke našim ljudima, onima koji su već odavno tamo, onima koji su tek stigli ili pak onima koji dolaze nudeći im duhovnu okrepu i snagu, dajući im dah zavičaja u tuđini i mameći na njima istinski osmijeh kakav krasi djecu Božju.
(2020.)
