Nekoć se molio zaziv: „Od kuge, gladi i rata oslobodi nas Gospodine!” Prošlih godina smo imali pošast kovida pa je ove godine došlo zlo rata u Ukrajini. Gladi, hvala Bogu, još nema na Zapadu, ali ima mnogih znakova da bi do nje moglo doći. Ne treba podcjenjivati ili odbacivati najave u medijima kao senzacionalistička pretjerivanja jer su, nažalost, uglavnom zasnovane na činjenicama. Uz to uklapaju se dobro i u prediktivno programiranje svjetskih moćnika koji nas tako žele učiniti suodgovornima za svoje naume velikoga preslagivanja. Nekoliko mjeseci nakon početka kovid pandemije, manje od dva mjeseca nakon što je Svjetski ekonomski forum 3. lipnja 2020. obznanio svoje viđenje Velikoga reseta1 i skoro dvije godine prije nego što su počela pristizati službena upozorenja o nestašici hrane, Zaklada Rockfeller je 28. srpnja 2020. objavila izvješće pod nazivom Resetiranje stola u kojem je predvidjela krizu gladi uzrokovanu kovidom i ponudila rješenja.2 Sada ta revolucionarna promjena prehrane postaje već svima vidljiva promicanjem „blagodati” jedenja insekata i mesa uzgojena u laboratoriju.
„Igre gladi”
Ako se rat u Ukrajini proširi ili postane nuklearni, za posljedicu će neminovno imati smrt, razaranja i glad kako u Europi tako i izvan nje. No ako se to i ne dogodi, lako je moguće da dođe do velike nestašice hrane i posljedične gladi. Za razliku od sličnih situacija u prošlosti ova će biti jedinstvena jer je umjetno izazvana. Kako? Ratom koji pruža idealan izgovor za sve, sankcijama, poskupljenjima, prekidima lanaca opskrbe, nestašicom umjetnih gnojiva i plina, manjkom energije te odgovarajućim prekidom proizvodnje, uništavanjem poljoprivrednika i stočara radi takozvanoga globalnog zatopljavanja, detroniziranjem petrodolara i prelazak mnogoljudnih zemalja iz skupine BRICS-a (Brazila, Rusije, Indije, Kine i Južne Afrike) na trgovinu vlastitim valutama… Sve se to događa usklađeno, istodobno i ide prema vrhuncu. Već odavno je pripremljen teren za to preko urbanizacije koja je većinu ljudi dovela u gradove, preko genetski preinačenoga sjemena, klasnih razlika u prehrani gdje siromašni jedu hranu smeće (junkfood) a imućni zdrave namirnice… Treba biti slijep za ne vidjeti što se sprema, a ipak ogromna većina nastavlja živjeti uobičajeno kao da se ništa ne događa. Istina, ima sve više onih koji se boje, ali ih medijski utjerani strah paralizira i ne poduzimaju ništa.
Razlozi
Zašto bi se netko odlučio na izazivanje izgladnjivanja ljudi masovnih razmjera? Pokretač su nečovječne ideologije ljudi opijenih moći koji drže da su oni pozvani odlučivati o sudbini cijeloga svijeta, broju čovječanstva i načinu života. No to ima svoju metafizičku dimenziju koja se svodi na jedno demonsko oponašanje Boga koji je znao, kao u vrijeme proroka Ilije, pripustiti i glad radi obraćenja izabranoga naroda. Suvremena umjetno proizvedena glad bi pak trebala poslužiti za povećanje bogatstva, nadzora i moći malobrojne svjetske elite koja bi tada mogla tražiti da ih čovječanstvo štuje kao božanstva. Nije važno što će brojni pri tome umrijeti u najgorim mukama, štoviše smatra se i korisnim kao što je to bilo Englezima u Irskoj za vrijeme velike gladi ili komunistima tijekom Gladomora u Ukrajini. Uostalom i danas, kad postoje načini i sredstva da svatko na svijetu dobije koliko mu treba za život, mnogi umiru od oskudice jer nema političke volje da se to riješi. Tako je 2018. godine kad je na zemlji obitavalo 7,6 milijardi ljudi bilo proizvedeno hrane za 20 milijardi, a ipak je tada čak 821 milijun ljudi umirao od gladi ili pothranjenosti.3
Ukidanje vlasništva
Biblija daje detaljan opis do čega nadzirana glad može dovesti u društveno-političkom životu. Bog je dao Josipu da odgonetne proročki san faraona koji je najavljivao skorih sedam godina obilja i sedam gladnih godina „kada će se zaboraviti sve obilje u zemlji egipatskoj” (Post 41,29-32). Faraon je povjerovao u njegovo tumačenje i imenovao ga glavnim upraviteljem kraljevstva za sve to vrijeme. Tijekom rodnih godina Josip je mudro prikupljao urod i skladištio ga u gradovima pripremajući se za ono što će doći. Kad je nastupila oskudica, u svim okolnim zemljama je zavladala glad, a u Egiptu se normalno živjelo zahvaljujući obilnim zalihama. Prvih godina Josip je prodavao svima hranu za novac (Post 46,57) i tako je faraon postao vlasnik sve gotovine (Post 47,14). Šeste godine kad je nestalo novca, ljudi su da ne bi pomrli prodavali stoku za hranu (Post 47,15-17). Sedme godine stanovnici mu ustupaju svoje zemlje i sebe za hranu (Post 47,18-20). „Tako je zemlja postala faraonovo vlasništvo, a narod od jednog kraja Egipta do drugoga njegovim robljem” (Post 47,20-21). I narod sav sretan što nije umro od gladi kaže Josipu: „Život si nam spasio! Mi smo zahvalni svome gospodaru što možemo biti faraonovi robovi” (Post 47,25). Faraon je tako postao vlasnik svih materijalnih dobara u zemlji i svih svojih sunarodnjaka koji ga uz to još časte kao dobročinitelja.
To je apsolutna vlast koju su sanjali svi diktatori koja oponaša Božju svemogućnost. Zadnji su je pokušali ostvariti komunisti u ime besklasnoga društva, ali nisu uspjeli u naumu da ukinu privatno vlasništvo silom. Sada se prvi put otvara povijesna mogućnost da se cijelo čovječanstvo, ili makar ono na bogatom Zapadu, dobrovoljno razvlasti. I na to nas već priprema promidžba Svjetskoga ekonomskog foruma koja najavljuje: „Nećete ništa posjedovati ali bit ćete sretni”.4
Što nam je činiti?
Razborito bi bilo poduzeti ono što je u našoj moći, a to prvenstveno znači promijeniti način planiranja i organiziranja materijalne egzistencije. Kad eksplodira financijska kriza, novac odjednom može postati bezvrijedan pa eventualna ušteđevina neće vrijediti ništa, zato treba gotovinu mijenjati u nekretnine, zlato ili srebro. Zbog nestašice namirnica i goriva te povremenih ili stalnih isključivanja struje u gradovima zalihe će se brzo potrošiti, porast će razbojstva i život će postati neodrživ. Ako se posjeduje nešto na selu, trebalo bi stvoriti uvjete za stanovanje i obraditi zemlju. Najbolje bi bilo prodati ono što se ima u gradu i odseliti se na selo, osigurati vodu, postaviti sunčane panele, nabaviti prirodno sjeme, napraviti zalihe, povezati se s drugim proizvođačima s kojima se može izmjenjivati znanje i roba. Rad na daljinu mnogima to dodatno olakšava. To je radikalna promjena koja i bez obzira na krizu omogućava kvalitetan, samoodrživ i zdrav život. Naši iseljenici na privremenom radu u inozemstvu trebali bi ozbiljno raditi na povratku u domovinu, kao što su to već mnogi učinili zadnjih godina, gdje još vrlo povoljno mogu kupiti zemlju ili poljoprivredno imanje i imaju mrežu rodbine i prijatelja koji im mogu biti oslonac. Izgradnja osobne alternative opstanka u najtežim okolnostima trenutno je dostupna ali, po svemu sudeći, ne za dugo. Potrebna je odvažnost i brzo djelovanje.
Motrište vjere
Treba ipak imati na umu da nije moguća potpuna sigurnost jer se primjerice zakonski može onemogućiti život na selu (visokim nametima, zabranama, zapljenama…) kao što su to činili komunisti. Tada bi na poseban način trebala doći do izražaja vjera.
Svi zli naumi se mogu zaustaviti ili odgoditi pokorom i molitvom. A, ako bi i došlo do najgorega, Isus daje odgovor napasniku koji vrijedi i za nas: „Ne živi čovjek samo o kruhu nego o svakoj riječi koja izlazi iz Božjih usta” (Mt 4,4). Bog može svoje podržati čudima kao što nam to na više mjesta svjedoči Biblija, a posebno preko hranjenja manom u pustinji izraelskoga naroda tijekom punih četrdeset godina. No Bog može dopustiti također da mnogi umru od gladi kao što nam pokazuje povijest. Ako Bog ostane jedini oslonac, tada će se pokazati je li nam Bog prva ljubav i jesmo li se spremni svega odreći da mu ostanemo vjerni.
Ne smijemo smetnuti s uma da je krajnji cilj ovoga umjetnog izazivanja gladi otimanje duša Bogu. Doista oni koji otpadnu od prave vjere i odreknu se Krista dobivat će mrvice sa stola svojih gospodara da mogu opstati. Knjiga Otkrivenja nas na to priprema kad govori o žigu zvijeri bez kojega se ništa neće moći ni kupovati ni prodavati. Tehnički prvi put u povijesti tako nešto je ostvarivo, primjerice preko čipa koji objedinjuje sve osobne podatke i ugrađuje se u čovjekovo tijelo. Nedavno iskustvo kovid potvrda pokazuje da se ucjena hranom može provesti u kratkom vremenu, od nekoliko mjeseci ili tjedana, i da će ogromna većina ljudi na nju spremno pristati.
Najveća tragedija nije umrijeti, štoviše to je neminovnost, nego završiti u vječnim mukama u paklu. Ako ne bude drugoga izbora, prihvatimo glad kao priliku za mučeništvo i molimo za snagu odozgor kako bismo nasljedovali svijetle uzore poput Maksimilijana Kolbea ili naših branitelja Gvozdanskog. Neka nam molitva svete Terezije Avilske bude putokaz: „Ništa neka te ne straši, ništa ne uznemiruje. Sve prolazi. Samo Bog ostaje isti. Tko je strpljiv sve postiže. Tko ima Boga ima sve. Jedino Bog dostaje.”
1World Economic Forum, The Great Reset, 3. lipnja 2020., na: https://www.weforum.org/videos/the-great-reset-726dedeacb, (15. listopada 2022.).
2Rockfeller Foundation, Reset the Table. Meeting the Moment to Transform the U. S. Food System, 28. srpnja 2020., na: https://www.rockefellerfoundation.org/wp-content/uploads/2020/07/RF-FoodPolicyPaper_Final2.pdf, (15. listopada 2022.).
3Ivana Jakelić, „Ima nas 7,6 milijardi, hrane ima za 20 milijardi, a ipak gladuje 821 milijun ljudi”, Večernji list, 28. rujna 2018., na: https://www.vecernji.hr/vijesti/ima-nas-7-6-milijardi-hrane-ima-za-20-milijardi-a-ipak-gladuje-821-milijun-ljudi-1272136, (18. listopada 2022.).
4Jozo Knez, „U pomalo morbidnim predviđanjima Svjetskog ekonomskog foruma nema mjesta veselju”, Lider, 27. kolovoza 2021., na: https://lidermedia.hr/poslovna-scena/svijet/radosni-video-uradci-iz-rezije-svjetskog-ekonomskog-foruma-138335, (15. listopada 2022.).
