Snaga ljubavi ga je učinila bratom ostalim stvorovima, zato nikakvo čudo da je u još većoj mjeri bio bratom po ljubavi Kristovoj onima koji su urešeni slikom i prilikom Stvoriteljevom. Govoraše kako ništa nije preče od spasa duša. To je češće dokazivao time što se Jedinorođenac Božji udostojao visjeti na križu. Zato se on borio u molitvi, razlagao je to u propovijedima, pružao je u tome dobar primjer. Nije se smatrao prijateljem Kristovim ako ne bi ljubio duše koje je i Krist ljubio. I zato je to u njega bio najvažniji razlog zbog čega treba štovati naučitelje jer oni kao Kristovi pomagači zajedno s Kristom izvršuju službu. A svoju je braću, kao one koji su na poseban način ’iste vjere’ i s kojom je bio sjedinjen po dioništvu u vječnoj baštini, zato izvanredno srdačno grlio svim svojim osjećajima.
A kad je bio prekoravan zbog strogosti života, odgovarao bi da je zato darovan Redu da mu bude uzorom i da bi poput orla lebdio nad svojim orlićima. Zato, kad mu nedužno tijelo, koje se već dragovoljno podvrgavalo duhu, nije poradi prestupaka trebalo biča, ipak ga je poradi dobra primjera ponovno kažnjavao, i samo poradi drugih se držao vrletnih putova. I s pravom, jer se više gleda na poglavarovu ruku negoli na njegov jezik. Rukom si, oče, upućivao nježnije, uvjeravao lakše i dokazivao sigurnije. Kad bi poglavari ’govorili ljudskim i anđeoskim jezicima’, a kad ne bi pružali primjere ljubavi, meni bi malo koristili, a sebi ništa. Doista, kad se onaj koji kara ne plaši i kad umjesto razloga stoji volja, nije li dosta pečata za spasenje? Ipak valja učiniti ono što strogo naređuju da bi kroz prazne kanale do lijeha protjecala voda. Neka se gdjekada ubere ruža s trna, da bi veći služio manjemu.
