Uz marijanski, biblijski i klanjateljski stil duhovnog života, u našem narodu je prisutan i euharistijski stil duhovnosti.
Euharistijska duša živi od svete pričesti. To je osoba koja na poseban način voli sv. misu i sv. pričest. Za takve je osobe najvažniji duhovni događaj dana upravo sudjelovanje u sv. misnoj žrtvi te primanje sv. pričesti. Značajka ovakve duhovnosti jest duboka i temeljita zahvaćenost osobom Isusa Krista. Takve se osobe prepoznaju po spremnosti na svaku akciju, na svaku žrtvu za Isusa. Euharistijske duše prožete su ljubavlju, spremne na žrtvu i pune zahvalnosti.
Središte svake euharistije jest Krist koji se iz ljubavi prema grešnicima žrtvuje i daruje pod prilikama kruha i vina. Euharistijska duša prima preko sv. mise snagu da i sama može ljubiti Boga i bližnjega i onda kada je teško, kada se čini da ništa nema smisla, kada dođe bolest, kad je ljubav neuzvraćena.
Čini mi se da najveći problemi zajedničkog života, obiteljskog ili redovničkog, nastaju ondje gdje nema spremnosti na odricanje, prihvaćanje drugoga, žrtvovanje za opće dobro. Euharistijski Isus uči nas kako se žrtvovati za druge – tiho, nenametljivo, u šutnji, ustrajno, ne očekujući da nam se uzvrati. Ljubav se najjasnije očituje i ostvaruje u žrtvi, jer “nitko nema veće ljubavi od ove, da tko život svoj položi za svoje prijatelje”.
Sv. misa je i molitva zahvaljivanja. Isusovo bezuvjetno darivanje u sv. pričesti potiče nas na zahvalnost. On, sveti i silni Bog, spušta se po svećeničkoj molitvi na prilike kruha i vina i pretvara ih u svoje Tijelo i Krv. Zatim po pričesti dolazi u naše ruke, u naša usta, u naše srce. Primanje božanskog Gosta u naše duše stvara u nama duboku zahvalnost, a zahvalnost nas čini poniznima, malenima i jednostavnima.
Mnogi sveci i velikani Katoličke Crkve bili su odani štovatelji euharistije. Spomenimo ovdje samo modernu francusku mističarku i stigmatičarku Marthu Robin (1903-1981), koja je doslovno živjela od euharistije. Nepokretna i bolesna, proživljavala je muku Isusovu i provela čak 53 godine bez ikakve hrane, živeći jedino od pričesti koju je primala jednom do dva puta tjedno (usp. www.mysticsofthechurch.com).
Svi kršćani pozvani su biti euharistijske duše: ljudi ljubavi, žrtve i zahvale. Budimo, dakle, poput našeg Učitelja ljudi ljubavi – koji iskreno ljube sve ljude; ljudi žrtve – koji se znaju odricati i darivati drugima; ljudi zahvalnosti – koji su zahvalni Bogu i ljudima za sve darove koje primaju u životu.
