Početna stranica » Ekološka duhovnost Franje Asiškoga

Ekološka duhovnost Franje Asiškoga

5 min

U današnjem čovječanstvu prisutna su razna nasilja: nad prirodom (ekološka katastrofa), nad odbačenim ljudima (marginaliziranim) i nad drukčijim ljudima. Gotovo svi smo svjesni da cijelom Božjem stvorenju prijeti ekološka smrt, a nasilje nad prirodom, nažalost, i dalje raste.

Postoji dobar dio ljudi u društvu koji su bačeni na stranu, odgurnuti od normalnoga života, izbačeni iz središta zbivanja i života samo zato što nemaju novac, moć i vlast. I postoji nasilje na našoj zemlji nad ljudima koji su drukčiji, različiti, koji pripadaju drugoj religiji, naciji, kulturi. Ništa bolje stanje nije bilo ni u Franjino vrijeme: nasilja na sve strane.

Veličina i privlačnost Franje Asiškoga sastoji se u tome da on nudi alternativu i društvu i Crkvi i svijetu. Koja bi to bila alternativa koju Franjo Asiški nudi nasuprot nasilju prema prirodi? U Franjino vrijeme sve ovo materijalno i tjelesno smatralo se zlim, kao da nije od Boga. Franjo stoga uvijek naglašava da postoji Bog koji je stvoritelj svega i postoje stvorenja: čovjek i priroda. Bog je sve stvorio dobro i lijepo. Zato su sva stvorenja vrijedna jer su ona slika Boga koji nas voli. Ona su sakrament jer se u tim vidljivim stvarima očituje Božja ljubav prema svijetu. Zato je sv. Franjo sve ljude i sva ostala stvorenja: sunce, mjesec, brda, planine, vodu, zrak, cvijeće, more, životinje, kišu, led, pa i samu smrt nazivao braćom i sestrama. Osjećaj sveopćega bratstva i ljubavi prema svemu stvorenom, koji mu je nadahnuo slavnu Pjesmu stvorenja, vrlo je aktualna i nadahnjujuća poruka.

Franjo Asiški zasigurno je primjer par excellence brige za sva stvorenja. Njegova ekologija je integralna, cjelovita, življena s radošću i autentična. Njegov stav potiče i nas da se i mi ispravno odnosimo prema prirodi. Zato je i proglašen zaštitnikom ekologije, te su ga zbog toga i mnogi ljudi koji nisu kršćani jako uvažavali i cijenili. On je pokazao posebnu pažnju prema svakom Božjem stvorenju, posebno prema najsiromašnijim i odbačenim ljudima. U njemu možemo jasno otkriti koliko su briga za prirodu, pravda prema siromašnima, zalaganje u društvu i unutarnji mir zapravo nerazdvojni.

Čovjek – biće odnosa

Danas ekologija kao znanost proučava interakciju između živih bića i njihova ambijenta u kojemu žive. Zbog mnogih problema, čiji je glavni uzročnik sam čovjek, ona postaje sve složenija znanost, ali u samoj biti uvijek se radi o znanosti odnosa između svih živih bića koji čine svijet prirode. U ovoj prespektivi poruka Franje Asiškoga i doktrinarne pretpostavke franjevačke škole mišljenja o planetu kao zajedničkom domu za sva živa bića znakovite su i vrijedne.

Ekologija je, nadalje, kao pitanje očuvanja okoliša i živih bića u njemu, postala univerzalni i interdisciplinarni problem. Ona je postala jedan koncept svijeta u koji su uključeni elementi znanosti, tehnologije, ekonomije, filozofije, etike, politike, religije i estetike. Zapravo, ekološka svijest nadilazi danas čisto znanstveni ambijent i predstavlja se kao filozofija života.

Ako je ekologija znanost koja se zanima za složene odnose svih živih bića s njihovim ambijentom u kojemu žive, onda čovjek zauzima posebno mjesto u prirodi, u kojoj se on ne zadovoljava samo da preživi, nego namjerava da živi dobro, na način da zahvaljujući razumu, volji i osjećaju, može kultivirati i unaprijediti prirodu ili pak uništiti prirodu moćnom snagom tehnike koja je često nepredvidljiva. Iz ovih pretpostavki javlja se potreba za jednom ispravnom etikom jer čovjek ne bi trebao biti grabežljivac i apsolutni gospodar prirodnih bogatstava niti uništavati prirodu, nego njezin zaštitnik i čuvar.

Zajednički dom

Činjenica je da je današnja ekološka katastrofa nastala zbog ekonomskih i društvenih problema, zbog nepravde i nejednakosti među ljudima. Zato se i govori o potrebi jedne socijalne ekologije koja bi uzela u obzir ne samo odnose između ljudi i prirode nego i odnose među ljudima. To zahtijeva temeljitu kritičku reviziju međuljudskih odnosa, kritiku društvenih, političkih i ekonomskih sustava. Skandalozna je razlika između bogatih i siromašnih zemalja. Socijalna ekologija naglašava da je ekološki problem jedno veliko pitanje sociologije. Ekološka problematika nije jednostavno lokalna, regionalna, nacionalna ili kontinentalna. To je kozmički problem koji se tiče čitavoga čovječanstva, kako današnjega tako i budućega. I stoga se mora riješiti na razini biosfere i mora imati univerzalnu perspektivu.

Na kraju, nema sumnje da je ekološki problem zapravo odraz čovjekove antropologije. Ovo zlo koje se događa izvana rezultat je unutarnje perverzije ljudskoga bića. Sa silnom željom da modernom tehnikom osvoji prirodu, čovjek ju je zapravo unakazio jer su njegove temeljne antropološke kategorije posjedovati, imati i dominirati. Sebični principi ljudski denaturalizirali su sestru – majku Zemlju. Zato je potrebno razviti ekološku etiku čiji će pogled biti usmjeren i prema budućnosti. Zemlja ne pripada samo nama danas nego je baština svih generacija, zajednički dom svih živih bića.

U svemu tome Franjo Asiški može nam biti uzor i ohrabrenje. Njegova duhovnost jest i ekološka duhovnost koja proizlazi iz osjećaja kozmičke simpatije i pretvara se u bratsko ponašanje i poštovanje prema prirodi i prema svemu što se nalazi u prirodi, i živim i neživim bićima. Tako se iz ekologije može stvoriti jedna velika duhovnost, jer priroda je živa i opipljiva božanska knjiga. Izučavajući prirodu, možemo spoznati svoga Stvoritelja i njegovu brigu za sve živo, nakon čega možemo i sami biti sposobni započeti jedan novi bratski odnos prema svim živim bićima koji naseljavaju našu planetu.

Inspiriran franjevačkim duhom papa Franjo izdaje 2015. godine svoju encikliku o ekologiji Laudato si’. Enciklika započinje riječima Pjesme stvorenja Franje Asiškoga Hvaljen budi, zatim brzo prelazi na probleme i zla što ih je ljudski rod nanio sestri našoj majci Zemlji koja zbog toga sve više nalikuje ogromnom spremištu nečistoće. Naglašava i činjenicu kako čovječanstvo treba mijenjati stil života, proizvodnje i konzumacije kako bi moglo barem umanjiti ljudske uzroke ekološke krize. Papa traži pravo ekološko obraćenje i jednu novu opću solidarnost podsjećajući na to da je Zemlja naš zajednički dom, i da je isto tako poput sestre s kojom dijelimo postojanje, i poput majke je koja nas prima u svoje naručje.

U svemu ovome trebali bismo intenzivnije razmišljati u ovom mjesecu travnju kada se obilježava međunarodni Dan planeta Zemlje. Ali i još više jer slavimo najveću kršćansku svetkovinu – Uskrs. Po svom mističnom uskrsnom otajstvu Krist nas je izmirio s Bogom i sve ljude učinio braćom jednoga nebeskog Oca. To je dobro shvatio Franjo Asiški koji nam pomaže da naučimo ispravno živjeti u svijetu, da imamo ispravne – bratske odnose prema drugim ljudima i prema prirodi. Budemo li tako živjeli, moći ćemo i mi puni radosti živjeti i pjevati: Hvaljen budi, moj Gospodine, za sestru našu,majku Zemlju koja nas uzdržava i nama upravlja.