Oblaci
Svaka noć udruži se s mojom i dan se smanji
na malu zräku svjetla zato da me probòde
iskosa, samog, ovdje na pupku zemlje, blanji
nalik je svaki novi trenutak, nema vode
koja se može vratit u izvor, ako suze
nisu joj izvor; ne znam odakle ove riječi
dolaze, prihvaćam ih i stavljam ih u uze
za svaki slučaj, da ih zaštitim, čudno zveči
gvožđe od kojeg harfu napravit znaju znalci,
i glasovir na kojem većina prste sprži
jaučući od boli, najbolje prođu palci
violončèlistima i stoperima; brži
moji su noćni sati, prekasno noć se spusti
na mene, premda moje planine zoru prve
osjete kao osip na koži, zatim gusti
objašu oblaci ih i sve pod sobom smrve.
Strah
Stojimo na početku njive,
okupljeni oko stoljetnog stabla
s čežnjom gledamo u daljinu,
u nadu.
U strahu smo dvolični,
čuvamo svoje licemjerje,
zavidimo procvalom vrtu,
nije naš.
Munje kroje nebo škarama,
ispisuju nam ime,
začas smo sveci, pa bludnici,
korov s najljepšim cvijećem u kosi.
Oči su nam bistre samo u jutarnje sate;
potok skakuće s kamena na kamen,
težak je dan u strahu od kraja.
Pjesme su preuzete iz zbirke pjesama „Dvoglasje za samoću” koju možete naručiti na linku; pozivom na broj telefona 033 726 200; ili e-mailom na: [email protected].
