Početna stranica » Drvo se savija dok je zeleno

Drvo se savija dok je zeleno

150 pregleda

Sve donedavno nismo imali pojma što su to razdjelnici. I živjeli smo sretno. 

Još jedna hrvatska bajka započela je ovako: donesen je Zakon o obveznoj ugradnji razdjelnika. Svrha je bolja energetska iskoristivost i ušteda. Predviđene i novčane kazne do 50 000 kn. Do sada je već 51 500 hrvatskih stanova usrećeno. A onda su stigli značajno uvećani (!) računi za grijanje većini potrošača koji su ispoštovali Zakon. Kad je nezadovoljna masa dosegnula dovoljno bučnu većinu ispostavilo se sljedeće: prije donošenja zakona nije zatražena studija isplativosti! Državni zavod za mjeriteljstvo je potvrdio da se razdjelnici uopće ne vode kao zakonito mjerilo! Iz HEP-a poručuju da „ugradnja razdjelnika ne garantira automatski uštedu energije i niže troškove, već oni kupce motiviraju na racionalno korištenje toplinske energije i postizanje energetskih i financijskih ušteda”!? U EU zbog upitnog učinka ugradnja nije obvezna, pa niti sankcionirano neugrađivanje. I eto slučajno, u jeku javne rasprave o razdjelnicima, čelnici regulatorne agencije HERA-e su bili na plaćenom putu u Danskoj, a častila ih je tvrtka Danfoss koja proizvodi razdjelnike. Treba li naglasiti da se isključivo njihovi razdjelnici ugrađuju? Kako ih ne bi pozvali i na put oko svijeta, pa radi se o poslu vrijednom najmanje sto milijuna kuna! I da, sada (!) su zahvaljujući pritisku potrošača na medije formirane radne skupine za razmatranje učinaka uvođenja razdjelnika?! Očajni ljudi prosvjeduju i inzistiraju na „konverziji” radijatora. Još jedno hrvatsko podizanje ruku, ovaj put i promrzlih.

S naknadama i puškama

Ne baš promrzlih, ali praznih ruku ostat će puno i malih i velikih Hrvata. „Velikima” su obećane mjere aktivne politike zapošljavanja (novčana naknada), a „malima”, tj. budućim mamama najprije po 1000 eura za svako novorođenče, pa mudrolija suprotne strane s prijedlogom od 8000 kn. Odnio vrag sitničavost (U prijevodu: Ne dajem iz svog džepa, a od svega ionako neće biti ništa!)! Kako su povezani „veliki” i „mali”? Sistem spojenih posuda. Jednostavna računica kaže da je novac osiguran za oko 15 000 djece, a u Hrvatskoj ih se rađa oko 58 000 godišnje! Prema tome, ili će se, zanima me vođeni kojim kriterijem, određivati novorođeni Hrvati prve i druge, pa i treće kategorije (možda po kilaži?), pa shodno tome s ili bez prava na naknadu ili će preusmjeravanje novčića predviđenih za nova radna mjesta ravnomjerno svoj dječici (budućim nezaposlenima), dodati vjetar u leđa za odlazak iz Hrvatske i preostaloj šačici mladih, koji na tajanstven način svoju budućnost i dalje vide u ovom dijelu svijeta. Kako god završila još jedna hrvatska bajka, ovaj put ne tehnička, nego populistička, izvjesno je da si bez novaca. Prije ili kasnije! Svejedno!

Možda ne bi bilo loše da privremeno i bebe i nezaposleni mladi ljudi odu na služenje (možda opet obveznog) vojnog roka? Čisto dok se političari ne dogovore o prioritetima i redoslijedu isplate. Država prouzročila zbrku, pa neka snosi i režije u međuvremenu. Bio obvezni vojni rok, pa smo mi to kratili, prekrajali, prilagođavali i na kraju ukinuli. Em kažu da nam ne treba, em je skupo. Nova Vlada, novo-stare ideje i novi biseri. Tako se čulo da bi možda trebalo ponovno uzeti u obzir služenje određenog vojnog roka, naravno na dobrovoljnoj bazi, na što su im „stari” zlurado odgovorili da to već imamo. Tema privukla pojedince željne pozornosti, pa se kao argument za služenje obveznog vojnog roka čulo (i preživjelo!) čak i to da se na takav način „dobiva čvrste, stabilne muškarce” i „odmiče ljude od kocke”, do toga da bi „uvođenje novog, kraćeg plaćenog vojnog roka bilo dobro rješenje za studente i one koji su završili školu i ne mogu odmah naći posao?” Ja naivna mislila da se radi o državnoj sigurnosti! Cccc! Nosili mi puške duže ili kraće, s naknadom ili bez, bitno da do ministra branitelja stignemo nenaoružani, jer kako se zagužvalo, bit će tijesno, pa će ionako biti teško staviti vlastite ruke u vlastiti džep. I zadržati ih tamo!

Štulić u lektire

Ona novorođena djeca s početka priče s ili bez jednokratne novčane potpore države pri rođenju, a prije služenja vojnog roka moraju i u školu. Nova generacija – novi kurikulum! Kakva su iznenađenja? Javnosti najzanimljivije: u prvom i drugom razredu osnovne škole učenike će se procjenjivati, umjesto ocjenjivati, a kroz igru će učiti osnove programiranja. Da bi izbjegli kreditne zablude roditelja, djeca će, isto tako već od prvog razreda, usvajati novčane jedinice, a u srednjoj školi rješavati problemske situacije dizanja kredita. Najviše buke podignule su izmjene lektire. Naime, nema popisa lektirnih djela nego su to prijedlozi književnih tekstova. Tako se, među ostalim i poezija Branimira Štulića našla na otvorenom popisu s kojeg profesor hrvatskog jezika, prema svojim profesionalnim kriterijima, sam može izabrati tekstove koji će u nastavi obrađivati. „Ti uradci nisu pjesništvo. Ne volim škole i protivim se kićenju tuđim perjem”, komentirao je tu mogućnost u svom stilu frontmen grupe Azra. Brojčana strana reforme: 436 stručnjaka radilo godinu dana, održali su 647 fizičkih i stotine online sastanaka, izradili 55 prijedloga kurikularnih dokumenata. Kako kod nas ništa ne prolazi bez narodnog veselja, tako su prvi dio dokumenata stručnjaci objavili nakon što je nova Vlada u saborskim smjernicama objavila da se reforma zaustavlja!? Vrlo brzo se predomislili, ono kao „šala mala”. Ako se opet netko ne predomisli, eksperimentalno će se kurikularna reforma početi primjenjivati u nekim školama već od ove jeseni. Koliko će i kako zaživjeti, pokazat će vrijeme, na svijetu ionako nema fleksibilnijeg naroda od nas. „Drvo se savija dok je zeleno” ili nešto tako…

EU zadovoljna, MMF bez prigovora

A mi, odrasli, mjesecima smo živjeli bez formirane vlade, ministarstva nisu potpuna ni sada, a tko zna hoće li i biti do kraja mandata, pa ipak smo funkcionirali. I to dobro, BDP je rastao, svijet nije stao. Istina, plaćanja, projekti, sve je bilo na čekanju, ali… Uvidje to ova nova postava vladajućih, sastali se, zbrojili koliko im treba i koliko imamo. Planirani prihodi 114,9 milijardi kuna, a rashodi od 122,4 milijarde, te deficit od 7,5 milijardi kuna ili 2,2 posto BDP-a. A kada se dodaju izvanproračunski fondovi i lokalna samouprava, taj se deficit na razini opće države penje na 9,2 milijarde kuna ili 2,7 posto BDP-a. Otkud ćemo namiriti razliku? Ima još toga za prodati. Bitno je da je EU zadovoljna, a MMF nema prigovora, niti namjere navraćati. Međutim, kritike stigle isti dan, dugoročni kreditni rejting opet pao: visok javni dug i nastavak slabih izgleda gospodarskog rasta. Očekuju da će proračunski deficit dosegnuti 3,9 posto BDP-a, dakle iznad 3 posto BDP-a, što je kriterij za izlazak iz EU. Procedure prekomjernog deficita. Eto nas opet, svoj na svome.

Svoj na svome smo i u top priči kojoj je povod proslava jednog dječjeg rođendana, tj. jedan dar. Djevojčica je prijateljici donijela za dar poklon bon u vrijednosti od 200 kn jedne, recimo tako, popularne trgovine. Majka slavljenice je isti dar vratila uz komentar kako njenom djetetu ne treba ništa iz te trgovine, ona radi i dobro zarađuje, pa može svom djetetu kupiti kvalitetnu odjeću, a ne neke „prnje”. Planuli komentari u cijeloj regiji. Jedino slavljenicu i goš­ću ne pitaju ni što im se sviđa, ni kako se osjećaju. Kakva zemlja, takvi i građani. Zasluženo!