Početna stranica » Dok jutro zove

Dok jutro zove

170 pregleda

Dok jutro slikom zove

I pogled izazove živi,

Ne smeta mu, lutalica,

Nestašan, oblak sivi.

 

Dok jutro nadom zove,

Za sigurnu podlogu,

bršljan se hvata i sanja,

A pjesma, davno napisana,

Strpljivo čeka da joj se jednog jutra

Širom otvore vrata sjećanja.

 

Dok jutro nježno zove…

U proljeću budi nemirne snove.

I ovaj dan se, kao, negdje žuri,

A slap života jednako smireno curi.

 

Dok jutro ritmom skladnim zove

I vrijeme putovanjima hrani,

Kroz nemirno treptanje beskraja,

Kroz proljeća, sadašnja i buduća,

Što micanjem nesebičnim vrijeme osmjehom tješe,

Da dani ne ostare mladi, okrenuti vječnoj nadi,

Zaneseni pokretom,

Da ne pogriješe, da ne pogriješe.

 

Dok jutro ljubavlju zove…

Vjetar se poigrava rasutom kosom

Toplog proljetnog buđenja,

I usput obriše suze

U dugoj noći isplakane.

Sunce obasja put široko,

Bez isticanja odabrane strane.

 

Dok jutro pjesmom zove…

i nastojanja Visine dočekana iskrenim žarom.

Slatkim snovima usnu iskreni ljudi i razigrane sjene,

Ali znaju i zbore:

U zagrljaju svitanja toplo je i bolje,

po receptu iskušanom, starom.

…a jutro zove…zove, zove…