Jednom je u Berlinu Franz Kafka (1883-1924) šetao parkom i susreo djevojčicu koja je plakala zato što je izgubila svoju omiljenu lutku. Kafka je odmah s njom počeo tražiti lutku ali bezuspješno. Onda je rekao djevojčici da dođe sljedećeg dana kako bi zajedno opet tražili lutku. Nakon što je nisu pronašli, Kafka je dao djevojčici pismo koje je „napisala“ lutka u kojem djevojčicu „moli da ne plače, jer je otišla na put da vidi svijeta i da će joj pisati o svojim avanturama“.
Tako je započela priča koja je trajala sve do Kafkine smrti. Kada bi se susreo s djevojčicom, Kafka bi joj čitao lutkina pisma koja su je oduševila. Na kraju joj je Kafka donio lutku (sam je kupio neku) koja se napokon vratila. Djevojčica je rekla da ova lutka uopće ne liči na njezinu lutku. Kafka joj je dao pismo u kojemu je pisalo da su je „putovanja promijenila“. Djevojčica je zagrlila lutku i sretno se vratila kući.
Godina dana kasnije Kafka je umro. Nakon mnogo godina sada već odrasla djevojka, pronašla je pismo koje je bilo u lutki. Sitnim slovima koje je potpisao Kafka bilo je napisano:
„Sve što voliš vjerojatno ćeš jednom izgubiti, ali na kraju, ljubav će se vratiti u drugačijem obliku“.
