Početna stranica » Djevica premudra

Djevica premudra

222 pregleda

Čovjek današnjice ne propituje se, ne stavlja pouzdanje u Boga, traži lagana rješenja, ruši Božje zakone i nameće svoje, ne razlikuje dobro od zla, kulturu od nekulture. Od otkupljenoga čovjeka civilizacijski i moralno vraća se grijehu praroditelja teturajući iz osiguranoga raja. Umjesto Marije bira Evu.

Baka Ruža, moja draga susjeda, devedesetogodišnja je starica. Po zanimanju je bila služavka. Nikada nije naučila čitati i pisati niti se ikada udala. Dugo vremena je živjela sama i svakodnevno išla na svetu misu i molila krunicu. Kao djeca često smo do nje navraćali znajući da će imati kolačić za nas. Sada vidim da to nije bilo samo zbog kolačića, nego zbog njezina vedroga molitvenog duha. Spominjem je iz razloga što još nisam srela osobu koja bez dana škole može biti „učitelj” teologije. Baka Ruža s nevjerojatnim razumijevanjem tumači, prihvaća i živi istine svoje vjere. Uvjerena sam da je imala najbolju učiteljicu na svijetu, Blaženu Djevicu Mariju. Sretne li duše, kaže sv. Ljudevit Montfortski, kad je zaposjedne i njome upravlja duh Marijin jer je taj duh tako blag i jak, revan i razborit, ponizan i srčan, čist i plodan, a to je ono što nedostaje današnjem svijetu jer se više ne utječe Mariji. Ona je ta koja u zajedništvu s Duhom Svetim zaručnikom pridonosi jasnoći i bistrini srca i uma. Jedna od deset Marijinih evanđeoskih vrlina je razboritost (lat. prudentia), u Lauretanskim litanijama spominje se kao posebno Marijino svojstvo u izričaju Djevice premudra (lat. prudentissima).

Razboritost je stožerna krepost koja upravlja drugim krepostima pokazujući im pravilo i mjeru. John A. Hardon u svom suvremenom katoličkom rječniku definira razboritost kao ispravno znanje o stvarima koje treba izvršiti ili poznavanje stvari koje treba izbjegavati. Koliko razboritost može utjecati na čovjekov život, pa konačno i na spasenje, možemo vidjeti iz primjera naše pramajke Eve i Blažene Djevice Marije. Eva, premda je razgovarala s Bogom i bila njegovo prvotno stvorenje, zbog svoje oholosti izgubila je razboritost te je u svojoj ludosti pristala na sotoninu ponudu: Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede (Post 3,6).

Marija pak, za razliku od Eve, u razgovoru s anđelom prepoznaje Riječ Božju, o njoj razmišlja i na nju pristaje: Kad anđeo uđe k njoj reče joj – Raduj se milosti puna! Gospodin je s tobom! Na te riječi ona se prepade i poče razmišljati što znači taj pozdrav (Lk 1, 28-29). Gospa je bila savršena u razboritosti, bila je oprezna. Kad joj je Anđeo priopćio da će postati Majka Božja, razmišljala je o tim riječima i pitala se kako će to biti učinjeno, sjetivši se da se ona posvetila Bogu i da ne može prihvatiti ništa što bi prekršilo zavjet djevičanstva koji je sklopila s Njim. Međutim, ona je postavila ovo pitanje bez ikakve sumnje ili nevjerice da Bog može pronaći rješenje na naizgled nepremostivu prepreku. U tom se Marija i Eva razlikuju. Kad Bog progovara čovjeku, ne navodi ga na kršenje saveza s Njim. To Eva nije razumjela – da je Bog uvijek vjeran svojim obećanjima i da pravedno djeluje. Djevica Marija pokazala je opreznost u mnogim svojim postupcima. Popis razboritih stvari koje je Marija učinila (prihvaćanje anđelovih riječi, bijeg u Egipat, povratak iz Egipta nakon Herodove smrti itd.) pokazuje nekoga tko je koristio svoj um pri donošenju odluka. Nije se pretpostavljalo da će je Bog zaštititi od svih zala jer je njezin Sin bio i Njegov sin. Ona i sv. Josip su ozbiljno shvaćali ulogu čuvara i zaštitnika. Čovjek današnjice ne propituje se, ne stavlja pouzdanje u Boga, traži lagana rješenja, ruši Božje zakone i nameće svoje, ne razlikuje dobro od zla, kulturu od nekulture. Od otkupljenoga čovjeka civilizacijski i moralno vraća se grijehu praroditelja teturajući iz osiguranoga raja. Umjesto Marije bira Evu.

Iz Evina i Marijina primjera, osobito ukoliko smo vjernici, moramo biti u stanju prepoznati zlo i moći odgovoriti na pitanja koja nam sekularna kultura nameće. Prije svega dati se voditi Božjom objavom u Svetom pismu i tradiciji Crkve, crkvenom učiteljstvu, utjecati se svecima, a osobito Blaženoj Djevici Mariji, Majci Crkve – Crkve živoga Boga, u kojoj je stup i podloga istine (1 Tim 3,14).

Moja susjeda Ruža izabrala je euharistiju i Djevicu Mariju. Nije joj bilo potrebno poznavanje slova i brojeva, učenje skolastičke teologije, a još manje modernih teologa koji bi je rado nazvali marijanskim fanatikom. Zajedno s Marijom ovako je došla do zadivljujućega svjetla vjere i razuma.