242
Čudesna milost! Kako je sladak taj glas
Koji je spasio nesretnika poput mene!
Jednom sam bio izgubljen, ali sad sam pronađen,
Bio sam slijep, ali sad vidim.
Milost je ta koja je naučila moje srce strahu,
I milost je oslobodila moje strahove;
Kako je dragocjena bila ta milost
Onog prvog trenutka kad sam povjerovao!
Kroz mnoge opasnosti, muke i zamke,
Ja sam već prošao;
Milost je ta koja me je sačuvala sve do sada,
I milost će me odvesti domu.
A kad ondje budemo deset tisuća godina,
Sjajući poput sunca,
Imat ćemo ništa manje dana za slavu Boga,
Kao i onda kad smo počeli prvi put.
