Početna stranica » Čovjek: Božje stvorenje

Čovjek: Božje stvorenje

194 pregleda

Jedno od temeljnih vjerovanja kršćanstva, kao i drugih velikih svjetskih religija, jest ono u Boga kao Stvoritelja svega postojećeg, uključujući čovjeka.

Zadnjih se desetljeća ova vjerska istina ili motiv u javnom prostoru sve češće i sve agresivnije postavlja u pitanje od različitih misaonih tokova koji u središte svoga zanimanja stavljaju pitanje čovjekova identiteta: pitanje čovjekova humaniteta postalo je zacijelo jedno od gorućih i najprjepornijih pitanja našega doba. Svijest o važnosti ovoga pitanja iz vjerske perspektive potvrđena je i 2019. godine objavljivanjem posebnoga dokumenta Papinske biblijske komisije Što je čovjek? Putovanje kroz biblijsku antropologiju posvećenog ovoj tematici. Riječ je o vrlo važnom i suvremenom dokumentu, nedavno prevedenom i na hrvatski jezik, koji ćemo u nekoliko nastavaka detaljnije prikazati na stranicama naše revije.

U Svetom pismu, kao jednom od temeljnih izvora kršćanske vjere, motiv čovjeka kao stvorenja Božjega često se spominje s dvostrukom svrhom. Prvotna je namjera istaknuti neizmjernu razliku između čovjeka i Boga, stvorenja i Stvoritelja i tako u ljudskom srcu stvoriti onu poniznost, tj. realan stav koji je nužni uvjet za ispravnu spoznaju. Međutim, ovaj isti motiv ukazuje također na pažnju koju je Bog pokazao u činu stvaranja i na duhovnu obdarenost koja odlikuje ljudsko biće: Knjiga Postanka služi se slikom daha Božjega koji, prodirući u prah koji je Stvoritelj oblikovao, čovjeka čini živućim bićem, drukčijim od svih drugih stvorenja. Konačno, ljudsko biće je jedino koje nalikuje Stvoritelju jer je „na njegovu sliku” – iako je kao stvorenje od njega drukčije.

Kao što se da primijetiti iz ovoga uvodnika, tijekom ljeta je došlo i do nekih promjena u uredništvu revije. Naime, fra Janko Ćuro – zbog novih i vrlo odgovornih obveza u Provinciji – nije više u mogućnosti obavljati zahtjevnu službu urednika revije Svjetlo riječi. U ovih posljednjih šest godina fra Janko je obavljao odličan posao ne samo kao urednik revije nego i kao ravnatelj Franjevačkoga medijskog centra Svjetlo riječi – što i dalje ostaje. Zahvalni smo mu na svemu što je uradio: uz redovne suradnike, on je zacijelo ponajviše zaslužan za razinu koju je revija Svjetlo riječi dostigla.

Fra Janko, kao zamjenik glavnoga urednika, ostaje važan dio uredničkoga tima, a njegovo umijeće, iskustvo i požrtvovnost ćemo znati iskoristiti u želji da Svjetlo riječi nastavi u uspješnom ispunjavanju svojih zadaća. Iskreno se nadamo i želimo da Svjetlo riječi u ova vrlo zahtjevna vremena, u kojima su javna riječ i javno svjedočenje od iznimne važnosti, širi evanđeosko svjetlo i da bude svijeća koja svima svijetli obasjavajući Onoga koji je jedini Put, Istina i Život.