Nije Bugojno jedini grad u našoj domovini koji je obavijen pesimizmom i beznađem. No, što je razlog takvom ozračju? Razlog tomu je to što smo navikli govoriti o prošlosti kao nečemu neponovljivu i o budućnosti bez vjere i nade, što se dogodilo tad i neće nikad više. Kad bismo počeli spominjati prošlost u motivirajućem kontekstu kao poticaj da u budućnosti ponovno budemo to što smo bili i da ne ponavljamo greške koje smo već učinili, čak i da nadmašimo hvalom vremena kakva su bila prije vremenima kakva nam mogu doći!
Zemljopisni i povijesni pogled na Bugojno
Kad govorimo o gradovima, uopćeno o naseljenim mjestima, potrebno ih je smjestiti u njihov povijesni kontekst i opisati zemljopisne odlike i značajke. Tako je Bugojno, kako ga nerijetko nazivaju „Grad na Vrbasu”, smješteno u Skopaljskoj dolini te kroz njega protječe gornji tok rijeke Vrbas u koju se ulijevaju brojne bugojanske pritoke. Ovaj gradić okružen je planinama na prostoru koje pripada području Dinarida, a te krasne i velebne planine su Kalin, Rudina i Stožer. Bogatstvo prošlosti ovoga prostora koji je bio sjecište mnogih putova potvrđuju mnoga arheološka nalazišta još iz prapovijesnoga vremena. Ostatci života na ovom tlu prisutni su i tijekom svih sljedećih povijesnih razdoblja. No, ovaj grad je relativno mlad, njegova formacija započela je u srednjem vijeku, bugojanski kraj će u tim vremenima potpadati pod razne granice, države i vlasti.
Budući da su na ovim prostorima djelovali franjevci, postojali su tragovi postojanja franjevačkoga samostana u Veseloj Straži (danas Vesela kod Bugojna) u 15. stoljeću, a 2010. otkrivena je na lokalitetu Crkvina crkva iz 13. stoljeća, što potvrđuje tragove o postojanju franjevačkoga samostana na tom prostoru. Zabilježeno je postojanje još jedne crkve s prijelaza iz 14. u 15. stoljeće na Susidgradu, no postoje pisani tragovi kako je stradala od požara još i prije dolaska Osmanlija. Po dolasku Osmanlije u naslijeđe ostavljaju izgrađenu Sultan Ahmedovu džamiju i dvije kule, Rustempašića i Sulejmanpašića kulu. Dolaskom austrougarske vlasti katolički, odnosno hrvatski puk dobiva ravnopravnost te u Bugojnu započinje razvoj i rast životnoga standarda za sve njegove žitelje. Vrhunac gospodarskoga i urbanističkoga razvoja doživjet će u Jugoslaviji te će u tom vremenu biti nazivan Malim Rimom, sve do Domovinskoga rata.
Podjelom župe Skoplje 1858. godine osnovana je u sjevernom dijelu župa Malo Selo, a kasnije pod nazivom Bugojno, dok je južni dio ostao pod nazivom Skoplje Gornje. Isprva, u skromnim uvjetima, bosanski fratri će brzo izgraditi župni stan, podići kapelicu i otvoriti pučku školu. Godine 1879. započela je izgradnja župne crkve sv. Ante Padovanskoga te će to biti uz tolišku najveća crkva u Bosni i Hercegovini. Po izgradnji crkve u grad dolaze i sestre milosrdnice sv. Vinka. Nakon što su izgradile svoju zgradu, osnovale su osnovnu školu, prvu školu formalnoga obrazovanja, približno kakvo poznajemo danas.
Danas župa Bugojno broji otprilike dvije tisuće vjernika. Župni dvor okosnica je okupljanja mladih unutar Franjevačke mladeži i svih drugih dobnih skupina kroz biblijske večeri koje predvodi časna sestra Ivanka Mihaljević i kroz brojne duhovne obnove koje organiziraju časne sestre. Već dugi niz godina u župi djeluju Školske sestre franjevke i grad bi bilo nemoguće zamisliti bez njih jer su sastavni dio djelovanja obrazovnoga sustava, kulturnoga života grada i pastoralnoga služenja pri Crkvi te rada s mladima.
Obrazovanje i kultura
U Bugojnu djeluju gradski vrtić i dječja igraonica „Framica” koja djeluje pri župi Bugojno, nekoliko osnovnih škola, srednjoškolski centar i strukovna škola te osnovna glazbena škola i Mješovita srednja škola Bugojno. Za sve Bugojance jako važan segment grada je zgrada gimnazije, danas Mješovite srednje škole Bugojno. Izgrađena je 1900. godine u pseudomaurskom stilu, isprva s namjenom za gradsko sjedište, odnosno bila je gradska vijećnica, a kasnije će preuzeti obrazovnu ulogu sve do danas. Danas se u zgradi gimnazije nalaze i podružni odjeli Srednje škole Uskoplje gdje se pohađa nastava po hrvatskom planu i programu. Osim zgrade gimnazije, važnu ulogu ima i zgrada glazbene škole, nekad Narodne osnovne škole, prve osnovne škole u Bugojnu.
Bugojno se zaista može pohvaliti kulturnim životom zahvaljujući radu Kulturno športskoga centra Bugojno, Hrvatskoga kulturnog društva Napredak Bugojno koje je osnovano još 1902. godine, Matice hrvatske Bugojno. Već pola stoljeća u Bugojnu se odigrava najveći kazališni amaterski festival u Bosni i Hercegovini Fedra, a dugi niz godina, Bugojno postaje gradom lutaka i nazivan je Lutkarskom republikom. Napredak svake godine organizira Lipanjske dane kulture te kontinuirano tijekom godine organizira koncerte klasične glazbe, izložbene postavke i slične kulturne događaje, a važno je spomenuti i organiziranje pokladnoga karnevala već nekoliko godina unatrag. Značajno je i djelovanje Vokalnog ansambla Bugojno koji traje već dvadeset godina.
Hrvati Bugojna okupljaju se u zgradi već stotinu ljeta staroj, Hrvatskom domu koji je izgrađen 1925. godine te je jedna od zgrada koje čine jezgru grada. Zgrada primarno ima svoje kulturno djelovanje. U njoj se nalaze Hrvatsko kulturno društvo Napredak, Hrvatsko planinarsko društvo „Stožer”, udruge proizišle iz rata te hrvatski politički čimbenici grada Bugojna.
Sport
Bugojanci su se u sportu najviše isticali kroz nogometni klub „Iskra” i Šahovski klub Bugojno. Danas uz nogomet postoje košarkaški, rukometni i odbojkaški klubovi. Istaknuti Bugojanci u sportu su: Vlatko Marković, nogometni dužnosnik, Stjepan Tomas, nogometaš, hrvatski reprezentativac, Tomislav Piplica, nogometaš, bosanskohercegovački reprezentativac, Ermin Zec, nogometaš, bosanskohercegovački reprezentativac, Srđan Praljak, rukometaš i rukometni trener.
Uz već spomenute sportske aktivnosti djeluju i ribolovna, lovna i planinarska društva. Nedavno obnovljeno Hrvatsko planinarsko društvo „Stožer” Bugojno, koje je osnovano 1935. godine i prestalo s radom nakon zabrane rada svim društvima s nacionalnim predznakom, danas djeluje i radi svjetlosnom brzinom. Osim planinarskih pohoda aktivno se radi na obnovi planinarskoga doma Koprivnica te planinari sami svojim rukama obnavljaju i prave zgradu doma.
Spomenici i znamenitosti
Upravo zbog obilja spomenika i urbanih znamenitosti grad je i nosio naziv „Mali Rim”. Iako je Bugojno danas suočeno s problemima s kojima se susreće cijelo bosanskohercegovačko društvo, a jedan od njih je i needuciranost stanovništva, gdje je uz devijantne pojedince teško sačuvati urbano nasljeđe i gotovo nemoguće graditi nove urbane slojeve. No, uz sve to Bugojno nastoji sačuvati svoje znamenitosti i obrise, a neki od njih su: Kružni spomenik na ulazu u Bugojno iz smjera Donjega Vakufa koji simbolizira rast Bugojna.
Brončani kip Dječaka s ribom u gradskom parku, u središtu velike fontane, je ukraden. Na Partizanskom groblju bila su tri brončana kipa trojice narodnih heroja. Spomenike su imali Vojin Paleksić, Mahmut Bušatlija i Stipo Đerek. Veliki središnji spomenik od bijeloga makedonskog mramora, mase 16 tona. Godine 1994. sramotnim urbicidom vandalski je uništeno bagerom. Ispred hotela Kalin mramorni kip Ljubavnoga para. Ispred Gimnazije brončani kip Mahmuta Bušatlije. Gimnazija se svojevremeno zvala po njemu. Ispred Upravne zgrade Gorice brončani kip Kupačice. Kod crkve sv. Ante fontana u čijem središtu je mramorni kip otvorene školjke. Ispred nebodera kod policijske postaje veliki mramorni kip strijeljanoga Rodoljuba vandalski uništena 1994. godine. U naselju Lamele fontana s dva brončana kipa Dječaka i djevojčice. Ispred Općine figura Čitačice. Ispred Kožare brončani kip Perača kože.
Prirodne znamenitosti i fenomeni
Na putu ka selu Kordići u Gračanici kod Bugojna, s desne strane rječice Bunte, na uzvisini od stotinjak metara, nalaze se stijene čiji oblici podsjećaju na ljudska tijela što izaziva čuđenje onih koji ne znaju predanje o kamenim svatovima. Ljudi su tijekom povijesti pokušali pružati odgovore na prirodne fenomene u vidu mitova i legendi. No, danas su nam dostupni i odgovori pa znanost kaže kako su to samo naslage litotamnijskoga vapnenca i lapori s prisojima pješčenjaka. Osim kamenih svatova tu su i prirodni slapovi u Dubokoj, Hajdučka vrata i slično.
Ostaci crkve koji su pronađeni 2010. godine zapravo su po pretpostavci ostatci franjevačkoga samostana iz 13. stoljeća. Ovo mjesto se i zove Crkvina, odnosno ime mjesta je Vesela Straža. Pored ove crkve prolazio je rimski put koji je vodio u Split. Za vrijeme otkopavanja tih temelja i konzerviranja pronađeno je 12 pokojnika među kojima je bilo i dvoje djece. U jednoj grobnici pronađeni su muški i ženski kostur. Bili su prekriveni svilom i zlatom. Muški je bio prekriven kraljevskim baršunom. Uz to je pronađen još i jedan mletački novčić. Riječ je o srednjovjekovnoj katoličkoj crkvi, o najvećoj crkvi u srednjem vijeku u Bosni. Crkva je veličine 32 metra, u dužini nasuprot 21,70 metara. Riječ je o gotičkoj građi, a crkva je zapravo građevina s dvije lađe. Husein Smajić čovjek je islamske vjeroispovijesti koji je odlučio pokloniti svoju zemlju Katoličkoj Crkvi za izgradnju nove crkve. Kako on sam kaže: „Gradim katoličku crkvu jer nije grijeh graditi vjerske objekte, grijeh ih je rušiti!”
Narodna nošnja Hrvata Bugojna
U Hrvata Bugojna prevladavali su žičani instrumenti i narodne popijevke, odnosno doskočice. Narodna je nošnja jednostavna, a značajno je prenošenje dukata ili bisera s majke na kćer u vidu miraza, s koljena na koljeno.
Stih iz jedne narodne pjesme:
Mili Bože, mili Bože,
Gledaj sa visine,
U Bugojnu, u Bugojnu
Pjesme i miline.
Bugojno danas
Bugojno danas, istini za volju, ima svoje rane. Tome doprinosi i sveprisutni egzodus koji nije poštedio nijedan kraj naše zemlje bosanske. No, ljudi koji ostaju bore se i s optimizmom koračaju u novi dan, u svom gradu, sa željom da taj grad sa svakim novim danom načini korak naprijed u svakom segmentu bilo gospodarskom bilo kulturnom smjeru.
