Početna stranica » Budi malen ispod stabla

Budi malen ispod stabla

120 pregleda

Ponekad treba zastati, uskladiti želje i mogućnosti, shvatiti da, ako nešto neće, ne ide, postoji neki razlog zbog čega je to tako, sigurno.

Jedna od najvažnijih kategorija u današnje vrijeme je „imati“ – vremena, dobre veze, novaca, nekretninu (barem jednu), skupi automobil i obitelj kao sa ilustracije iz obiteljskog savjetnika. Sve mora biti savršeno i u trendu, stvari funkcioniraju same od sebe, po inerciji, a nisu…

Ljubav na prvi pogled, poslovni uspjeh iz prvog pokušaja, dijete baš kad se sve ostalo posloži… Sve ide, ma kako bi se samo poželjeti moglo, onda zapne gdje se nikad ne bi očekivalo…

Postoje posebne kategorije baš kao što su ljubav, zdravlje, djeca, koje ne trpe naredbe, uvjet dolaska ni postojanja… Kažu, mnogo se toga ipak može riješiti novcima. Da, ali ne sve, ne do kraja. To su vrijednosti koje se olako shvaća, a čudom se čudi kad realizacija zastane, zakaže… Onda se pitamo: Zašto baš ja? Stani malo! Zašto ne ti, zašto baš ne ti? Jednostavno, prema: logici, teoriji velikih brojeva, kombinatorici, mogućnostima, jednostavno, za i protiv, da i ne, uspjeh neuspjeh! Ne prihvaćamo, ne želimo prihvatiti mogućnost negativnog odgovora, neuspjeha, a realno, šanse su 50:50. Tako, kad su ljudi samci, svi govore: On je tako dobar čovjek, šteta što je samac…, ili: Šteta što nemaju djece, tako krasan par, a mogli bi ih punu kuću podići…

Slažem se, u načelu. S druge strane, poznajem ljude koji su bili samci pa su pronašli „srodnu dušu“, a sad se sjećaju kako im je ranije zapravo bilo dobro, mnogo bolje nego u zatvorenom krugu nesretnog i ponižavajućeg zajedničkog života. Poznajem i parove bez djece koji su se izgubili u neuspješnim pokušajima i medicinskim tretmanima, a ranije su se razumjeli i nadopunjavali… Isto tako i obitelj koja se sabrala na vrijeme i usvojila petero djece! Čovjek se pita čemu je sve nastojanje bez odmah vidljivog rezultata bilo potrebno? Čemu sve to, kad očekujemo cash and carry, odnosno “platim – nosim”. Svijet tako funkcionira? A možda ipak ne?

Ljubav na prvi pogled, poslovni uspjeh iz prvog pokušaja, dijete baš kad se sve ostalo posloži… Sve ide, ma kako bi se samo poželjeti moglo, onda zapne gdje se nikad ne bi očekivalo…

Ponekad treba zastati, uskladiti želje i mogućnosti, shvatiti da, ako nešto neće, ne ide, postoji neki razlog zbog čega je to tako, sigurno. Barem, zašto ne ide baš sad, ovaj tren, treba pričekati, razmisliti i ponovo pokušati. To je uvijek otvorena opcija. To je ono što je najteže prihvatiti i priznati sebi – ne ide! Za Boga miloga, nije kraj svijeta! Nisi neuspješan, nisi gubitnik! Život nije partija sa unaprijed napisanim pravilima igre. Držiš se pravila i nema iznenađenja. Mnogo, mnogo više je kao vožnja mušičavog automobila po vrlo zahtjevnom terenu, u najgorim mogućim vremenskim uvjetima, s iznenadnim pojavljivanjima duge i vrlo čudnim autostoperima, koje povezemo ili ne, ovisno o djeliću sekunde, s otprilike zamišljenom krajnjom destinacijom, vrlo sklonom čestim i temeljitim promjenama iste.

Milijun je varijacija i nemoguće je ponekad unaprijed shvatiti čudan ili nepravedan razvoj događaja, nužan baš takav kakav jest, da bi se budući događaji odigrali u točno određenom smjeru. Zapravo fascinira slijed podudarnosti, slučajnosti ili ono što zovemo „u pravi trenutak“. Nekad pomislim da Onaj gore, marljivo razmišljajući o svima nama, povlači konce našega života na što je moguće zapetljaniji način. Barem nama, laicima života, to tako izgleda. Čudimo se, komentiramo, ljutimo, snimamo filmove, pišemo romane i skladamo prekrasna remek-djela upravo iz tog razloga… A On se smije, vjerujem, ponekad se i dobro iznervira gurajući nas u određenom smjeru, a mi ne vidimo, ne shvaćamo…

Često mi, u ovakvim razmišljanjima, padne na pamet molitva Sioux Indijanaca:

Bože, daj mi mirnoću da prihvatim stvari koje ne mogu promijeniti.

Daj mi snage da promijenim stvari koje mogu promijeniti.

Daj mi mudrosti da razlikujem jedno od drugog.

To je jednostavno i lijepo rečeno, a za ostvariti ga malo je cijeli život, cijeli jedan ljudski vijek. Stoga, valjda, mir i životnu mudrost donosi starija dob. Bože, daj mi mirnoću, snage i mudrosti, upravo tim redoslijedom… Ne znači to da treba pasivno prihvaćati događaje, odustati od nastojanja. Nikako, baš to nas čini ljudima, ali treba znati kada stati.

Kako „izmjeriti“, kako se uvjeriti da su stvari s razlogom i da „ja“ i moje želje, uspjesi ili neuspjesi ne pokreću i ne zaustavljaju svijet?

Može ovako: prvi put kad se osjetiš iznimno sretnim, uspješnim i bitnim u svemiru, otiđi ispod nekog stabla i pogledaj iznad sebe. Nakon što stvari krenu nizbrdo, a neminovno hoće jednom, pa budeš tužan i razočaran, otiđi opet do stabla i pogledaj ga iz nizine. Kad-tad i ljutnja i bijes će te sustići. Zna se, pod stablo i pogled gore, visoko. Vidiš?

Na istom je mjestu. Ništa se ne mijenja, ne vrte se planete u drugom smjeru, i sunce, kroz lišće stabla nazireš na svom, istom, mjestu, bez obzira na tebe. Stablo? Uvažava samo prirodni sklad, pravilnu izmjenu godišnjih doba, a to kakav ti ispod njega stojiš, sasvim mu je svejedno.

Zato, prihvati, imaj snage i mudrosti, usmjeri pogled prema visinama i bit ćeš mali, ali zadovoljan onim što imaš, onim što vidiš kroz lišće svoga stabla.

Još uvijek nisi?

Pročitaj i razmisli, polako i ispočetka…