297
Božje su stope utisnute u svako, pa i u ono najtvrđe tlo. I u kamen. Utisnute su u jezera, mora i sve
vode tekućice. Utisnute su i u vjetar, bit će osobito u lahor. U utihu.
Njegov je dodir upisan u svako sjeme. Svaki plod. U svaki list koji pada. U zemlju koja je život.
Božje su stope utisnute u svako ljudsko srce, i ono najtvrđe. Utisnute su u čovjekove oči, u njegove ruke i noge. U njegov govor i šutnju.
Njegov je dodir upisan u svaki osmijeh i suzu. U svaku nježnost i bol. U svaki dah.
Blago duši koja to umije iskusiti. Po tome živjeti.
(Iz knjige: Ozbiljnost nade)
