Za Židove, Betlehem je simbol slavnih vremena i slavnih ljudi njihove duge mesijanske povijesti. Tu je Jakov pokopao svoju voljenu ženu Rahelu, majku svih Židova. Dugo nije imala djece. Kod poroda Benjamina, drugoga djeteta, dok je umirala, nazvala ga je Ben Oni (sin moga bola). Ali ga je otac Jakov prozvao Ben jamin (sin sreće). Tu joj je grob na koji Židovi iz cijeloga svijeta, a i kršćanski hodočasnici rado dolaze. Nove političke (ne)prilike to dolaženje znatno su otežale. Današnja betlehemska pastirska polja nekadašnje su njive Davidova pradjeda Boaza i prabake Rute, a po slavnom kralju Davidu Betlehem je postao simbolom židovske povijesti i nada budućnosti. To kaže prorok Mihej: „A ti Betleheme, zemljo Judina! Nipošto nisi najmanji među kneževstvima Judinim jer iz tebe će izaći vladalac, koji će pasti narod moj – Izraela!” (Mih 5,1)
Za nas kršćane, David, koji se rodio u Betlehemu oko 1000. godine prije Krista, proročki je simbol Onoga koji se u Betlehemu imao roditi – Krista Gospodina.
Isusovo rođenje u Betlehemu
Isusovo rođenje prije 2000 godina, u onom malom i nepoznatom gradu Judinu, učinilo je Betlehem jednim od najpoznatijih i najvažnijih gradova svijeta. Spomenuto Mihejevo proročanstvo ispunilo se u Kristu Isusu, Spasitelju svijeta koji se tu rodio. Po tom Rođenju Betlehem je početak i simbol novih vremena, novoga doba, nove svete i sretne ljudske povijesti i ljudske budućnosti uopće. Od toga Rođenja u Betlehem su uprte oči ljudi svih vremena. I danas je jedno od najpoznatijih hodočasničkih mjesta na svijetu. Betlehem, mjesto rođenja Spasitelja svijeta, san je prošlosti, stvarnost koja sada nadahnjuje, putokaz u sretnu budućnost i – vječnost.
Stari Izaijin tekst iz daleke prošlosti kao da je sada napisan: „Dijete nam se rodilo, sina dobismo; na plećima mu vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni” (Iz 9,5). U Betlehemu se rodio Knez mira, to jest Bog koji je postao čovjekom radi nas i radi našega spasenja! „On, On je mir!” (Mih 5,4) Tako je Isusov Betlehem simbol sveopćega mira za kojim čeznu sva ljudska pokoljenja. To je razlog da i naš današnji, moderni, visoko znanstveni suvremeni svijet, toliko umoran, izmučen i iscrpljen mržnjom i ratovima, gleda u Betlehem i njegova Kneza mira. Oko 50 gradova širom svijeta uzelo je Betlehem za pobratimski prijateljski grad, drugi su tim imenom označili neke svoje gradske četvrti, a tu su i razne udruge i ustanove pod tim imenom.
Betlehemska špilja
Knez mira, Kralj mironosni rođen u špilji, u štali! On koji je sve stvorio i sve stvara! On, „na čijim plećima je vlast”, postavši čovjekom, radi našega ovog zemaljskog i onog vječnog mira, ne htjede se roditi u moćnom i raskošnom Jeruzalemu iako su prema prastaroj tradiciji (Jakovljevo apokrifno evanđelje iz 2. st., sv. Ivan Damašćanski 749. god.) Marijini roditelji imali neko stanište u blizini jeruzalemskoga Hrama, gdje se, navodno, i Marija rodila i što su mogli koristiti i one noći kad se Isus trebao roditi, već se rodi u špilji, u štali maloga, nemoćnog, siromašnog Betlehema. U tom apsolutnom siromaštvu i poniznosti On je postao naš Mir! Tu je nama darovao svega sebe! Tu je prihvatio naše ljudsko siromaštvo i bijedu kao nešto svoje – „nama u svemu jednak, osim u grijehu” (Heb 4,15). Skrovita i tiha, siromašna i draga betlehemska špilja, ta čudesna kolijevka Sina Božjega, jedina i jedinstvena u ljudskoj povijesti škola je neodoljive Isusove ljubavi i mira. Izgradio ga je i zapečatio – taj mir!– svojom krvlju Spasitelj ljudskoga roda – Krist Gospodin. Nema drugoga puta za ljude, nema drugoga puta do mira! Bog je postao čovjekom radi nas, živio za nas, dao svoj život za nas! Tako je uspostavio mir između Boga i čovjeka – darujući sebe. Mir je plod ljubavi prema Bogu i prema čovjeku.
Glavna poruka Isusova Betlehema bila je i ostaje: „Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima dobre volje!”
Tu poruku betlehemskih anđela predstavlja, čuva i unosi u svijet i ovaj današnji Betlehem usprkos svim napetostima, ljudskim nesporazumima i sukobima oko njega. S mukom i naporima kroz svu minulu burnu povijest Betlehem je glas koji viče i dovikuje uznemirenom svijetu: „Ne silom, ne zveckanjem oružja, ne ratovima, ne nepravednim bogatstvom (betlehemska siromašna špilja, štala u kojoj se rodio Knez mira, snažan je protest protiv svega toga), već dobrom voljom i međusobnim poštovanjem i ljubavlju gradi se i čuva mir.
Bazilika rođenja
Bazilika Isusova rođenja u Betlehemu stoljećima čuva uspomenu na to Rođenje. Ona, cijela cjelcata, takva kakva je danas, označava mjesto gdje se rodio Spasitelj svijeta – Krist Gospodin. Nju svijet gleda kao Isusovu špilju, štalu gdje se On rodio i kao jaslice u koje je, kao Božansko Novorođenče, bio položen. Cijela bazilika kroz stoljeća govori i pripovijeda: „Ovdje se rodio Spasitelj svijeta – Isus Krist. Dođite, poklonimo se!” Baš kao što su betlehemski pastiri one noći jedan drugom govorili i pošli i poklonili se. Trg pred Vratima poniznosti, glavni ulaz u današnju baziliku, službeno se zove Manger Square (engleski, prema francuskom) – Trg jaslica, glavni trg i središte grada prema kojem se slijevaju pojedine gradske četvrti. Betlehemski Božić danas se događa i u bazilici i na tom trgu – srcu grada. Naziv ništa ne smeta muslimanima koji se svakoga petka klanjaju na tom istom Trgu jaslica.
Na svjetskoj razini, zbog povijesno-kulturne važnosti i jer je jedno od najpoznatijih hodočasničkih mjesta na svijetu, UNESCO je betlehemsku baziliku u cijelosti upisao u popis svjetske baštine u Aziji (2012.). Isti dan upisao ju je u popis najugroženijih mjesta svjetske baštine zbog neprestanih sukoba u tom dijelu svijeta.
Koristit će da ovdje, sasvim kratko navedemo dugu burnu povijest betlehemske bazilike Rođenja. Ustvari je to povijest kršćanske žive vjere, ljubavi i štovanja rođenja Kristova, Božića u betlehemskoj špilji koje je središnji događaj sveukupne ljudske povijesti.
Prvu veličanstvenu baziliku nad špiljom Isusova rođenja za ljubav svoje svete majke Jelene o svom trošku izgradio je car Konstantin 326. godine. Ona je u nekoj samarijskoj pobuni stradala u požaru 529. godine. Na njezinim temeljima izgradio je car Justinijan svoju baziliku 540. godine koja je, može se reći, i danas tu, naravno, uz oštećenja i popravke u minulim stoljećima. Kad su Perzijanci 614. godine rušili sve kršćanske crkve u Svetoj Zemlji, ovu nisu dirali, zbog mozaika Svetih triju kraljeva u perzijskim kraljevskim odorama, gore na zidu pred samim ulazom u baziliku, jer su oni ustvari iz njihove zemlje (nažalost, danas toga mozaika više nema). Prvi Muhamedov nasljednik, kalif Omar (638.), iz poštovanja prema proroku, kako oni kažu, Isu, također nije rušio ovu baziliku, već je odredio da muslimani pojedinačno mogu u njoj moliti (u jednoj niši). To se i danas poštuje. Tako kršćani i muslimani, baš u bazilici Isusova rođenja, imaju nešto zajedničkoga. Istom su Turci Seldžuci 1070. godine betlehemsku baziliku znatno oštetili. Križari su to popravili 1099. godine. Tako i danas izgleda.
Nekadašnji veličanstveni glavni ulaz u baziliku danas nije vidljiv: nadograđen je u mnogim popravcima tijekom minulih stoljeća. Danas se u baziliku ulazi na Vrata poniznosti – uska, mala vrata (120 cm x 79 cm). Na tu mjeru svedena su oko 1500. godine. To je najmanji ulaz od svih bazilika na svijetu. Zašto je takav? Prvo, da se spriječi nasilnike, koji su u prošlim vremenima na konju znali ujahati u crkvu i tako je oskvrnuti i obeščastiti. Drugo, da se svaki čovjek, kralj, ili bio tko drugi, mora sagnuti i tako ponizan ući i poljubiti mjesto gdje se sam Bog tako duboko ponizio, postavši čovjekom – poradi nas i našega vječnoga spasenja. Do samoga mjesta Isusova rođenja, u onoj povijesnoj špilji, duboko dolje ispod glavnoga oltara bazilike, opet se silazi niz vrlo stare strme uske mramorne stepenice, sve se više „snizuje” kako bi se nekako dokučilo otajstvo Božje ljubavi. I, jedan po jedan, prilazi k Zvijezdi: svatko klekne i poljubi je. Mjesto je označeno Davidovom zvijezdom od 14 krakova. Zvijezda je ustvari ime, odnosno svojevrsni potpis biblijskoga kralja Davida: 4 + 6 + 4 = 14 = David (Židovi su brojevima označavali slova). A David proročki je znak Kralja mira, Krista Gospodina, koji se imao roditi od njegova potomstva. Današnju srebrenu Zvijezdu postavili su franjevci 1717. godine koji ovdje djeluju kao čuvari više od 600 godina.
Božić u Betlehemu danas
Svake godine početkom prosinca u Betlehem, naravno povezano i s drugim svetim mjestima u Svetoj Zemlji, iz cijeloga svijeta pristižu na desetke, pa i stotine tisuća hodočasnika da slave Božić upravo tu, na mjestu prvoga Božića u povijesti. Ova 2018. godina znakovita je po veoma velikom broju hodočasnika u Svetoj Zemlji: kao da se cijeli svijet tu okupio! Unutarnja proslava je u bazilici, vanjska na Trgu jaslica (Manger). Već rano ujutro na Badnjak počinju pripreme za te proslave (katoličku i pravoslavnu). U bazilici je oko 2500 mjesta s ulaznicama za službene sudionike. Redovito je prisutna cijela palestinska uprava, na čelu s predsjednikom.
Glavni događaj jest proslava mise ponoćke: uz vrlo svečano i dugo pjevanje na starim jezicima za katolike i pravoslavne i posebnim obredima, uz bogatstvo svjetla i vlastitih božićnih običaja. Sve to regulira tzv. status quo, strogi međunarodni zakon, koji od 1852. godine strogo određuje i propisuje pravo vlasništva i vrijeme korištenja crkvenoga prostora pojedinih kršćanskih konfesija, kako u nekim drugim, tako i u betlehemskoj bazilici – zbog međusobnih nesporazuma i svađa prije spomenute godine. Ta stvarnost sablazan je i tužna posljedica razjedinjenoga kršćanstva. Vani, na Trgu jaslica i po gradu, svečane su parade i manifestacije. Palestinska policija cijeli dan, postrojena, maršira po trgu, čuvajući red i mir. Njihov puhački orkestar svira punim plućima koračne ritmove i melodije. Po gradu također svirači na gajdama intoniraju božićne arapske napjeve i vesele ritmove.
Na trgu su jaslice i vrlo svečano okićena jelka koja bude visoka i do 15 metara. Ona dominira trgom i preko masmedija „putuje” svijetom, poput svečano nakićenoga glasnika, pripovijedajući svima o svečanom i zanosnom betlehemskom Božiću. Jer, kako smo već istaknuli, njegova je glavna poruka od početka do danas: „Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima dobre volje!”
Tu radosnu i tako poželjnu poruku betlehemski Božić, od onoga prvog do ovog današnjeg, stoljećima ustrajno i neumorno širi svijetom kako bi doprla do svake savjesti i svakoga srca ljudskog. Politička i svaka druga ljudska napetost za betlehemski Božić neprirodna je i nenormalna. Pravi paradoks i nemilo iznenađenje betlehemskoj Božićnoj radosti i miru. Jer, za kršćane je Betlehem mjesto praiskonske čežnje i cilj je pobožnoga hodočašća.
Danas betlehemska božićna poruka mira ne dopire, nažalost, tako daleko. Nakon što je američki predsjednik, Donald Trump, odlučio priznati Jeruzalem glavnim gradom Izraela (6. prosinca 2017.) i preseliti američko veleposlanstvo u taj grad, dirnuo je u srce sve Palestince, koji Jeruzalem žele za svoj glavni grad. Posebno se Betlehem, na području okupirane Zapadne obale, uznemirio i uzbunio: palili su fotografiju američkoga predsjednika, sukobili se s izraelskim vojnicima, bacali kamenje, palili automobile. Betlehem je uvijek s Jeruzalemom, svojim najbližim životnim centrom, vezala posebno važna i snažna životna vrpca. Sada je od njega odijeljen deset metara visokim betonskim zidom (za Izraelce zid sigurnosne ograde, za Palestince aparthejd, kako oni kažu). Ratom nitko ništa ne dobiva, svi gube. U trenutnoj napetosti to svi počinju shvaćati. Neki se boje opasnosti od trećega sukoba, odnosno Intifade (prva 1987. – 1993.; druga 2000. – 2008.).
U takvoj klimi jedva da poruka božićnoga mira, koju Betlehem i danas izvikuje na sve strane Palestine i svijeta, može što promijeniti. Ipak, u Betlehem dolazi praktično sav svijet da slavi Božić (katolici, pravoslavni, sirijski ortodoksni kršćani, kopti i mnogi, mnogi drugi), da slave rođenje Isusovo, koje je nada i temelj svakom ljudskom miru. Postoji dirljiv običaj, da jedna skupina kršćana katolika svake godine za božićnu ponoćku hodočasti iz Jeruzalema u Betlehem, noseći sa sobom velik svitak s imenima osoba koje su željele doći na betlehemsku ponoćku, ali nisu mogle. Svitak blagoslove i unesu u baziliku Isusova rođenja. Vjerojatno su im tada na pameti i u srcu svi ljudi dobre volje koje betlehemski Božić neodoljivo potiče i poziva na radosnu proslavu rođenja sveopćega Kralja mira – Krsta Gospodina.
