Početna stranica » Biti misionar u Latinskoj Americi

Biti misionar u Latinskoj Americi

2 min

Glas koji je sveta Majka Terezija već kao redovnica neprestano osluškivala – Tvoje je zvanje služiti siromasima! – potaknuo ju je na otkrivanje osobnog poziva unutar redovničkog života. Biti apsolutno opredijeljen za siromahe za Majku Tereziju značilo je biti trajno opredijeljen za Krista kojega prepoznaješ u siromasima i patnicima oko sebe.

Ta hrabrost njezina odgovora nadahnjivala je i mene da jednoga dana krenem putem misija i na najkonkretniji način odgovorim na evanđeoski poziv Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju (Mk 16,15).

U Boliviju sam stigao početkom 2016. godine. U Santa Cruzu de la Sierta pohođao sam tečaj španjolskog jezika, a početkom svibnja započeo sam djelovanje u samostanskom bratstvu u gradiću Minero kao župni vikar. Samostansko bratstvo čine još tri brata, dva svećenika i jedan časni brat. Župa u Minerou posvećena je sv. Izidoru Rataru, a dio je nadbiskupije Santa Cruz de la Sierra. Prije pet godina povjerena je na upravljanje nama kapucinima. Broj misionara u ovoj nadbiskupiji razbija predrasude kako Južnoj Americi nisu potrebni misionari. Zanimljivo je da je tek 10 % domicilnih (dijecezanskih) svećenika, dok su svi ostali misionari iz Perua, Španjolske, Italije, Koreje,… Ovdje u Boliviji već 46 godina djeluje i hrvatski dominikanac fra Karlo Ćavar.

Laici u pastoralu

Povijest djelovanja kapucina u Boliviji nije duga. Početkom 2007. godine započinje Implantatio Ordinis (Ukorjenjivanje Reda) stvaranjem Kuća Prisutnosti, što će nakon nepunih deset godina, u kolovozu 2016., prerasti u Delegaturu. Trenutno u Delegaturi Bolivija djeluje 12 kapucina (11 Peruanaca i jedan Hrvat) u tri zajednice.

Na teritoriju župe Minero živi više od 50 000 stanovnika, no za sada nije moguće ustanoviti točan broj katolika. Osim u župnoj crkvi slavimo svete mise i na skoro trideset filijala. Najudaljenija filijala naše župe nalazi se oko osamdeset kilometara od župne crkve, a kada je nizak vodostaj i rijeka se može pregaziti, taj put se skraćuje za 50 kilometara. Do skoro svih filijala dolazi se po makadamskim ili zemljanim cestama koje su u vrijeme kiše neprohodne, a kasnije teško prohodne. Neke od filijala kao molitveni prostor imaju samo nadstrešnicu od palminih grana, neke imaju sazidanu kapelicu pokrivenu salonitom, a neke od zajednica nemaju nikakav molitveni prostor pa se susret s vjernicima održava u prostorijama škole.

(…)


Cijeli tekst Teme broja iz Bolivije pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš preplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i pretplata@svjetlorijeci.