Kako sv. Augustin objašnjava u svojim Ispovijestima, jednog je dana bio s prijateljem i čuo neobičan glas:
Začujem glas iz susjedne kuće, ne znam da li dječaka ili djevojčice, kako pjevajući govori i često ponavlja: „Tolle – lege, tolle – lege! (Uzmi, čitaj! Uzmi, čitaj!)” … Suspregoh navalu suza i ustadoh ne misleći drugo nego da mi s Božje strane dolazi zapovijed da otvorim knjigu i čitam poglavlje na koje najprije naiđem.
Otvorio je Bibliju i prvi stih na koji mu je pao pogled bio je stih u Poslanici Rimljanima (Rim 13,13-14):
Odložimo dakle djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetlosti. Kao po danu pristojno hodimo, ne u pijankama i pijančevanjima, ne u priležništvima i razvratnostima, ne u svađi i ljubomoru, nego zaodjenite se Gospodinom Isusom Kristom i, u brizi za tijelo, ne pogodujte požudama.
Stih je ostavio snažan dojam na sv. Augustina jer je živio razuzdanim životom prepuštajući se tjelesnim užicima. Udaljio se od svog kršćanskog odgoja i živio život odvojen od Isusa Krista i njegove Crkve.
Za sv. Augustina u tom trenutku nije bilo potrebe čitati Bibliju dalje jer je ovaj jedan stih bio dovoljan da ga dirne duboko u srce:
Nisam htio dalje čitati, niti je bilo potrebno. Odmah naime kako dođoh na kraj te rečenice, raspršiše se sve tmine mojih sumnja kao pred svjetlom sigurnosti koje se razlilo mojim srcem.
Ostatak života posvetio je Isusu Kristu i postao jedan od najvećih svetaca koje je Crkva ikada poznavala. Sveti Augustin kasnije je postao svećenik i biskup, a njegov primjer pomogao je u osnivanju augustinskog reda čije zajednice žive po pravilima koja je on formulirao.
Za sv. Augustina sve što je bilo potrebno da se kao zalutali sin vrati Crkvi bilo je otvoreno srce i nadahnuće Duha Svetoga.
(Izvor: Aleteia)
