82
Duga je i hladna zimska noć
mrak i ono malo svjetlosti slama
tek voštanica svijeća tiho treperi
umornih zjena, baka sjedi u sobi sama
ispod prozora povampireni vjetar pleše
krunicu prebiru njezini bolni prsti
tinja u noći, i pokoja suza iz oka kane
lijevu ispruži, desnom se krsti
dugo, dugo u samoći starica moli
dok čeka da dođu oni koje najviše voli
i teče, teče Nebu molitve slap
za milosti Božje koju kap
tihe molitve upućene Nebu
svakodnevni su treptaji duše
vapaji kad u bakine samoće
samotnjak vjetar jače zapuše
u srcu kucaju plahi drhtaji nade
a čežnja za voljenima san krade
od sukna ljubavi čipku srca plete
moli za dijete i od djeteta dijete
