Blažena Djevica Marija veoma je česta inspiracija glazbenih djela. Velik broj kompozitora u povijesti koji su u kršćanskoj vjeri nalazili nadahnuće za stvaranje imaju neko djelo posvećeno Mariji. Neki su se na tom području osobito istaknuli, na primjer G. O. Pitoni koji je 250 puta uglazbio Marijin hvalospjev Veliča (Magnificat), O. di Lasso sa stotinu skladbi istog hvalospjeva, ili Johann Pachelbel s 96 takvih za orgulje, Gregor Joseph Werner sa 44 Salve Regina (Zdravo Kraljice), Nicola Zingarelli koji ima 18 skladbi Stabat Mater (Stala Majka) itd. Neki su u skladbi o Mariji dosegnuli svoj stvaralački vrhunac, recimo Pergolesi, čiji Stabat Mater predstavlja njegovo najbolje sakralno djelo. Bachov Magnificat također je jedno od njegovih istaknutijih djela. Zanimljiva je s druge strane i činjenica da Beethoven, kršćanin i duboko duhovan čovjek, nije ostavio ni jedno djelo posvećeno Mariji, što mu ne daje nikakav minus, nego potvrđuje činjenicu da duhovno stvaralaštvo nadilazi kalupe i događa se raznoliko.
Većina marijanskih skladbi pisana je u nekoj od marijanskih glazbenih formi koje su se ustalile kroz povijest, a to su Ave Maria (Zdravo Marijo), Salve Regina (Zdravo, Kraljice), Stabat Mater (Stala Majka), Magnificat (Veliča), marijanske antifone, himni i litanije, ali Mariji su pisana i djela u općim formama moteta, kantate, oratorija, liturgijske drame i sl.
Nemoguće je nabrojiti sve kompozitore i djela posvećena Mariji, jer za to bi trebalo nekoliko velikih svezaka. Ovdje ćemo se općenito osvrnuti samo na formu Ave Maria i neke zanimljivosti vezane uz najpoznatije dvije skladbe te forme.
Od teksta do glazbe
Tekst Zdravomarije oblikovao se pod utjecajem razvoja vjerskih istina i na temelju pučke pobožnosti. Zahvaljujući tome, ova je molitva veoma raširena i omiljena, što potvrđuje i činjenica da se u Milanu 1931. godine pojavilo izdanje s prijevodom Zdravomarije na 404 jezika.
Današnji obrazac ove molitve nije tako starog datuma, kako bi mnogi pomislili, ali proces njezina formiranja započinje već u Evanđelju. Zdravomariju čine dva dijela. Prvi je nastao od pozdrava anđela Gabrijela Mariji (Lk 1,28) i Elizabetina pozdrava (Lk 1,42). Ova dva pozdrava javljaju se prvi put zajedno u liturgiji u 5. stoljeću. Drugi dio Zdravomarije, to jest zaziv Majci Božjoj, počinje se javljati tek u 14. stoljeću. On nije ništa drugo doli proširenje zaziva Sveta Marijo, moli za nas, koji je ranije već u upotrebi u litanijama svih svetih. Taj dio molitve je nestalan; od 14. do 16. stoljeća susreće se u različitim varijantama, uvijek s ponekom riječi manje ili više. God. 1568. papa Pio V. odredio je konačni oblik ove molitve kakav se koristi i danas.
Ave Maria kao skladba, razumljivo je, najprije se pojavljuje u gregorijanskom koralu. Postoji ih veći broj i najčešće su to gregorijanski napjevi predviđeni za misne dijelove pojedinih marijanskih blagdana. Najstariji od njih potječe iz sedmog ili osmog stoljeća. Neke od gregorijanskih Ave Maria obilato su korištene u razdoblju glazbene renesanse, kao osnovna melodija (cantus firmus) polifonih kompozicija.
Ave Maria kao glazbeno djelo nema diskontinuiteta. Nakon gregorijanskog korala imamo je u svim glazbenim razdobljima, od ranog višeglasja do romantizma i dvadesetog stoljeća. Brojni su kompozitori skladali ovu molitvu. Među njima su velika imena, kao što su Palestrina, O. di Lasso, Verdi, Rossini, Mozart, Bruckner, Mendelssohn, Liszt, Brahms i drugi. Danas su možda najpopularnije (što ne znači i vrednije od drugih) Ave Maria Franza Schuberta i Bach-Gounod-ova.
Bach – Gounod
Do pred kraj 17. stoljeća u glazbi se nisu koristili svi tonaliteti. Zbog fizikalno-akustičkih problema postojali su različiti sustavi ugađanja instrumenata, a nijedan od njih nije omogućavao upotrebu svih tonaliteta, sve dok nije općenito prihvaćen takozvani temperirani sustav, koji koristimo danas. Genijalni Bach se nije ustezao prihvatiti novi standard i pokazati njegove mogućnosti. Tako je nastalo njegovo veoma poznato djelo Das Wohltemperierte Klavier (Dobro temperirani klavir) u dva sveska, svaki s po 24 preludija i fuge u svim tonalitetima. Ovo nije tek rad koji demonstrira mogućnosti novog sustava ugađanja, nego izrazito umjetnički vrijedno glazbeno djelo na kojemu uče kompozitori, pijanisti i glazbeni teoretičari sve do danas.
Preludij i fuga predstavljaju jednu cjelinu. Preludij je vrsta predigre koja stvara opći ugođaj i na taj način priprema fugu koja za njim slijedi. Prvo djelo iz prve sveske Dobro temperiranog klavira je preludij i fuga u C-duru. Ovaj preludij čine razloženi akordi u lagano pulsirajućem, smirenom ugođaju. Harmonija je bogata, ali bez naglih prijelaza, sve se događa u laganom prelijevanju zvuka. Čitav preludij je monolitan, predstavlja jednu cjelinu, jedan luk s laganim usponom, vrhuncem i smirenjem. S glazbene strane ništa mu ne nedostaje, jer on vrši svoju ulogu, uvodi u fugu. Međutim, njegov meditativni ugođaj nadahnuo je drugog jednog kompozitora, čitavo stoljeće kasnije, da na netaknut preludij doda melodiju. Bio je to Charles Gounod, francuski kompozitor 19. stoljeća. Taj su čin kritičari ocjenjivali kao romantičarsko zastranjenje, sentimentaliziranje djela velikog majstora. Bilo kako bilo, danas imamo jednu od najpoznatijih Ave Maria. Za većinu onih koji ne znaju pozadinu nastanka, ova se Ave Maria doima kao jedna cjelina i djelo jednog kompozitora. Vjerojatno ni Bach ne bi imao ništa protiv, jer je i sâm obrađivao motive i čitava djela drugih kompozitora (Vivaldija).
Schubert
Druga od dviju najpoznatijih, Schubertova Ave Maria, također nije izravno nastala kao skladba na tekst molitve Zdravomarijo. Franz Schubert, austrijski kompozitor 19. stoljeća, poznat je najviše po svojim solo-pjesmama, koje je skladao na stihove poznatih pjesnika (Goethe, Heine i dr.). Iz njemačkog prijevoda djela Waltera Scotta Gospođica s jezera (Lady of the Lake) komponirao je ciklus od pet pjesama. Ono što je danas općepoznato kao Schubertova Ave Maria je zapravo jedna od tih pet, naslovljena Ellens Gesang III. Sadržaj pjesme je vapajno-molitvenog karaktera, a svaka strofa počinje i završava riječima Ave Maria. To je navelo nekoga (možda je to bio Schubertov brat Ferdinand) da Scottove stihove zamijeni latinskim tekstom Zdravomarije. U toj se verziji ova Schubertova pjesma danas najčešće izvodi. Evo izvatka iz jednog Schubertova pisma roditeljima u kojemu se on osvrće na nastanak ove pjesme:
Dragi roditelji,
trenutno se nalazim u Steyru, proveo sam šest tjedana u Gmundenu; njegova okolica je očaravajuća, a dojmili su me se i veoma me dobro prihvatili i njegovi stanovnici, posebno dobri gospodin Trawegger. Ljubaznošću gospodina savjetnika Schillera, predvodnika čitave ove otmjene družine, mi (Vogl i ja) svakodnevno smo objedovali u njegovoj kući i ondje svirali, kao i u kući gospodina Traweggera. Osobito velik uspjeh postigle su moje nove pjesme na riječi Gospođice s jezera Waltera Scotta. Svi su se čudili pobožnosti koju sam izrazio u Himni svetoj Djevici. Čini se da ta himna dotiče svako srce i potiče na pobožnost. Vjerujem da to proizlazi iz činjenice što ja nikad ne forsiram svoju pobožnost, i ukoliko se ne osjećam neodoljivo nadahnutim, ne komponiram himne i molitve, jer to je zapravo jedina i prava pobožnost…
Ovdje nema nikakvog hvalisanja. Schubert je doista bio majstor u prenošenju ugođaja iz teksta u glazbu, a njegova Ave Maria sama za sebe svjedoči da je nastala u trenutku istinskog nadahnuća, bez imalo suvišne patetike i nategnute, ukalupljene osjećajnosti. Ona ima smireni meditativno-molitveni karakter, originalna je, spontana i jednostavna, lagana i duboka. Spada među najljepše melodije u povijesti glazbe.
