14
Tihana jesenja večer po gradu pada
hladniji zrak u tople domove se vere
na grobljima plameni svijeća trepere sada
sjećanja na najmilije slita su u duha sfere.
Njihovi koraci i jauci ne čuju se više
pogled i glas im utihnuše nekada
a sjećanja na njih ne ispraše kiše
nebo ih objeručke grli, nebo je nada.
Godine promiču, dani se zbroje
naše tihe molitve duše im krijepe
Božji dlanovi putokaze nam kroje
i čuvaju duh i tijelo od ulice slijepe.
Neka im Gospodin podari obilje mira
a na zemlji neka svjetlo nade sija
poljima uspomena tiha glazba svira
duša će nebu, na zemlji nek život klija.
