Braćo i sestre, Božja riječ, koju smo čuli na današnjoj misi, želi nam otvoriti oči za neke stvarnosti koje obično ne vidimo ili ne uzimamo u obzir, iako ih možemo razumjeti.
Današnji ljudi, kao i naraštaji prije nas, misle da je glavno biti pravedan. Pravda bi bila vrhunac ljudske dobrote i poštenja. Ali razumijemo li mi uopće što je to pravda?
Vrlo malo razumijemo. Jer kad govorimo o pravdi, obično mislimo na jednakost, a jednakost i pravda nisu ista stvar. Ljudi nisu jednaki u mnogočemu, a ipak su svi ljudi: i veliki i mali; i stari i mladi; i muškarac i žena; i sposobni i nesposobni. Kad bi jednakost bila pravda, onda bi i starac i dijete bili prisiljeni nositi isti teret kao i 30-godišnji muškarac, a to bi bila nepravda. Jer, iako su jednaki kao ljudi, nemaju jednake sposobnosti.
Ili, gdje bi bila pravda, ako bi država davala istu plaću radniku koji ima osmero djece, kao i onome koji ima samo jedno? Je li kruh jednog djeteta dovoljan za osmero djece? Ne bi li svi trebali jesti i biti siti? Gdje je onda pravda? Ako obitelj – ili društvo, ili država – ne bi osiguravala kruh i za malu djecu, bolesne i umorne starce, nego samo za one koji rade i materijalno su korisni društvu, gdje bi bila pravda?
Zbog toga je Bog u Starom zavjetu rekao svom narodu preko proroka Izaije (Iz 55, 6-9): „Moje misli nisu vaše misli, i puti moji nisu vaši puti. … Visoko je iznad zemlje nebo, tako su visoko puti moji iznad vaših putova i moje misli iznad vaših misli.“
Isus Krist nam pokazuje kako Bog vidi i razumije pravdu u prispodobi o radnicima u vinogradu (Mt 20, 1-16). Nisu svi radnici isti. Neki su marljiviji, neki manje. Neki su došli na posao ranije, neki su zakasnili. Neki su bili fizički slabiji, pa ih gazda nije primio, kad je ujutro birao radnike za svoj vinograd, jer je znao da nisu sasvim u stanju ispuniti zadatak – ali, kasnije, kad je vidio da takve ljude ne primaju ni drugi vlasnici i da su ostali bez kruha, smilovao im se i prihvatio ih na posao, iako je znao da od njihova rada neće imati nikakve koristi.
Konačno, netko je možda bio i lijen i došao na tržnicu prekasno, pa je ostao bez posla. Jer svaki vlasnik želi da njegovi radnici rade cijeli dan, a ne samo nekoliko sati. Ovaj gospodin iz Evanđelja primio je takve ljude, iako su mogli raditi samo malo vremena – ali neka i oni nešto zarade, kako bi i oni i njihove obitelji mogli preživjeti.
Vrlo lijepo! I nitko nema ništa protiv takvog milosrđa. Ali kad je došlo vrijeme za plaću, gospodar ne samo da je sve izjednačio, već je prvo dao plaću posljednjima, a tek potom prvima! Tada im se u glavi pojavilo pitanje: „Gdje je pravda?“ – Nisu se brinuli za pravdu kada su vidjeli da su mnogi njihovi prijatelji ostali bez posla, a možda čak i bez kruha, ali brinu se sada, kad su i oni zarađivali za život, poput onih koji su od početka bili sigurni za sebe, nakon što su se odmah zaposlili. Nisu se ljutili zato što bi gospodar bio nepravedan, jer im je zaista dao punu plaću, kako su se dogovorili na početku. Ljutili su se jer je gospodar bio ljubazan i milosrdan, jer je volio i one najmanje, kao i najveće. Jer je nagrađivao posljednje, kao i prve.
Dakle, ljudski um ne razumije dobrotu, milosrđe i ljubav. Ne slažu se s činjenicom da vlasnik ima pravo raspodijeliti svoje bogatstvo kako želi, a da time nikome ne čini nepravdu – već žele nametnuti svoje uske, škrte, nemilosrdne i nesavršene kriterije i gospodaru, pa čak i samom dragom Bogu.
Na našu sreću, Bog ne prihvaća te kriterije. Kriterij Božjeg djelovanja je dobrota, milosrđe i ljubav, a ne pravda ili jednakost, kako ih shvaćaju ljudi, koji ne uzimaju u obzir objektivno i opće dobro, već samo vlastiti osobni interes.
Dao nam Bog da usvojimo njegov pogled na svijet i postanemo milosrdni prema bližnjemu, kao što je Bog milosrdan prema nama! Amen.
