Pravila ponašanja ne treba gledati kao pravila koja guše dječju osobnost ili slobodu, nego u njima treba vidjeti smjernice koje će život vašeg djeteta jednog dana učiniti još ljepšim, jer ne kaže se bez razloga „lijepa riječ otvara svaka vrata”!
Znat ćete da imate predivno dijete kada u njemu vidite mladu osobu koja nema potrebu vlastite slabosti prikrivati okrutnostima prema drugima. Znat ćete da ste uspjeli kao roditelj kada vidite da vaše dijete prihvaća drugačije od sebe, da ih ne prosuđuje i ne osuđuje, da nema potrebe drugima govoriti ružne riječi, zadirkivati ih, omalovažavati ili im se rugati. Kad bi sva djeca odrasla u takve ljude, svijet bi za sve nas bio puno ljepše, pozitivnije i sigurnije mjesto.
Naučiti dijete da poštuje odrasle ne znači učiti dijete da se boji ili šuti, već da poštuje svoje roditelje, bake i djedove, tetu u vrtiću pa kasnije učiteljicu, razrednika i profesore. Tako ćete svoje dijete naučiti da traži to isto poštovanje zauzvrat i poštuje sebe.
Od djeteta se ne bi trebalo očekivati da se u istovjetnim situacijama ponaša drugačije od roditelja.
Dijete je u velikoj mjeri ogledalo svojih roditelja i prilika u kojima živi.
Obiteljski bonton razvija u djetetu naviku prihvaćanja lijepog, da bude uredno, poštuje starije i slično. Odrasli su za dijete uzori koji bitno utječu na njihovo ponašanje.
Djeca od nas uče kako se ponašati u različitim situacijama. Ponašamo li se kao roditelj agresivno, takvom obliku ponašanja pribjeći će i naša djeca, lažemo li i djeca će se služiti lažima, zahtijevamo li od djece održavanje higijene, a sami je ne održavamo, teško ćemo tu naviku razviti kod djece.
(Priredila: Ivanela Brković)
