Braćo i sestre, danas slavimo svetkovinu Rođenja sv. Ivana Krstitelja. – Sveti Ivan je jedini svetac, osim Isusa Krista i Blažene Djevice Marije, kojemu Katolička Crkva slavi rođendan. Svecima uglavnom slavimo dan smrti, koji je dan njihova rođenja za vječni život.
Zašto sv. Ivan Krstitelj ima taj privilegij?
– Zato što je Bog tako htio. Sam Bog je predodredio da on bude prethodnik Isusa Krista, koji će mu pripraviti put u njegovu židovskom narodu.
Njegovi roditelji, Zaharija i Elizabeta, oboje iz svećeničkog Levijevog plemena, nisu imali djece. Bili su pravedni pred Gospodinom i mnogo su se molili Bogu za dar djeteta, ali su i ostarili bez djece. – No, u njihovoj starosti Bog im se smilovao: dao im je sina, kojemu je sam Bog po svom Arkanđelu Gabrijelu nadjenuo ime Ivan. Riječ Ivan (na hebrejskom jeziku: „Yehohanan“) znači: „Jahve je milosrđe“, odn.: Milosrđe Božje. – Dakle, darujući im sina, Bog je iskazao svoje milosrđe i Zahariji i Elizabeti, kao i cijelom izraelskom narodu, pripremajući ga tako za Spasiteljev dolazak.
Kad je anđeo Gabrijel najavio Zahariji Ivanovo rođenje, on mu je objavio i misiju, koju je Bog namijenio djetetu: „Bit će doista velik pred Gospodinom. … Duha Svetoga bit će pun već od majčine utrobe, … da spremi Gospodinu narod pripravan“ (usp. Lk 1, 15-17).
I upravo se tako i dogodilo: par mjeseci prije rođenja sv. Ivana, Blažena Djevica Marija je pohodila svoju rodicu Elizabetu – i u tom je trenutku tek začeti Isus ispunio sv. Ivana Duhom Svetim, tako da se on potom rodio bez ljage istočnoga grijeha. Upravo zbog toga mi danas slavimo njegov Rođendan, jer se on rodio svet, i tu je svetost sačuvao tijekom cijelog svog života. Sv. Ivan se nije posvetio naknadno, kao mi: obraćenjem, Krštenjem, svetom Ispovijeđu i drugim sakramentima, nego je bio svet još od utrobe svoje majke, prema riječi Arkanđela Gabrijela.
O toj tajni govori i današnje prvo misno čitanje (Iz 49, 1-6). Izaija prorokuje: „Postavit ću te za svjetlost narodima…“ – To proročanstvo vrijedi prije svega za Isusa Krista, ali isto tako i za sv. Ivana Krstitelja.
I psalmist u Ps 139. svjedoči istinu vjere u Boga, koji nas poznaje i određuje nam naše poslanje i prije našeg rođenja, govoreći: „Satkao si me u krilu majčinu!“
Sv. Pavao u Djelima apostolskim (Dj 13, 22-26) svjedoči da je sv. Ivan Krstitelj izvršio poslanje za koje ga je Bog stvorio: „Pred Isusovim je dolaskom Ivan propovijedao krštenje obraćenja svemu narodu izraelskomu.“ A svjedočio je i za Isusa: „Za mnom dolazi Onaj komu ja nisam dostojan odriješiti obuće na nogama“.
Anđeo Božji je navijestio Zahariji da će njegov sin, što će mu ga u njegovoj starosti podariti Bog, ići pred Mesijom „u duhu i sili Ilijinoj“, a Ilija je bio najveći i najvatreniji prorok Staroga Zavjeta, nakon Mojsija.
Tako je i bilo. Ali Zaharija, od prevelikog iznenađenja, nije mogao vjerovati u ono što je čuo svojim ušima. Stoga, budući da nije povjerovao, anđeo mu reče da će ostati nijem sve do dana kad će se ostvariti ono što mu je Bog navijestio. – I Zaharija više nije mogao govoriti.
A kad su mu se otvorila usta? – Usta su mu se otvorila i jezik mu se razvezao na dan obrezanja sv. Ivana, kao što smo čuli u današnjem Evanđelju (Lk 1, 57-66. 80). Njegovi rođaci su htjeli djetetu nadjenuti njegovo ime – Zaharija, jer mu je otac bio već star, pa da mu se sačuva ime. Ali usprotivila se njegova majka Elizabeta, tražeći da se djetetu nadjene ime Ivan. Svi su se tome čudili, ali nisu htjeli uzeti u obzir zahtjev jedne žene, nego su znakovima upitali oca. O je uzeo pločicu za pisanje i napisao je: „Ivan mu je ime!“ – I u tom času mu se otvoriše usta, pa je počeo hvaliti i slaviti Boga i zahvaljivati mu, „što pogleda i otkupi narod svoj“. – Njegov himan Crkva ponavlja svaki dan u svojoj jutarnjoj molitvi.
Što to znači za nas danas?
Ova nas svetkovina uči da Bog ima svoj plan za svakoga od nas i da je on svakog od nas stvorio s jednim određenim ciljem i s određenim poslanjem. – Vršimo li mi svoje poslanje u skladu s voljom Božjom, ili ne?
Uči nas također da i svatko od nas treba biti jedan novi sv. Ivan u svojoj obitelji: treba biti znak i svjedočanstvo Božjeg milosrđa u našim obiteljima.
Isto tako nas uči da i mi, kao i sv. Ivan, treba da pripremamo put Isusu Kristu i u svojoj duši, ali i u dušama naših bližnjih.
Uči nas da budemo ponizni i da uvijek svjedočimo za istinu: nisam ja onaj koji vam iskazuje milosrđe i ljubav, nego Bog, koji me je stvorio i poslao me k vama s tim zadatkom.
Samo ako mi to naučimo i ako to budemo vršili u svom životu, onda ćemo biti pravi štovatelji sv. Ivana Krstitelja.
Neka bude tako – i neka se to i vidi u životu svakoga od nas, na čast i slavu Trojedinoga Boga i na spasenje i posvećenje svih nas! Amen.
