Braćo i sestre, naš Bog nas uvijek iznenadi. Kad razmišljamo o njegovoj dobroti, on nam se otkriva puno bolje nego što možemo zamisliti. Isto vrijedi i za pravdu, veličanstvo, ljepotu, svetost, ljubav i sve ostale Božje osobine.
Prvo čitanje (1 Kr 19, 9. 11-13) predstavlja nam svetog proroka Iliju na gori Horeb. Ilija, veliki revnitelj za pravu vjeru i neumorni borac protiv poganstva, kad se našao u životnoj opasnosti, odlazi na goru Horeb (Sinaj) kako bi se susreo s Gospodinom i primio njegovu pouku o tome kako dalje postupati. Riječ Gospodnja dolazi do njega i šalje ga iz špilje u koju se bio sklonio, jer je Gospodin onuda prolazio.
Upravo je to bila Ilijina želja: susresti Gospodina! I što se događa?
– Nastala je velika oluja, ali Gospodin nije bio u oluji. Zatim je bio jak potres, ali Bog nije bio u potresu. Bila se pojavila i vatra koja je sve proždirala, ali Bog nije bio u vatri. Konačno je došao lagani povjetarac – i Bog je bio u njemu.
Bog je progovorio Iliji i poslao ga u novu misiju, s novom snagom. To je prije svega bila pouka za Iliju, a zatim i za sve nas. Mi mislimo da se silom, snagom, nasiljem, strogošću i arogancijom može postići neko dobro, ali ne! – U tome Boga nema, a mi bez Boga ne možemo učiniti ništa dobro. Možemo samo činiti zlo i upropastiti djela koja bismo na lijep način mogli činiti kako treba.
U drugom čitanju (Rim 9, 1-5) slušali smo svetog apostola Pavla. On je bio veliki rodoljub i ujedno snažan i nepokolebljiv vjernik, prema predaji Staroga zavjeta. Zato je nekoć bio strog i strašan u svojoj borbi protiv kršćanske vjere, misleći da na taj način služi Bogu i narodu. Ali nije ništa postigao.
No, kad je, nakon susreta s uskrslim Kristom, postao kršćanin, istim je žarom naviještao Evanđelje Isusa Krista i istom ljubavlju volio svoj narod i domovinu. Bilo mu je jako žao što većina njegova naroda ne vjeruje u Isusa Krista. Već je bio naučio da se ništa ne postiže silom. Stoga traži drugu metodu: želi obratiti svoje sunarodnjake blagošću i žrtvovanjem samoga sebe. Rimljanima piše da bi bio spreman prihvatiti da bude i proklet umjesto svoga naroda, kad bi to bilo moguće – baš kao što je Krist na sebe preuzeo prokletstvo cijelog čovječanstva.
Sveti Pavao bi prihvatio da bude odvojen od samog Krista, kad bi na taj način bilo moguće približiti svoj narod spasenju po Isusu Kristu. A zašto? – Jer su oni Božji izabrani narod, izraelski narod. „Njima pripada posinjenje, i slava, i savezi, i zakon, i bogoslužje, i obećanja; … od njih je i Krist kao čovjek došao.“
Ali sveti Pavao ne može zamijeniti svoj narod. Isus Krist je već dao svoj život za njihovo otkupljenje. Svatko sam mora vjerovati u Spasitelja Isusa Krista i od Njega prihvatiti otkupljenje.
Što ta vjera znači, makar malo izdaleka, pokazuje nam današnje Evanđelje (Mt 14, 22-33). Sveti Petar želi doći k Isusu po vodi. Isus mu dopušta. Petar kreće – i isprva ide prilično dobro. Ali kad je skrenuo pogled s Isusa i usredotočio se na jak vjetar i valove mora, počeo je tonuti. Tada ponovno traži Isusovu pomoć. Isus ga spašava, ali ga i kori: „Malovjerni! Zašto si posumnjao?“ Da je imao snažnu i potpunu vjeru, hodao bi po vodi, kao što je i Krist hodao. Ali njegova je vjera još uvijek bila slaba.
Svatko od nas treba vjeru – ali ne bilo kakvu vjeru! Trebamo potpunu vjeru u Isusa Krista Gospodina. Tko ima takvu vjeru, spašen je. Krist je trpio za nas. On je nas zamijenio u plaćanju naših dugova Bogu Ocu zbog naših grijeha. Ali nitko nas ne može zamijeniti u našoj vjeri u Krista, a bez te vjere nema spasenja.
Ljudi dobre volje, oni koji nam žele dobro, mogu nam pomoći da dođemo do vjere. Mogu nam dati mnogo argumenata za vjeru. Ali vjera ovisi o našoj slobodnoj volji, a ne o argumentima. Stoga, zbog naše slobode – koju Bog poštuje! – nitko nas ne može zamijeniti u vjeri. Iz tog razloga, sveti Pavao nije mogao preuzeti prokletstvo na sebe, umjesto svoga naroda. Ono što bi sveti Pavao prihvatio iz ljubavi prema svom narodu, Isus Krist je učinio prije njega. Stoga sveti Pavao ne može zamijeniti svoj narod, pa čak ni jednog jedinog čovjeka, jer svatko osobno mora vjerovati.
Što možemo učiniti mi?
Možemo se samo moliti za svoje mile i drage, koji su skrenuli s puta spasenja i prikazati svu svoju patnju i žrtve Bogu za njihovo obraćenje. Ali samo Bog može činiti čuda, kako bi im prosvijetlio pameti i omekšao srca, kako bi oni sami prihvatili vjeru, pokajali se za svoje grijehe i obratili se Bogu, baš kao što je učinio i s obraćenjem svetog apostola Pavla.
Dao Bog da se tako svi naši mili i dragi obrate i spase! Amen.
