Nekoliko kilometara prije ulaska u grad Banju Luku sa sjeverne strane odmah uz autoput nalazi se naselje Trn, koje teritorijalno pripada općini Laktaši. U tom naselju na adresi Cerska 28 nalazi se župna crkva posvećena sv. Josipu, zaručniku BDM. Ako pozvonite na župnu kuću i ured pored crkve, vrata će vam s osmijehom otvoriti župnik fra Dominko Batinić i odmah ponuditi kavu i rakiju, kako je u Bosni i običaj.
Povijest župe
Župa Trn jedna je od najmlađih župa u Banjolučkoj biskupiji. Župne matice vode se od 1981. godine. Na području ove novoosnovane župe još u 17. stoljeću postojala je crkva sv. Ivana Krstitelja u Trnu i, prema predaji, crkva sv. Martina u Jablanu. U vrijeme Bečkoga rata pred kraj 17. stoljeća ovo područje pripalo je najprije župi Ivanjska, zatim od 1876. župi Petrićevac, a od 1879. župi Barlovci. Odlukom banjolučkog biskupa mons. Alfreda Pichlera dana 26. kolovoza 1980. godine utemeljena je župa sv. Josipa u Trnu odvajanjem od župe sv. Vida u Barlovcima. Novoosnovanoj župi pripala su naselja Trn, Jablan i Bukovica, a župa je povjerena franjevcima Bosne Srebrene na trajnu upravu.
Po osnivanju župe franjevci su se odmah dali na izgradnju duhovne Crkve kao samostalne župne zajednice, ali i na materijalnu izgradnju župne kuće i crkve. Najprije je izgrađena župna kuća 1982. godine, u kojoj su se u improviziranom prostoru slavile mise dok je crkva bila u gradnji. Župna crkva izgrađena je 1983. godine po projektu O. Čauševića. Zidana je bijelom fasadnom opekom, a njezina veličina u tlocrtu bila je 20 x 28 m. Broj vjernika je rastao iz godine u godinu, a prema statistici iz 1991. godine župa je imala više od 2200 vjernika.
Vihor rata
Nažalost, zlo posljednjega rata zahvatilo je i ovu mladu župu. Iako je rat u BiH počeo 1992. godine, vjernici banjolučkoga kraja, većinom katolici i Hrvati, doživjeli su najteža stradanja tek 1995. godine. Ovo područje bilo je u ratu pod kontrolom vojske bosanskih Srba. Iako je bilo određenih tenzija, zastrašivanja, pa čak i bacanja bombi na hrvatske kuće i nekoliko ubojstava, ipak nije bilo masovnoga protjerivanja Hrvata i katolika te je do sredine svibnja 1995. većina vjernika živjela u svojim domovima i imala radnu obvezu.
Nakon akcije Bljesak početkom svibnja 1995., kada je oslobođeno područje zapadne Slavonije, srpski vojnici počeli su polako upadati u mnoge hrvatske kuće po cijelom banjolučkom kraju te su istjerivali mještane iz kuća. U kolovozu 1995. godine započeo je masovni nasilni izgon Hrvata od strane srpske vojske i vlasti. Većina je skelom prebačena preko Save u Davor u Hrvatsku. Među njima i skoro svi vjernici župe Trn. Masovni progon bio je rezultat etničkoga čišćenja i osvete srpske vojske zbog gubitka teritorija nakon oslobodilačke akcije Oluja. Ostali su samo oni koji su živjeli u mješovitim brakovima, ali i njima je, kako i sami kažu, psihički bilo jako teško.
Osim progona stanovnika srpske su vlasti započele i masovno uništavanje katoličkih objekata. U noći sa 17. na 18. svibnja 1995. godine minirana je i uništena crkva u Trnu, dok je toranj nekim čudom ostao uspravan. Iste noći spaljena je i uništena župna kuća. Sličnu sudbinu doživjele su i mnoge druge župne crkve i kuće ovoga kraja.
Obnova
Nakon Dejtonskoga sporazuma i završetka rata krenulo se s obnovom. Najprije je obnovljena župna kuća 1998. godine. Obnovu je vodio župnik fra Dujo Ljevar. Kamen temeljac za novu župnu crkvu sv. Josipa u Trnu blagoslovio je 22. lipnja 2003. sada sveti papa Ivan Pavao II. prigodom posjeta BiH u Banjoj Luci na Petrićevcu. Župna crkva nanovo je sagrađena na temeljima stare crkve, ali puno manjih dimenzija, te je posvećena 20. rujna 2010. godine za vrijeme župnika fra Ive Brezovića. Tijekom toga vremena malobrojni vjernici koji su ostali, njih oko 100, slavili su misu u grkokatoličkoj crkvi koja se nalazi u neposrednoj blizini.
Osim župne crkve i kuće, u župi Trn postoji još kapelica posvećena BDM na Vidovića Brdu u Bukovici izgrađena 1979. godine. I ova je kapelica bila uništena u ratu, ali je poslije obnovljena. Dva su groblja s grobljanskim kapelicama na prostoru župe, groblje Suvaja na granici Bukovice i Jablana te groblje Bešlenica u Trnu, na desnoj obali Vrbasa.
Nakon rata u župu se vratio vrlo mali broj vjernika. Većina ih je svakako već bila primorana zamijeniti kuće sa Srbima u Okučanima, Gvozdu i drugim krajevima u Hrvatskoj, a koje su bile manje i u puno lošijem stanju. Iako se obnavljalo nakon rata, stanje još nije bilo sigurno. Nekoliko eksplozivnih naprava bačeno je oko župnoga ureda, a posljednja čak 2004. godine. Sve je to bilo u cilju zastrašivanja povratnika i obnove, a što je rezultiralo da se velik broj župljana zbog problema oko povratka trajno naseli izvan BiH. Ali fratri i malobrojni narod nisu se dali obeshrabriti.
Župa danas
Prema statistici župe na kraju 2016. godine, kad je za župnika došao fra Dominko, bilo je 124 vjernika. Danas, deset godina poslije, broj vjernika se smanjio na oko 95. Broj obitelji je 48.
Na nedjeljnu misu redovito dolazi oko 25 do 30 vjernika. Većinom su to stariji vjernici, a ima i nekoliko mlađih obitelji s djecom. Prošle godine bila su 3 sprovoda. Bilo je i jedno vjenčanje ali mladenci žive vani. Na velike blagdane i patron župe dođe izvana nekoliko stotina vjernika podrijetlom iz ove župe.
Problem povratka još uvijek postoji jer godinama gotovo da nije bilo moguće da neki Hrvat dobije posao u javnim firmama. Istina, kažu vjernici da se situacija danas malo promijenila nabolje. Nekoliko obitelji koje su se vratile većinom su poslije rata pokrenule neki svoj mali biznis. Vjernici žive skromno. Većina su umirovljenici s najnižim mirovinama.
Unatoč svim problemima vjernici sa svojim župnikom nastoje živjeti normalan život i pomagati jedni drugima. Imaju lijep običaj da se većina njih zadrži na kavi sa župnikom u župnoj dvorani nakon nedjeljne mise i tu se dogovaraju o svemu što se tiče pastorala župe. Zajedno tako slave rođendane i imendane. U korizmeno vrijeme dogovaraju se kako obići sve bolesnike u župi koji ne mogu doći na misu. Ali ne čine to samo u korizmi i adventu, nego i tijekom godine.
Upravo im ovi susreti nakon mise omogućuju da paze jedni na druge i na župnika, da razmjene informacije tko je bolestan, koga treba obići ili mu nešto kupiti ako je potrebno. Čine to s ljubavlju kao u vrijeme prvih kršćanskih zajednica.
Zajedno s vjernicima drugih okolnih župa pridružuju se hodočašćima u Hrvatsku koje organizira vlč. Vladislav Žarko Ošap, župnik u Banjoj Luci. Često im se priključe i prognani župljani koji sada žive u Okučanima ili čak Njemačkoj. Hodočašća po BiH organizira gvardijan fra Domagoj Šimić, na koja se Trnjani rado pridruže. Neki čak pješice hodočaste sv. Ivi u Podmilačje, a ide se i u Mariju Bistricu, Ludberg, Olovo, Kraljevu Sutjesku, Međugorje. Na ovogodišnji Mali Uskrs organizirano je hodočašće u svetište Gospe na Trsatu u Rijeci, gdje je trenutno gvardijan i čuvar svetišta fra Dragan Grizelj, koji je rodom iz župe Trn.
Osim na patron župe, 19. ožujka, svake se godine prognani vjernici u velikom broju okupljaju 16. kolovoza na misi na groblju Suvaje u Jablanu na blagdan sv. Roka. Poslije mise bude druženje na imanju Ivice Matoševića gdje se okupi oko 500 ljudi. Drugo veliko okupljanje je 8. rujna, na blagdan Male Gospe, kod kapelice BDM na Vidovića Brdu u Bukovici. Trnjani se također okupljaju u Davoru kako bi obilježili godišnjicu progona. Ponekad bi se organizirao susret Trnjana u Zagrebu koje okuplja Miro Mamuza.
Vrijedni župnik fra Dominko
Iako je prije nekoliko dana napunio 77 godina, župnik fra Dominko radi neumorno i s puno entuzijazma, pažnje i ljubavi. Vjernici i župnik fra Dominko ponosno ističu da je ovo jedina župa u kraju gdje se na Cvjetnicu i Veliki petak pjeva Muka Gospodnja, a probe vodi sam župnik. Pjevanje je jednostavno, ali s puno ljubavi i truda. Oko liturgijskoga pjevanja trude se svake nedjelje i blagdanima. Gospođa Snježana Orlovac svira i čita na misama.
Fra Dominko se posebno trudi oko uređenja dvorišta koje je uistinu prelijepo izgleda, te oko pravljenja jaslica i ukrašavanja crkve i dvorišta lampicama u božićno vrijeme. Ali ne samo svoga dvorišta, on se brine da se lijepo ukrase dvorišta i nekih drugih župa u kraju. U tome može biti primjer drugima. Osim toga, priprema lijepe suvenire kao uspomene iz župe koje rado dijeli onima koji dođu u Trn. Za svoga župnika vjernici imaju samo riječi hvale i zahvale.
Osim Trna, fra Dominko je upravitelj još jedne župe, one u Stratinskoj, koja je udaljena 55 kilometara i gdje stalno žive samo 4 starije osobe od prijeratnih 500 vjernika. Tamo služi mise za Božić, Uskrs i patron Sv. Antu, te na grobljima kada se okupi nekoliko stotina vjernika raseljenih iz te župe.
Iako Trn spada u manje župe, župnik i vjernici imaju veliko srce te se istinski trude da njihova ognjišta ne ugasnu. Život im je neprestana borba, ali u velikoj skromnosti i ljubavi sve podnose i svemu se raduju. Svoju vjeru kao zajednica hrabro svjedoče nasmijana lica.
