Danas je četvrta nedjelja korizme – sredina svetog vremena pripreme za najveću svetkovinu naše vjere, za Uskrs. Zbog toga se ova nedjelja naziva „Nedjelja radosti”. Zato današnja misa počinje riječima proroka Izaije (Iz 66,10-11):
„Veseli se, Jeruzaleme,
kličite zbog njega svi koji ga ljubite!
Radujte se, radujte s njime,
svi koji ste nad njim tugovali!
Nadojite se i nasitite
na dojkama utjehe njegove.”
Čuli smo tri prekrasna svetopisamska čitanja današnje mise. U prvom smo čitanju (1 Sam 16, 1-13) čuli kako se Bog, kao Dobri Pastir, brine za svoj narod i postavlja mu dobrog i svetog kralja Davida na mjesto Šaula, koji nije bio vjeran i poslušan Božjoj riječi. Bog nije izabrao Davida prema osobinama koje se ističu i oduševljavaju ljude. On nije bio ni najveći, ni najjači, ni najomiljeniji u svojoj obitelji. Naprotiv, Bog je izabrao najmlađeg i najbeznačajnijeg među njegovom braćom, jer je poznavao njegovo srce, sveto i vjerno Božjem Zakonu.
Sveti Pavao u drugom čitanju (Ef 5, 8-14) potiče nas da živimo kao djeca svjetla, upravo onako kako nas je Isus Krist učio, rekavši: “Vi ste svjetlo svijeta!” – Tim riječima Isus nam je dao dragocjenu i uzvišenu misiju: da nastavimo njegovo djelo otkupljenja svijeta.
U današnjem Evanđelju (Iv 9, 1-41) Isus je rekao o sebi: “Dok sam na svijetu, svjetlo sam svijeta.” – Da bi dokazao ovu riječ na vidljiv način, izliječio je oči slijepca, koji se rodio slijep. Tako je, kao svjetlo svijeta, omogućio slijepcu da vidi ljepotu ovog svijeta, koji je Bog stvorio za čovjeka i za njegovo dobro.
Ali, više od svjetla tjelesnih očiju, Isus je svjetlo za naše duhovne oči: tako da iz njegova učenja i čudesnih djela razumijemo da je on Sin Božji, poslan na svijet da otkupi svijet od njegovih grijeha i od vječne smrti.
Ovu činjenicu potvrdila je vjera bivšeg slijepca i vjera njegovih roditelja, kao i vjera većine ljudi koji su vidjeli ovo Isusovo čudo ili čuli za njega. Ovo čudo otvorilo je oči duše mnogima, omogućavajući im da razumiju nevidljive, nadnaravne stvarnosti, na osnovu vidljivih stvarni.
Međutim, nažalost, čak ni Božja čuda ne pomažu nevjerniku! – Ne pomažu onima koji su svojom slobodnom voljom, koju im je Bog dao i koju poštuje, odlučili ne vjerovati u Boga i ne pokoravati se njegovoj volji. Oni sa zdravim tjelesnim očima i zdravim razumom, protive se zdravom razumu i očitim činjenicama koje vide, kao i jasnoj vjeri većine ljudi, te zlonamjerno djeluju protiv Krista, koji je činio čuda. Oni također ustaju protiv bivšeg slijepca, kojeg je Isus izliječio, i protiv svih vjernika, izbacujući iz sinagoge sve one koji su povjerovali u Isusova čuda i u njegovo učenje!
Takvo ponašanje ne možemo nazvati ničim drugim, osim: djelom prokletog vraga! – Zašto bi čovjek surađivao s prokletnikom, kada mu Bog nudi blagoslov, vid, slobodu, otkupljenje i sreću? Ne dao Bog da itko od nas slijedi zlobnu sotoninu „logiku”, koja nema nikakve veze s razumom, niti s ljudskom logikom!
Vrlo je važan i početak današnjeg Evanđelja. Apostoli pitaju Isusa: „Učitelju, tko je sagriješio, on ili njegovi roditelji, te se on rodio slijep?”
Učenici su bili uvjereni da je svako zlo i svaka patnja koju čovjek trpi posljedica grijeha. Da, to jest posljedica grijeha, jer svi smo naslijedili posljedice istočnog grijeha, koji proistječe od Adama i Eve, preko svih njihovih potomaka! Međutim, nije svako zlo posljedica osobnog grijeha: niti onoga tko pati, niti njegovih roditelja. Moguće je da ni on ni njegovi roditelji nisu krivi, kao što je bio slučaj sa slijepcem iz Evanđelja. Krist je rekao da se taj čovjek rodio slijep, „da se na njemu očituju djela Božja” (Božja moć, Njegovo milosrđe i Njegova ljubav prema čovjeku). – A Božje djelo nije ni prokletstvo ni kazna, već iscjeljenje i spasenje, što se lijepo pokazalo u izliječenom slijepcu, kojeg je Božje čudo potpuno okrenulo k Bogu i vjeri u Njegova Sina, Isusa Krista.
Nikad ne smijemo omalovažavati ljude koji pate zbog nekog fizičkog nedostatka, neke nasljedne bolesti ili nekog problema za koji sami nisu krivi. Ali čak i ako bi bili krivi, moramo im pomoći da se oslobode svog zla, a ne ignorirati ih, misleći da nema potrebe baviti se njima, jer su sami krivi za svoju tragediju i jer je i sam Bog (prema nečijem mišljenju) odustao od njih.
– Ne! Isus je svjetlo svijeta, Isus je Spasitelj! Mi, poput njega, također moramo biti svjetlo svijeta i spašavati ljude od zla, koliko god možemo, uz pomoć Božje milosti.
Ako postanemo takvi, bit ćemo slični Isusu, našem Gospodinu, i baštinit ćemo njegovu nagradu u njegovu nebeskom Kraljevstvu. Amen.
