Braćo i sestre, šestog siječnja slavili smo blagdan Bogojavljenja, a danas slavimo Kristovo krštenje.
Zapravo, cijelo ovo sveto vrijeme, koje počinje Božićem, a završava danas, jest slavlje različitih načina očitovanja Boga. Sve su to razni vidovi Bogojavljenja.
Prvo, na Božić, naš Gospodin Isus Krist objavljuje se pastirima kao Spasitelj naroda Izraelova, u obliku novorođenčeta koje je tek rodila Blažena Djevica Marija u jednoj špilji u Betlehemu.
Zatim, na dan Bogojavljenja, Gospodin se objavljuje trojici kraljeva, odn. mudraca, s Istoka – kao Kralj cijelog svijeta. Dakle ne samo kao Kralj naroda Izraelova, već i pogana, Kralj koji čini čudesne znakove čak i na nebu, znakove koji objavljuju njegovo rođenje.
Konačno, danas, na dan svoga Krštenja, Isus Krist objavljuje nam se kao ljubljeni Sin Boga Oca. Istovremeno, objavljuje nam se cijelo Presveto Trojstvo: Bog Otac, koji govori i svjedoči o Sinu; Sin, koji je kršten i tako se dobrovoljno potpuno predaje Očevoj volji; i Duh Sveti, koji silazi na Sina u obliku goluba, da objavi svetom Ivanu Krstitelju, a preko njega i svemu Božjem narodu, da je Isus onaj koji će krstiti ognjem i Duhom Svetim.
Vjerujem da svi mi razumijemo da Isus osobno nije imao potrebe biti kršten, kao što se krštavamo mi, za oproštenje grijeha. To potvrđuje i sveti Ivan Krstitelj, jer Isus nije imao grijeha. Doista, sveti Ivan je krstio kao znak obraćenja i očišćenja od grijeha. Međutim, Isus je kršten jer je htio preuzeti na sebe sve što pripada našoj ljudskoj naravi, osim grijeha, budući da grijeh ne pripada ljudskoj naravi. Bog nije stvorio čovjeka grešnim, već je čovjek – zlouporabom svoje slobodne volje, koju mu je Stvoritelj dao – upropastio svoju dobru narav, koju je imao od Boga, a Isus je došao izliječiti tu narav ranjenu grijehom.
Stoga je Kristovo Krštenje djelo Božjeg milosrđa prema nama. Bog nam je time htio otkriti put pomirenja s našim nebeskim Ocem.
Među sedam sakramenata, koje je Isus Krist ustanovio za spasenje čovjeka, Krštenje je na prvom mjestu. Krštenje je ključ našeg povratka k nebeskom Ocu, ključ našeg pomirenja s Njim, sredstvo kojim i mi postajemo poput Isusa, ljubljena djeca Božja. Stoga Krštenje predstavlja vrata našeg ulaska u rajsku sreću.
Zato, svaki čovjek, koliko god malo poznavao Isusa Krista i vjerovao u njega, mora biti kršten, kako bi mogao postati baštinik njegova nebeskog Kraljevstva.
Ali zašto bismo se trebali krstiti, kad smo svjesni da smo slabi ljudi i da ćemo i dalje griješiti?
Doista, Krštenje nije formalnost koja nas automatski spašava, bez obzira na naša djela. Moramo surađivati s Božjom milošću, koju primamo u Krštenju, kako bismo bili spašeni. Ali ipak moramo biti kršteni, jer svako putovanje, bez obzira koliko dugo trajalo, počinje prvim korakom. Krštenje je prvi i odlučujući korak prema Bogu.
Moguće je da ćemo stati, da ćemo se umoriti, da ćemo šepati, da ćemo pasti, pa čak i da ćemo tu i tamo pogriješiti, ali Krštenjem smo krenuli pravim, ispravnim smjerom prema Bogu i svaki korak nas približava Bogu, bez obzira na to koliko sporo napredujemo.
Naprotiv, oni koji ne vjeruju, koji nisu kršteni i koji se ne odlučuju napraviti taj odlučujući korak, svakim naporom koji ulažu, udaljavaju se od Boga, jer su na krivom putu. I što dalje idu, što se više bore, to se više udaljavaju od željenog cilja.
Stoga, poštujmo svoje Krštenje, razvijajmo milosti koje smo na Krštenju primili i dovedimo na Krštenje čak i one ljude koji ne poznaju njegovu vrijednost, kako bi i oni po Isusu Kristu mogli upoznati Boga Oca, te postati njegova djeca i baštinici njegova Kraljevstva. Amen.
