Braćo i sestre, što dublje ulazimo u sveto vrijeme Došašća, to nam se jasnije otkriva njegovo značenje. Prorok Izaija u prvom čitanju (Iz 11, 1-10) upozorava nas da će Mesija, „mladica iz panja Jišajeva”, odnosno potomak kralja Davida, biti ispunjen Duhom Svetim i njegovim darovima. On će pravedno suditi siromasima i donijeti sveopći mir svijetu – ne samo među ljudima, već i u cijeloj prirodi. Čak i među divljim zvijerima i domaćim životinjama. Znamo da je ovo vrijeme započelo dolaskom Gospodina našega Isusa Krista na ovaj svijet, ali za potpuno ostvarenje ovog sveopćeg mira, treba se strpiti sve do kraja ovog svijeta.
Psalam 72 ispunja nas radošću, jer će po Božjoj riječi, po Mesiji, po Isusu Kristu, biti blagoslovljena sva plemena zemlje. To već znamo. Sada nalazimo vjernike u Krista u svim narodima svijeta. Dakle, ovaj blagoslov je već prisutan u svijetu, ali on neprestano treba da raste i širi se, sve dok ne uključi sve ljude, što u ovom trenutku još ni izdaleka nije ostvareno.
Slično govori i sveti apostol Pavao u drugom čitanju (Rim 15, 4-9). On potiče kršćanske vjernike iz izraelskog naroda i one iz poganstva da budu međusobno složni, … te da „jednodušno, iz jednog grla, slave Boga i Oca Gospodina našega Isusa Krista”. Dakle, sveti Pavao traži i potiče mir i razumijevanje među vjernicima svih naroda.
Evanđelje (Mt 3, 1-12) nas izravno priprema za susret s Kristom. Sveti Ivan Krstitelj propovijeda: „Obratite se, jer približilo se Kraljevstvo nebesko!” – Budući da je Isus Krist Kralj neba i zemlje, gdje je Krist, ondje je i Kraljevstvo nebesko. A Krist nam je već vrlo blizu. Jasno je da je čak i u to vrijeme bilo ljudi koji su „prodali svoj um”, koji nisu htjeli poboljšati svoj naopaki način života i opravdavali su se: „Imamo oca Abrahama!” – To jest: mi smo spašeni, jer je Abraham bio veliki Božji prijatelj, Bog ga je volio i spasit će i sve njegove potomke…
Istina je da su oni bili Abrahamovi potomci i da Bog želi da se svi ljudi spase, a posebno potomci njegovog prijatelja Abrahama – ali to ne znači da se mogu spasiti ako neće da se obrate i poboljšaju svoje živote u skladu s Božjom voljom. Zbog toga ih sveti Ivan Krstitelj upozorava: „Nemojte ni pomisliti reći u sebi: ‘Imamo oca Abrahama!’ – jer vam kažem, Bog može od ovog kamenja podići djecu Abrahamovu!” I daje im dodatni argument, koji svatko može razumjeti: „Svako stablo koje ne rađa dobrim plodom, siječe se i u oganj baca.”
Što to znači za nas danas?
To znači da se ne usudimo ni pomisliti da ćemo biti spašeni samo zato što smo kršteni, što smo kršćani, čak i katolici! Sve je to dobro. Ali Bog može čak i od kamenja stvoriti dobre katolike. Bit ćemo spašeni i nagrađeni samo ako i mi donosimo dobre plodove: obraćenja, opraštanja, pomirenja, mira, razumijevanja, bratske ljubavi i iskrene i vjerne ljubavi prema Bogu, te plod ustrajnosti u dobru do kraja. Ako smo takvi, spašeni smo. Jer Bog je vjeran i uvijek će svoje djelo činiti na najbolji mogući način. Jedino možemo zakazati i propasti ja, ti, mi – ali Bog nikada ne gazi svoja obećanja, niti promašuje svoj cilj.
Dakle, braćo i sestre, sad je vrijeme za obraćenje. Krajnje je vrijeme. Ne smijemo više čekati, misleći da imamo dovoljno vremena. Ako zanemarimo ovu priliku, može se dogoditi da nam se druga prilika neće ponuditi. Moramo biti spremni sada, danas, u ovom trenutku. Zbog toga, tko god se ljuti na nekoga, tko mrzi bilo koga, neka to odmah odbaci od sebe! Tko se nije pomirio sa svakim, nek se odmah pomiri!
(Nemojte misliti da je dovoljno biti u miru s većinom! Ne! Moramo živjeti u miru sa svima. Surađivat ćemo sa dobrima. Odmaknut ćemo se od zlih ljudi i čuvat ćemo ih se. Ali bit ćemo u miru sa svima!)
Posebno tko se nije pomirio s Bogom, neka se odmah pomiri, po sakramentu svete ispovijedi, u kojem nam Bog oprašta grijehe, kako ne bismo imali prepreka dolasku Kraljevstva Božjega među nas. I ne zaboravimo moliti za duše u čistilištu i za obraćenje grešnika, jer neke od njih samo naša molitva može spasiti, čineći zadovoljštinu Božjoj pravdi za njihove grijehe i moleći Božje milosrđe za njih.
– I ne zaboravimo siromašne, jer smo dužni priskočiti im u pomoć u njihovim potrebama, jer se samo na taj način stvara pravi mir među Božjom djecom. Amen.
