U Dalmatinskoj zagori smješten je grad Sinj koji administrativno pripada Splitsko-dalmatinskoj županiji. Središte je Cetinske krajine, a prema popisu stanovništva provedenom 2021. godine Sinj s užom okolicom ima 23 452 stanovnika, dok u samom gradu živi 10 771 stanovnika. U vremenu kada većina hrvatskih gradova bilježi pad broja stanovnika i negativan prirodni prirast, Sinj se izdvaja kao svijetli primjer već drugu godinu zaredom.
Grad slavne prošlosti i svijetle budućnosti
Prema najnovijim podacima Državnoga zavoda za statistiku, Sinj je jedan od samo šest gradova u Hrvatskoj koji su u 2024. godini imali pozitivan prirodni prirast s više rođenih nego umrlih. U Sinju je tako prošle godine rođeno 16 beba više nego što je bilo umrlih osoba, a stopa nataliteta iznosila je 11,30 rođenih na 1000 stanovnika, čime se grad svrstao među top 10 gradova u Hrvatskoj. Uspjeh je još veći kada se zna da je prirodni prirast na razini države i dalje negativan, s padom od gotovo 20 tisuća ljudi. Prirodnom prirastu Sinja pridonosi ostanak mladih obitelji i povratak onih koji su prije nekoliko godina napustili Sinj i Cetinsku krajinu i krenuli za boljim životom izvan domovine. Blizina Splita i dobra povezanost s najvećim gradom u južnoj Hrvatskoj pridonosi razvoju Sinja i ostanku stanovništva na ovom prostoru.
Sinj je dobio posebnu snagu i sigurnost kada se u gradu pod Kamičkom smjestio dragi lik Majke od Milosti koji su fratri iz Rame s narodom donijeli u Sinj. Od tada Sinj živi uz Gospu u čiju se čast svake godine trči viteška igra Alka i tako više od tri stoljeća. Gospina slika danas se čuva u crkvi i svetištu Čudotvorne Gospe Sinjske a čiji su čuvari sinjski fratri koji nastavljaju tradiciju bosanskih fratara. Crkva je 12. 10. 2024. svečano proglašena manjom bazilikom. U Katoličkoj Crkvi, naime, bazilikom se nazivaju liturgijski privilegirane crkve, a počasni naslov manja bazilika dodjeljuje papa pojedinim crkvama većega značenja za neki grad i biskupiju. Prvi rektor sinjske bazilike je aktualni gvardijan samostana fra Marinko Vukman. Na franjevački samostan i Gospino svetište naslonjena je i župa Gospe Sinjske, koja je po broju vjernika najveća župna zajednica u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji. Trenutni župnik je fra Antonio Mravak. Prema blagoslovu obitelji iz 2024. godine u župi živi 6894 obitelji i 20 720 vjernika. Možemo kazati da je Sinj grad bogate prošlosti ali i svijetle budućnosti uz Gospin zagovor.
Fratri i narod uz Majku od Milosti
U 16. stoljeću na prostore Sinja i Cetinske krajine dolazi do osmanskih prodora i tako zauzimaju veći dio Cetinske krajine i tu ostaju sve do 25. rujna 1686. godine. Stanovništvo se većim dijelom osulo, a oni islamizirani se iseljavaju kada Cetinsku krajinu od Osmanlija oslobađaju Mlečani 1687. godine.
Te 1687. dolazi do najveće seobe, doseljavanja Hrvata iz susjedne bosanske Rame pod vodstvom fratara koje je predvodio fra Pavao Vučković. S fratrima i narodom je došla i slika Majke od Milosti. Slika se danas može ubrojiti među ljepše slike što ih je stvorila kršćanska umjetnost. Kroničar fra Petar Filipović piše kako je čuo od starijih fratara da se Slika Gospe od Milosti nije nalazila na oltaru u ramskoj crkvi, nego u jednom izdupku u zidu i da je isprva nisu štovali kao poslije. No, značajno je, ističe Filipović, kako je Božja Providnost na poseban način čuvala ovu sliku. Naime, ramski je samostan sv. Petra bio više puta pljačkan, paljen i rušen, ali Slika nije nastradala unatoč svemu što je doživio ramski samostan uključujući i bijes janjičara i silu vatre. Zato nije čudo, ističe Filipović, da su neki već tada Slici iskazivali posebno štovanje i običavali uz svetkovine pred njom paliti voštanice.
Čudotvorna Prilika Majke Božje bila je najdragocjenije blago što su ga franjevci sa sobom ponijeli iz Rame. Ona im je bila utjeha i pomoć na putu od Rame do Sinja, potom preko Dugopolja i Klisa do Splita, gdje su se 1688. privremeno uselili u staru benediktinsku opatiju na Sustjepanu. Franjevci se nisu naviknuli u Splitu. Srce ih je vuklo narodu s kojim su došli iz Bosne u Cetinsku krajinu. Tako se sveta Slika godine 1691. nakon višegodišnjega puta nastanila u Sinju iz kojega više nije odlazila.
Gospa pobjednica
Juriš na Sinj počeo je 8. kolovoza 1715. i ponavljao se često sljedećih dana. Dana 14. kolovoza bio je posljednji, opći juriš, koji je trajao tri sata. Tijekom toga vremena redovnici, žene, djeca i ostala čeljad koja ne bijaše za borbu, molili su s plačem i suzama pred Marijinom slikom za pomoć. Branitelji su očekivali novi napad, ali je neprijatelj „noću od 14. na 15., kada je svitao dan naše Zaštitnice na nebo uznesene, u najvećoj tišini digao topove i uz pratnju cijeloga tabora vratio se na sigurno u svoje prvobitno stanište u Livnu…”, izvijestio je pisac Dnevnika, opisa opsade Sinja.
U znak zahvalnosti Gospi skupili su 80 zlatnih cekina i dali u Veneciji izraditi zlatnu krunu s križem da se baš ta Slika „Majke od Milosti” njome okruni. Gospinu sliku je 22. rujna 1716. okrunio splitski nadbiskup Cupilli, a na kruni je natpis: „Zauvijek okrunjena slavi slavlje 1715.”.
Možemo slobodno ustvrditi: na dan pobjede Gospe od Milosti – rođena je Čudotvorna Gospa Sinjska. Od toga dana se ime „Čudotvorne Gospe Sinjske” pročulo u Dalmaciji, Bosni i Hercegovini, pa i šire, u Rimu i Veneciji. Tako je nastalo marijansko Sinjsko svetište.
Sinjsko svetište mjesto hodočašćenja i milosti
Poboljšane komunikacijske veze omogućile su da sve veći broj štovatelja izvan Cetinske krajine u svetište dolazi i tijekom cijele godine. To se prvenstveno odnosi na Split i njegovo okružje od Omiša do Trogira. Na povećanje broja hodočasnika u Svetište u Sinj ipak je najviše utjecala i utječe blizina Međugorja.
Treba još istaknuti da velik broj hodočasnika Gospi Sinjskoj doslovno hodo-časti, tj. dolazi pješice. Velika skupina hodočasnika pješaka dolazi u nedjelju prije Velike Gospe iz svih krajeva Dalmacije, Bosne i Hercegovine.
Na temelju evidencije proteklih pet godina u Svetištu su prosječno godišnje registrirane 533 skupine hodočasnika (prosječno 50-ak u jednoj skupini), više od 26 000 hodočasnika. Može se pretpostaviti da tom broju treba pribrojiti više od 20 % neregistriranih skupina. O svetkovini Velike Gospe, što znači tijekom devetnice i tjedan dana poslije same Svetkovine, prema slobodnim procjenama u Svetište dođe oko 200 000 hodočasnika.
Nitko ne može prebrojiti svjedočanstva vjernika koja su ostavljena u ovom Svetištu, kako je Bog pritekao upomoć po zagovoru Čudotvorne Gospe Sinjske, bilo da je riječ o djetetu, majci, muškarcu, ženi. Tako je 2024. godine nakon svetkovine Velike Gospe u Gospino Svetište u Sinju stigla Ivana iz Žrnovnice, mjesta u blizini Splita. Prije dolaska u Sinj otkrivena joj je teška dijagnoza zloćudnoga tumora u trbušnoj šupljini. Svoje svjedočanstvo je podijelila i javno:
„Bilo je vruće subotnje popodne (16. kolovoza 2024.), sestra i ja krenule smo u Sinj, ona vjerojatno s nadom i vjerom u čudo, a ja s nadom da ću udovoljiti njoj i svojoj obitelji. Kad smo došle u Sinj, zajedno s jednim fratrom ušle smo u prostoriju gdje nas je primio, a ja sam se rasplakala i istresla sve što mi je na duši. Nakon što me taj fratar saslušao ne prekidajući me ni u jednom trenutku, rekao mi je: ‘Idi pred Gospinu sliku. Ona je majka kao i ti, ona ima veliko uho koje čuje sve molitve i prošnje i njezin pogled je usmjeren prema svakom srcu koje joj se obraća.’
Nakon što smo se zajedno pomolili, otišla sam pred Gospinu sliku, podigla svoj pogled i olakšala svoju dušu. Promislila sam koliko sam samo puta prije toga klečala pred tom istom slikom i koliko puta do tada su moje molitve zapravo bile isprazne. Kako nam je fratar dao mali molitvenik s molitvama Gospi Sinjskoj, sestra i ja zajedno smo počele moliti devetnicu iz njega i tako sam čekala jedan teški pregled i nakon njega operaciju. Kada sam saznala termin operacije, vratila sam se ponovno u Sinj i pomolila sam se još jednom iskreno vapijući ispred Gospine slike da učini čudo nad mojom situacijom jer su svi nalazi potvrdili najtežu dijagnozu, zloćudni tumor.
Operacijski zahvat sam obavila u Zagrebu u KBC Merkur. Planirani dan operacije, trebao je biti ponedjeljak, otkazan je za utorak. Cijelu noć nisam spavala. Rano ujutro dobila sam preko mobitela poruku ohrabrenja sa slikom Čudotvorne Gospe Sinjske uz kratki blagoslov. Toga trenutka u sobu su došle dvije medicinske sestre i kazale da ću biti prva na redu za operaciju, iako je bio plan da budem 4. po rasporedu. To je bio trenutak kad sam shvatila da me Gospa cijelo vrijeme moje agonije vodi, čuva i tješi. Operacija je dobro prošla. Novi trenutci neizvjesnosti i strahova bilo je iščekivanje koliko sam teško bolesna i kako će se odvijati moje liječenje. Nakon deset dana, ponovno s krunicom i molitvenikom Gospe Sinjske krenula sa suprugom u Zagreb. Bila sam mirna, vjerujući da ću ma kakve god prognoze bile, to lakše prebroditi s obzirom na sve znakove koje sam dobila od Gospe. Čekajući u čekaonici ambulante, doživjela sam spoznaju, prije nego što sam ušla i rekla samoj sebi: ‘Bit će sve dobro’. Tako je i bilo. Doktor me vedro dočekao i kazao da nisam zloćudno bolesna! U tom trenutku rekla sam doktoru: ‘Hvala Bogu i Gospi’, a on me pogledao i rekao: ‘I ja bih tako rekao.’ Kada sam se oporavila nakon teške operacije, vratila sam se sa svojom obitelji u Sinj. Nakon svete mise zahvalnice kleknula sam još jednom skrušeno ispred slike Čudotvorne Gospe Sinjske i ponovno zaplakala, samo ovoga puta tekle su suze radosnice jer me je Gospa ozdravila i ostavila sa mojim suprugom i kćerkom koja ima 5 godina.”
Više od tristo godina vjerni puk slavi Boga za dar Majke od Milosti, Čudotvorne Gospe Sinjske. Slave je nasljednici sinjskih vitezova branitelja Sinja i Cetinske krajine, branitelja hrvatske domovine, sinjski alkari i alkarski momci u povorci svečanoj kojoj je na čelu barjak s Gospinom slikom. Slave je u trkama Sinjske alke. Slave je u slavodobitničkom veselju, u igri i pjesmi puka Cetinske krajine. Slavi je na koljenima obilazeći njezin oltar i utječe joj se i mlado i staro. Slave je hodočasničke noge sa svih strana Cetinske krajine, sa svih strana hrvatske domovine, iz Njezine Bosne i iz Hercegovine. Na blagdan njezina uznesenja čitav Sinj postaje njezino svetište. Svi oči upiru u njezinu svetu priliku vapeći: O, Gospe Sinjska, budi nam spas!
(fra Antonio Mravak)
