Mnogi se s razlogom pitaju što se događa s Katoličkom Crkvom u mnogim zemljama zapadne Europe. Iz dana u dan svjedočimo različitim svetogrdnim manifestacijama po brojnim katoličkim crkvama, žalosnom procesu protestantizacije Katoličke Crkve te pristajanju uz bezbožnu i protuprirodnu ideologiju genderizma. To doprinosi sablaznima među vjernicima te mnogima utire put prema otpadu od vjere. Tradicionalne vjernike koji zastupaju zdravi katolički nauk najčešće se ismijava prozivajući ih zatucanim konzervativcima koji se ne umiju prilagoditi suvremenom svijetu. Čitajući znakove vremena, lako je primijetiti kako je započeo proces pročišćavanja u Crkvi koji su predviđali mnogi proročki glasovi, među njima i veliki papa Benedikt XVI. Po božanskoj promisli razdvaja se lažna od istinske Kristove Crkve. Diljem Europe i cijeloga svijeta okuplja se malo stado istinskih vjernika koji se, s čvrstom vjerom u Isusovu stvarnu nazočnost u euharistiji i zaogrnuti moćnim plaštem Prečiste Djevice, spremaju biti neustrašivi Kristovi svjedoci u teškim vremenima koja su pred nama. Takve marijanske oaze mogu se pronaći po cijelom svijetu. Jednu takvu otkrio sam u južnoj njemačkoj pokrajini Allgäu u mjestašcu imenom Wigratzbad, u podnožju Alpa nedaleko od Bodenskog jezera.
Ukratko ću vam ispričati o milosnim događajima koji su se ondje zbili. U spomenutom mjestu, u radišnoj obitelji koja se bavila zemljoradnjom i mesarskim obrtom, rođena je 1899. Antonija Rädler kao četvrta djevojčica svojim roditeljima. Prije njezina rođenja pobožna majka se molila da im Gospodin podari dječaka te ga pozove da mu služi kao svećenik. „Sve moje molitve bile su uzaludne!” izjavila je majka nakon što je ponovno rođena djevojčica. Tada nije ni slutila da će nebo uslišati njezine molitve, iako na malo drukčiji način. Već od najranije dobi djevojčica je bila jako pobožna i vrijedna. U dvadesetoj godini života Antonija je teško oboljela od španjolske gripe, koja je u prvoj polovici 20. stoljeća diljem svijeta odnijela skoro sto milijuna ljudskih života. Dok je njezina majka ustrajno molila Djevicu Mariju za ozdravljenje, dogodilo se čudo: djevojci se kraj bolesničke postelje ukazala Prečista Djevica, položila na nju svoje ruke i ozdravila je!
Nakon čudesnoga događaja Antonija je od 1927. do 1936. vodila jednu od očevih mesnica koja se nalazila u mjestu Lindau. U njezinoj radnji visjela je slika Blažene Djevice Marije kojoj se posebno utjecala u molitvi. Jednoga dana u radnju su stigli službenici Gestapoa tražeći da se Marijina slika smjesta zamijeni slikom Führera. Djevojka nije htjela poslušati, a kao rezultat svega uslijedilo je nekoliko pokušaja njezina ubojstva. Poslije će posvjedočiti da je svaki put bila čudesno spašena od tajanstvenoga biciklista kojega je nazvala „anđelom čuvarom na biciklu”. Kada je jedan očev prijatelj upozorio roditelje da je djevojka u životnoj opasnosti smjesta su je vratili u obiteljsku kuću, a onda iz zahvalnosti u vrtu uredili malu Gospinu špilju koju je blagoslovio župnik 11. listopada 1936. na blagdan Majčinstva BDM. Sljedećega mjeseca, moleći u ovoj špilji, Antonija je primijetila da joj se Gospin lik nasmiješio, a u srcu je primila molitvu: Naša predraga Gospo od pobjede, bez grijeha začeta, moli za nas!
Drugo ukazanje u Wigratzbadu doživjela je djevojčica imenom Cecilija Geyer. Dana 22. veljače 1938. u jutarnjim satima Djevica Marija joj se ukazala u sjajnom oblaku. Marija je izgledala točno kao lik u Gospinoj špilji obitelji Rädler, a djevojčica se tijekom viđenja na čudesan način u duhu našla u istoj špilji. Djevica joj je uputila sljedeće riječi: Ovdje mi sagradite kapelicu. Smrvit ću glavu paklenoj zmiji svojim nogama. Ljudi će dolaziti na ovo mjesto u velikom broju i na njih ću izliti rijeke milosti. Zatim je Djevica rekla djevojčici: Sada idi i klanjaj se mome Sinu u Presvetom Sakramentu. Na odgovor djevojčice da u to vrijeme nije nigdje izloženo Presveto pred njezinim očima odjednom se pojavila buduća kapelica unutar koje se nalazio oltar s predivnom pokaznicom iz koje su izbijale sjajne zrake. Već iste godine na zemljištu obitelji Rädler sagrađena je kapelica posvećena Gospi od pobjede. Posveta kapelice trebala se održati na svetkovinu Bezgrešnoga začeća, međutim u međuvremenu je Antonija uhićena od strane nacista. Bačena je u zatvor gdje je pretrpjela brojna saslušanja i maltretiranja. Nakon više od mjesec dana provedenih u zatvoru, u noći 7. prosinca 1938. uoči proslave Bezgrešnoga začeća, djevojci se ponovno ukazala Djevica Marija i najavila da će biti oslobođena te će provesti Božić u krugu obitelji. Ujedno ju je poučila molitvi Djetetu Isusu koja se i danas moli u svetištu. Antonija je puštena na slobodu 18. prosinca iste godine i od tada se neprestano povećavao broj hodočasnika u Wigratzbadu. Godine 1940. uz dozvolu mjesnoga biskupa posvećena je kapelica Gospi na čast.
Već za života Antonija je predvidjela da će na mjestu Gospine špilje izrasti sjemenište za svećenike. To se i dogodilo 1988., tri godine prije njezine smrti, kada se Bratstvo sv. Petra nastanilo u Wigratzbadu. Godine 1990. svetu misu u ovom svetištu slavio je i tadašnji pročelnik Kongregacije za nauk vjere, kardinal Joseph Ratzinger. Antonija je umrla 1991. godine, a njezin sprovod predvodio je augsburški biskup Josef Stimpfle. Nije dao službenu izjavu, ali je Antonijinu ispovjedniku rekao: „Ja znam da su ukazanja u Wigratzbadu autentična!” U svetištu je danas organizirano trajno klanjanje i neprestano se slave svete mise, a vjernici mogu pristupiti sakramentu svete ispovijedi. Svu borbu unutar Crkve najbolje opisuje sljedeća činjenica: Dekretom iz 2011. biskupija Augsburg zabranila je treće izdanje knjige o svetištu koju je napisao svećenik Alfons Sarrach. U dopisu su ukazanja u Wigratzbadu i svi čudesni događaji povezani s njima osuđeni kao legende koje samo „nanose štetu pravoj vjeri ili običajima”. Samo ću reći: Gospo od pobjede, smiluj nam se!
