Početna stranica » Knjiga “Franjevci među svojim pukom” autora fra Aneđelka Baruna

Knjiga “Franjevci među svojim pukom” autora fra Aneđelka Baruna

5 min

Franjevci i narod su činili jednu cjelinu, jednu Crkvu: bez Božje pomoći i ovoga prostorno-vremenskog zajedništva, ovoga korijena u narodu franjevačka misija i poslanje u Bosni i Hercegovini odavno bi propali

Knjiga Franjevci među svojim pukom. Kratka povijest Bosne Srebrene nastajala je od siječnja 2018. do prosinca 2020. u nastavcima koji su izlazili u Svjetlu riječi, mjesečniku Franjevačke provincije Bosne Srebrene, i to u rubrici po čijem je nazivu knjiga i naslovljena.

Kao povjesničar, fra Anđelko, koji je više od tri desetljeća na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu predavao Povijest Franjevačkog reda i provincije Bosne Srebrene, već je ostavio vrlo vrijedan i neizbrisiv trag na znanstvenom području svojom povijesnom studijom iz 2003. godine Svjedoci i učitelji. Povijest franjevaca Bosne Srebrene, također u izdanju Franjevačkoga medijskog centra Svjetlo riječi. Ova studija kroz sintetični pregled pruža obuhvatan pogled na sedamstoljetnu prisutnost franjevaca na tlu BiH i rezultat je fra Anđelkovih dugogodišnjih istraživanja, predavanja i objavljivanih radova na ovu temu. U petnaest poglavlja, na 600 stranica, fra Anđelko je obradio najvažnije trenutke vezane uz život i djelovanje bosanskih franjevaca od njihova dolaska u Bosnu 1291. godine. Iako u prvom redu namijenjena novacima provincije Bosne Srebrene, kao dobra sinteza knjiga je mogla poslužiti svima onima koji se žele informirati o fenomenu bosanskoga franjevaštva koje neprekinuto traje od srednjega vijeka do danas.

Budući da obuhvaća široko zahvaćenu povijest bosanskih franjevaca i provincije Bosne Srebrene, studiju odlikuje iscrpnost i široka informativnost. I baš zbog toga je možda i bila teže pristupačna svakodnevnom čitatelju koji je ipak trebao određena predznanja i dovoljno vremena da bi mogao izvući prikladan plod iz obilja informacija koje nudi ova vrlo vrijedna knjiga. Međutim, najvrjedniji dio toga što možda šire čitateljstvo, iz raznoraznih razloga, nije moglo preuzeti iz ove vrlo vrijedne povijesne studije, postalo je ipak dostupno čitateljima Svjetla riječi kojima je to bilo ponuđeno u nastavcima od 2018. do 2020. godine.

Ovdje se na određeni način čitatelju izišlo u susret i ponuđen je vrlo vrijedan sadržaj u kraćoj i jednostavnijoj formi koja traži manji napor pri čitanju. Riječ je o vrlo mudrom i hvalevrijednom potezu tadašnjega urednika Svjetla riječi fra Janka Ćure i pisca fra Anđelka Baruna koji je uložio dodatni trud da materijal, koji je već iznio u svojoj povijesnoj studiji, prilagodi za potrebe i ukus čitatelja Svjetla riječi: od izbora ponuđenih tema do stila njihova prikazivanja. Pritom se ništa nije izgubilo od informativnosti izvorne povijesne studije ni od znanstvenosti njezina pristupa: što nije bio nimalo lagan zadatak i može ga uraditi samo onaj tko vrsno poznaje materiju.

Izdavanje ovih članaka u posebnoj knjizi pokazatelj je da je fra Anđelko uradio vrlo kvalitetan posao i da je one izabrane teme, koje je obradio u svojim člancima, vrijedilo ponovno sakupiti na jednom mjestu, u jednu knjigu koja se može, na određeni način, promatrati kao „popularni uvod” u povijest Bosne Srebrene. U 33 kraća poglavlja, na 179 stranica, u bitnom su obuhvaćeni temeljni aspekti franjevačke djelatne prisutnosti na tlu Bosne i Hercegovine tijekom više od sedam stoljeća.

Iako zamišljena kao „kratka povijest” knjiga nas temeljito i informativno vodi kroz glavne povijesne etape, kroz zaplete, uspone i padove koje doživljava franjevaštvo na tlu BiH: pojavu sv. Franje i početke Franjevačkog reda; dolazak franjevaca u Bosnu, osnutak vikarije i doprinos bosanskih vikara poput fra Peregrina Saksonca (1340. – 1349.), fra Bartola Alvernskog (1366. – 1375., 1378. – 1408.) i fra Jakova Markijskog (1345. – 1348.) širenju Bosne Srebrene; dolazak Osmanlija, ulogu fra Anđela Zvizdovića te život i stradanja franjevaca i katolika pod vlašću Osmanlija; Apostolski vikarijat i diobe provincije pojašnjavajući pritom sadržaj i važnost razdoblja apostolskih vikara (1735. – 1881.) u osmanlijskoj i austrougarskoj Bosni posebnim poglavljima koja su posvećena fra Augustinu Miletiću (1813. – 1831.), poznatom po prosvjetnom i socijalnom djelovanju, i fra Paškalu Vujčiću (1866. – 1881.), posljednjem apostolskom vikaru u Bosni; austrougarsko razdoblje i moderno doba.

Knjiga djelovanje franjevaca stavlja u širi povijesni kontekst, povezan s poviješću Hrvatske, Slovenije, Mađarske, Srbije, Kosova naročito iz pastoralno-misionarske perspektive, a opisane su i relacije u odnosu na čimbenike koji su bitno utjecali na njihov život i duhovni rad. Uz to se u posebnim poglavljima donosi i panoramski prikaz mnogostranoga djelovanja bosanskih franjevaca: zdravstvenoga, socijalnoga, prosvjetnoga, kulturnoga i spisateljskoga, a kroz prizmu ovoga djelovanja upoznajemo se i s nizom likova franjevaca koji su se istaknuli na dotičnim područjima. Ukratko: knjiga je vrijedan izvor informacija svima koje zanima bosanskohercegovačka povijest i uloga franjevaca u njoj.

Sama knjiga je kvalitetno urađena: tvrdi uvez, kvalitetan tisak i papir. To pokazuje u kojoj mjeri sam izdavač cijeni sadržaj koji se prezentira čitateljima. Uz kazalo osobnih imena u knjizi je prisutno i tridesetak popratnih ilustracija, od čega je osam vrijednih povijesnih karata koje pokazuju razvoj granica provincije Bosne Srebrene tijekom povijesti. Drugim riječima, pokušalo se koliko je moguće obogatiti iskustvo čitanja ove vrijedne knjige i njezina informativna vrijednost učiniti što većom.

Sam naslov knjige „Franjevci među svojim pukom” i u tu svrhu za naslovnu stranicu odabrana antologijska slika Gabrijela Jurkića „Ratna žetva” iz 1914. godine, koja prikazuje livanjske fratre i starce kako žanju žito u odsutnosti mladosti koja se tada borila na žarištima Prvoga svjetskog rata, snažna je metafora i poruka. Ona pokazuje onu filozofiju franjevačke povijesti u Bosni i Hercegovini koja je franjevce održala tolika stoljeća na ovim nemirnim prostorima koji se uvijek nalaze na vjetrometini povijesti: franjevci su crpili svoju snagu iz svoje usidrenosti u puku, u vjernicima, otjelovljujući tako jednostavno geslo iz franjevačkoga Pravila: „secundum loca et tempora”, tj. djelovati prema prilikama mjesta i vremena. Franjevci i narod su činili jednu cjelinu, jednu Crkvu: bez Božje pomoći i ovoga prostorno-vremenskog zajedništva, ovoga korijena u narodu franjevačka misija i poslanje u Bosni i Hercegovini odavno bi propali. Ovo je jedna od temeljnih poruka povijesti franjevaštva na ovim prostorima čije je svjedočanstvo i ova knjiga fra Anđelka Baruna, kao i njegovo čitavo znanstveno i redovničko djelovanje.