U Zagrebu je nedavno spašen jedan život na samom početku. Kršćanska udruga Betlehem izvijestila je širu javnost kako je tijekom noći u Prozoru života u samostanu na Trešnjevci ostavljena prva beba, djevojčica starosti tek oko dva tjedna. Istoga trenutka kontaktirane su sve mjerodavne službe i dijete je sada zbrinuto i sigurno.
Prozor života je plemenita inicijativa koja je započeta u veljači ove godine, usporedno s nastojanjima katoličkih udruga poput „U ime obitelji” da se u svim hrvatskim bolnicama ženama omogući anonimni porod te da se otvore tzv. „gnijezda za bebe”, a sve u cilju smanjenja stope pobačaja. Inače, ovakav sustav humanitarne pomoći i solidarnosti već dugo postoji u zapadnim zemljama, a samo u Austriji i Švicarskoj je prošle godine zahvaljujući njemu spašeno na desetke beba.
U Hrvatskoj, međutim, od samoga početka ova ideja nailazi na žestoki otpor ekstremne ljevice i raznih feminističkih organizacija uz neskrivenu potporu dijela glavnostrujaških medija, gdje pojedine antifa figurine idu toliko daleko da optužuju udrugu Betlehem kako se djelovanjem Prozora za život žene potiču na kazneno djelo napuštanja djeteta, odnosno da trudnoću iznesu do kraja!
Resorni ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Marin Piletić, umjesto da pohvali ovaj humanitarni uspjeh borbe za život od začeća, odmah je zatražio da se Prozor života zatvori, uz objašnjenje da „ovakve prakse otvaraju prostor paralelnim, nezakonitim oblicima skrbi, što može predstavljati rizik za povredu prava djece koja moraju biti na prvom mjestu”.
Izgleda da ministar Piletić i cijela neoliberalna falanga koja pod parolom „prava na izbor” potiče kulturu smrti nisu dobro upoznati sa statistikama čedomorstva i infanticida koji su u Hrvatskoj posljednjih godina, nažalost, u stalnom porastu.
Međutim, izgleda da je svega svjesna šira hrvatska javnost jer su na ovaj slučaj do pisanja mojega teksta putem društvenih mreža reagirali brojni društveni uglednici i javne osobe, mahom kritizirajući nemušti ministrov stav uz pitanja i izjave poput: „Ima li kontejner dopuštenje za rad?”, „Bi li bilo bolje da je beba završila u kanti za smeće?” i „Naspram smrti stoji život. Između njih katkad stoji samo jedan običan Prozor.”
Ovakve neprimjerene reakcije dijela medijske scene, ljevičarskih aktivista i očito zbunjenih državnih dužnosnika na jednu plemenitu inicijativu, samo su nastavak „kulture smrti” koja se posljednjih godina nameće u hrvatskom javnom prostoru nasuprot kršćanskim vrijednostima očuvanja svakoga života od začeća.
Da samo podsjetim, u Zagrebu je pod egidom stare/nove lokalne vlasti jedna žena za pobačaj fetusa u dobi od sedam mjeseci nagrađena titulom žene godine, a ministar Piletić prije svega nekoliko mjeseci uručio je nagradu za rad udruzi koja otvoreno promiče rodnu ideologiju i histeriju epidemije transrodnosti među djecom i mladeži.
Stoga se ovim tekstom i ja pridružujem svima onima koji podržavaju djelovanje i cilj Prozora života uz pitanje: Kome u jednoj državi koja je mahom katolička i u kojoj majka Crkva od pamtivijeka ima veliku ulogu u svekolikoj brizi duševne i opće dobrobiti hrvatskoga naroda jedan takav Prozor može smetati?
