Dragi vjernici, današnja misna čitanja toliko su jasna, da gotovo ne trebaju nikakav komentar. Ali moramo se sjetiti njihovih poruka i primijeniti ih u životu, jer bismo ih inače uzalud slušali.
U prvom čitanju (Sir 15, 15-20) Sirah, učitelj Zakona Božjega, savjetuje nas: pred tobom su voda i vatra, život i smrt, dobro i zlo. Kamo se okreneš, to ćeš i dobiti. Dakle, Sirahova pouka je: biraj dobro, a bježi od zla, jer ćeš inače uništiti sebe. U odabiru dobra je čovjekova istinska mudrost.
Zatim nas Psalam 119 savjetuje: „Blaženi koji hode po Zakonu Gospodnjem!” – Kao da je rekao: Blago čovjeku koji mudro bira dobro i odvraća se od zla.
Čak nas i sveti apostol Pavao u drugom čitanju (1 Kor 2, 6-10) upućuje da mi kršćani naviještamo mudrost i znanje – ali ne ono od ovoga svijeta. Jer oni koji slijede lažnu „mudrost” ovoga svijeta, ne razumiju Božju mudrost koju nam je Isus Krist objavio po Duhu Svetome. Da su ljudi upoznali i razumjeli Božju mudrost, ne bi razapeli svoga Spasitelja Isusa Krista. Nego, slijedeći svoj zli um, ubili su onoga koji ih je učio božanskoj mudrosti.
Što je božanska mudrost?
– To je ono čemu nas je Isus Krist učio u svom Evanđelju, u odlomku što smo ga danas čuli (Mt 5, 17-37), u kojem Isus veli da on usavršava starozavjetni Zakon. Ne, Krist ne ukida Zakon, već ga poboljšava i usavršava, tako da se naša djela ne oslanjaju na ljudsku predaju, nego na Božju volju, čije savršenstvo nadilazi svaku ljudsku misao.
Nedavno smo čuli i vidjeli što se dogodilo u katastrofalnim potresima, koji su uništili cijele gradove i ubili tisuće ljudi, a još mnogo više ih teško ozlijedili.
Što se dogodilo? – Dogodila se tragedija. To je viša sila, ali je za posljedice u velikoj mjeri odgovoran i sam čovjek.
Kako i zašto? – Jer vidjeli smo da su se prije svega urušile stare zgrade, koje su građene izvan standarda za trusna područja, gdje se događaju jaki potresi. Zatim su se urušile i mnoge potpuno nove zgrade, pri čijoj izgradnji nisu poštovane norme statike. Razumije se da je priroda jača od čovjeka, ali čovjek mora učiniti što je moguće za vlastitu sigurnost i za sigurnost života drugih. Svaka kuća ima temelj, stupove, zidove i krov. I sve to na svim zgradama izgleda gotovo isto i jednako dobro izvana. Ali nije isto ako postoje razlike iznutra. Ako je temelj slab, ako stupovi nisu dovoljno ojačani željeznom armaturom i ako zidovi nisu kvalitetni – kuća će se urušiti i ubiti svoje stanovnike.
Mojsijev zakon je bio poput dobre kuće za izraelski narod. Imao je dobre temelje, Božje zapovijedi koje je Bog dao svom narodu preko Mojsija. Ali pismoznanci, farizeji i učitelji Zakona na tim dobrim temeljima gradili su slabe stupove i zidove ljudske predaje, koji su prijetili uništenjem te kuće i smrću njezinih stanovnika. Zbog toga Krist u današnjem Evanđelju usavršava Zakon.
Temelji, koji su od Boga, savršeno su dobri – i nijedna Božja zapovijed ne smije se prekršiti. Ali dodaci koje su ljudi dodali tom Zakonu svojim tradicijama, često su vrlo nesavršeni, ako ne i potpuno loši. Budući da su bili loši, morali su se ukloniti, kako bi se Zakon mogao usavršiti i uskladiti s Božjom voljom. Krist u današnjem Evanđelju spominje samo neke točke nerazumijevanja Zakona i neke načine na koje bi se Zakon trebao savršeno obdržavati.
Na primjer, peta Božja zapovijed: “Ne ubij!” – vrlo je kratka, ali uključuje ne samo zabranu ubojstva, već i zabranjuje ozljede, mržnju, ljutnju, uvredu i ogorčenost te nužno zahtijeva oprost i pomirenje, jer inače nijedna žrtva takvog grešnika neće ugoditi Bogu. A što ćemo onda reći o ubojstvu nevine djece u majčinoj utrobi, što je zločin veći od ratnih zločina? Trebamo pokajanje i obraćenje, jer inače nema spasenja za takve ubojice!
Zatim Krist kritizira tradiciju Izraelaca u vezi s rastavom brakova, što nije po Božjem planu. Veza između muža i žene neraskidiva je do smrti i nema opravdanja za razdvajanje supružnika i za brak s rastavljenim supružnicima, jer se na taj način uništava obitelj, koju je sam Bog uspostavio, stvorivši prve ljude i davši im zadatak rađanja djece i njihova odgajanja po Božjoj volji.
Današnje Evanđelje završava Kristovim naukom o zakletvama: Ne kunite se nikako! “Vaša riječ neka bude: ‘Da, da – ne, ne!’ Što je više od toga, od Zloga je.”
Hoćemo li konačno naučiti živjeti po Kristovu nauku ili ne?
– Dao Bog! Amen.
