Braćo i sestre, ovaj život je stalna borba između dobra i zla. Često dobro simboliziramo svjetlom i životom, a zlo tamom i smrću. Čovjek se uvijek mora boriti za dobro, odnosno za svjetlo i život, a protiv zla, odnosno protiv tame i smrti.
Sveto pismo nas danas uči kako se moramo boriti protiv tame za svjetlo, protiv smrti za život. Prorok Izaija u prvom čitanju (Iz 58, 7-10) kaže: “Podijeli kruh svoj s gladnima! … Tvoja će svjetlost zasjati u tmini i tvoja će tama kao podne postati.” – Stoga svako djelo milosrđa, bilo tjelesnog ili duševnog, preobražava naš život iz tame u svjetlo. Ne samo da se malo svjetla pojavljuje u našem životu, nego cijeli naš život postaje svjetlo za svijet.
U današnjem Evanđelju (Mt 5, 13-16) Isus kaže: “Vi ste sol zemlje. … Vi ste svjetlo svijeta”. –Može li Isus i nama danas reći da smo sol zemlje i svjetlo svijeta?
Vjerujem da bi svakog poštenog čovjeka obuzeo strah na ove riječi. Kakva sam sol ja i kakvo svjetlo? Nisam dostojan zvati se solju zemlje i svjetlom svijeta, jer to nisam!
Ali, bez obzira koliko iskreno tako mislimo, te Kristove riječi su istinite. Stoga, čak i ako nismo sol zemlje i svjetlo svijeta, nužno moramo to postati, ako se želimo zvati i biti kršćani, Kristovi vjernici.
Zamislite samo: koliko bi mračan bio ovaj svijet da pravi kršćani zapravo nisu sol zemlje i svjetlo svijeta?! Svijet bez vjere je mračan, a kršćani su mu svjetlo.
Međutim, problem je u tome što postoje mnogi kršćani koji se više prilagođavaju svijetu nego Božjoj volji. Tada i oni postaju tama, umjesto da budu svjetlo. I to je njihova tragedija. Krist traži od svakoga od nas da budemo sol i svjetlo. Sol, da se dobro sačuva od propadanja; i svjetlo, da se stvarnost osvijetli, da možemo vidjeti i ukloniti zlo, te sačuvati i razvijati dobro.
Na koji način smo mi sol svijeta?
– Po Božjoj riječi! Božja riječ čuva čovjeka od pokvarenosti. Pravi kršćanin, oslanjajući se na Božju riječ, čuva sebe, svoju okolinu i cijeli svijet od pokvarenosti.
Na koji način smo svjetlo?
– Nismo vatra niti svjetlo neovisno o Božjem svjetlu, već smo ogledala koja zrcale, odražavaju, reflektiraju Božje svjetlo. Da bismo istinski postali svjetlo svijeta, moramo se truditi da naše ogledalo bude što čišće, kako bi moglo odražavati puno i nesmanjeno Božje svjetlo.
Zbog toga je sveti apostol Pavao u drugom čitanju (1 Kor 2, 1-5) napisao Korinćanima: „Ne htjedoh među vama znati što drugo osim Isusa Krista, i to raspetoga… da se vjera vaša ne temelji na mudrosti ljudskoj, nego na snazi Božjoj.”
Ovo je vrlo važno: Sveti Pavao ne pokazuje novim vjernicima svoje znanje, svoju mudrost, svoju sposobnost, već raspetoga Krista. Budući da je Krist svjetlo svijeta, on je Otkupitelj svih. Ali i sam Krist je svoje djelo otkupljenja ostvario više svojom patnjom i smrću na križu, nego riječima i učenjima. Stoga je naša dužnost odražavati svijetu ovo svjetlo raspetoga i uskrslog Krista, a ne našu mudrost, znanje i sposobnost, koje mogu samo zasjeniti to divno svjetlo koje nam dolazi od raspetoga Krista.
Krist nas poziva da pazimo da nam se sol ne pokvari i da se svjetlost ne sakrije u kutove ili pod druge stvari, a to se događa kad umjesto Božje riječi govorimo svoju riječ, koja nikad ne može biti tako sjajna i snažna kao Božja riječ, i kad ne odražavamo ljudima Božje svjetlo, već svoje misli. Koliko god naše riječi bile dobre, one nikad ne mogu zamijeniti Božju riječ.
I na kraju, pogledajmo još jedan Kristov zahtjev: zašto ne treba skrivati svoja dobra djela?
Premda se nikad ne treba hvaliti svojim dobrim djelima, jer tada ne bismo zaslužili Božju nagradu, ipak ih ne bismo trebali ni skrivati, jer – ako ih činimo u ime Božje i iz ljubavi prema Bogu – ona potiču ljude da zahvaljuju Bogu i hvale ga za njegovu dobrotu, a to je vrlo velika i vrlo dragocjena stvar u Božjim očima. Zbog toga nam Krist u današnjem Evanđelju zapovijeda: “Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima!”
Dao Bog da svatko od nas može živjeti tako, da uistinu mognemo biti sol zemlje i svjetlo svijeta. Amen.
