Braćo i sestre, današnja je nedjelja posvećena RIJEČI BOŽJOJ.
Znamo da je živa Riječ Božja sam njegov Sin, Isus Krist. No, danas je dan pisane Božje riječi, a to je cijelo Sveto pismo, cijela Biblija: Stari i Novi zavjet zajedno.
U prvom čitanju iz Nehemijine knjige (Neh 8, 2-10) čuli smo kako je starozavjetni svećenik Ezra čitao i objašnjavao narodu riječ Božju, knjigu Božjeg Zakona. Sav je narod plakao slušajući riječ svoga Boga.
Zašto je plakao?
– Plakao je, jer se to dogodilo nakon što se narod vratio iz babilonskog sužanjstva. Naime, oni 70 godina nisu bili čuli Božju riječ. Kroz tih 70 godina nisu imali u svojoj sredini ni Hrama, ni svećenika, ni proroka, niti barem neku knjigu Svetog pisma. O Bogu su znali samo ono što su čuli od svojih roditelja, ali riječ Božju, onakvu kako je zapisana u Svetom pismu, nikad nisu bili čuli. Zato im se ta riječ tako duboko urezala u srce, da je sav narod plakao slušajući čitanje Knjige Božjega Zakona.
Urezuje li se tako i u naše srce danas riječ Božja?
Ako ne, moramo se upitati: jesmo li mi razumjeli riječ Božju? Živimo li u skladu s njome? Nismo li pogazili Božje zapovijedi – bilo iz neznanja, bilo iz prezira? Ako se tako ispitamo, sigurno ćemo otkriti da nam je potrebno obraćenje u tom smislu, da s više poštovanja slušamo, čitamo i u životu primjenjujemo Božji Zakon.
U drugom čitanju (1 Kor 12, 12-31) sv. Pavao apostol uči sve nas koji vjerujemo u Isusa Krista i koji smo kršteni u njegovo ime, da smo kršteni u istom Duhu Svetom i da svi mi sačinjavamo samo jedno tijelo – Mistično tijelo Kristovo.
Kristova se Crkva definira kao Zajednica vjernika, koji vjeruju u Isusa Krista, koji su kršteni u Ime Oca i Sina i Duha Svetoga i koji su u punom zajedništvu s papom.
No, definira se i ka izabrani narod Božji i kao Mistično Tijelo Kristovo. Krist je glava, a svi mi smo udovi njegova Tijela. Svako tijelo ima razne udove, ali svaki od njih ima svoju vlastitu ulogu. Kad bi tijelu nedostajao makar i samo jedan ud, cijelo bi tijelo trpjelo.
Slično je i s Mističnim Tijelom Kristovim, s Crkvom. Ako Crkvi nedostaje makar i samo jedan vjernik, ili ako je neki vjernik nedostojan ili grešnik – cijela Crkva zbog toga pati, trpi posljedice. Svi udovi treba da budu zdravi i da se svi brinu jedan za drugog. Ustvari, tijelo se više brine za najmanje i najnedostojnije udove, jer je njima potrebno više brige i poštovanja, nego onim većim i dostojnijim.
Jednako je i s Crkvom. Od najvećeg, pa sve do najmanjeg, svi su vjernici povezani istom vjerom, nadom i ljubavlju – i među njima ne bi smjelo biti suparništva, nego samo ljubav i suradnja. Papa ima svoju ulogu, biskup svoju, svećenik svoju, ali i svaki vjernik svoju. Roditelj ima ulogu roditelja: da rađa i odgaja djecu i da se za njih brine. Dijete ima svoju ulogu: da ljubi i poštuje svoje roditelje, da raste, uči i da se osposobljava za život. Zdravi treba da se brine za bolesnog, a bolesni da sa zahvalnošću prima usluge zdravih i da Bogu prikazuje svoje patnje kao žrtvu za svoje dobročinitelje. Tako se cijelo tijelo osjeća sjedinjenim i tako se produbljuju zajedništvo i ljubav.
U Evanđelju (Lk 1, 1-4; 14-21) Isus izjavljuje pred vjernicima Nazareta da se na njemu ostvarilo proroštvo Izaije proroka: „Duh Gospodnji na meni je…“ – Božja riječ, koja je naviještena njegovu narodu u Starom zavjetu, ostvarena je u Isusu Kristu. Što god je Bog objavio svome narodu u Starom zavjetu, bilo je samo priprema za dolazak njegova Sina, njegove utjelovljene Riječi, a ta je riječ Radosna vijest, riječ Evanđelja, riječ radosne vijesti spasenja.
Ta riječ nije samo zvuk, koji odjekuje u uhu, niti je slovo napisano na papiru, nego je to živa Riječ, Bogočovjek Isus Krist, koji živi u svom narodu i sa svojim narodom, koji sužnjima proglašava oslobođenje, koji otvara oči slijepima, koji uskrisuje mrtve, koji izgoni zloduhe, koji oprašta grijehe, koji svoj život daje za spasenje svoga naroda, koji „proglašava godinu milosti Gospodnje“ – koji nudi oproštenje grijeha raskajanima, Božje milosrđe umjesto pravednog suda i spasenje umjesto zaslužene kazne.
Tome Isusu, utjelovljenoj Božjoj Riječi, treba da se suobličimo, treba da budemo zdravi udovi njegova tijela, da njegovu riječ slušamo i izvršujemo, njegov primjer da nasljedujemo – ljubeći nebeskog Oca iznad svega i služeći i najmanjim i najnedostojnijim udovima Kristova mističnog Tijela, iz ljubavi prema Isusu Kristu i prema našem nebeskom Ocu, koji nas je stvorio i otkupio nas po svome Sinu: njegovom mukom, smrću i uskrsnućem za spasenje nas grešnika. – Nek mu je čast i slava u sve vijeke vjekova! Amen.