Braćo i sestre, prošle nedjelje smo slavili blagdana Krštenja Isusova. Tim blagdanom završavaju božićni blagdani, a započinje liturgijsko vrijeme kroz godinu.
Čitanja ove nedjelje također su usko povezana s Isusovim krštenjem. Današnje Evanđelje (Iv 1, 29-34) donosi nam svjedočanstvo svetog Ivana Krstitelja o Isusu, da je on Sin Božji.
Zanimljivo je koliko je sveti Ivan iskren u svom svjedočanstvu. Poznato je i sasvim je normalno da je on dobro poznavao Isusa, sina svoje rođakinje Marije iz Nazareta, s kojim se često družio i kao rođak i kao vršnjak. Zbog toga nije odmah prihvatio krstiti Isusa, jer je znao da je Isus veći i svetiji od njega i da bi bilo prikladnije da Isus krsti Ivana, a ne da Ivan krsti Isusa.
Međutim, Ivan je poznavao Isusa samo kao dobrog čovjeka, a ne kao Mesiju, a pogotovo ne kao Sina Božjega. Ivan je bio svjestan da je njegova misija od Boga pripremiti put Mesiji, obećanom Spasitelju, ali nije poznavao Mesiju. I on iskreno i jasno svjedoči: „Ja ga nisam poznavao, ali baš zato dođoh i krstim vodom, da se on očituje Izraelu. … Onaj koji me posla vodom krstiti, reče mi: ‘Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim.’ I ja sam vidio i svjedočim: Ovo je Sin Božji!”
Mnogi učenici svetog Ivana Krstitelja čuli su ovo Ivanovo svjedočanstvo, pa su neki od njih odmah pošli za Isusom. Prvi među njima bili su sveti Andrija apostol, brat svetog Petra, i sveti Ivan, sin Zebedejev, brat svetog Jakova. Mnogi drugi su se kasnije pridružili Isusu, ali ne svi! Iako su se izjašnjavali kao vjerni učenici svetog Ivana, nisu svi slijedili savjet svoga učitelja. Mnogi od njih živjeli su kao učenici sv. Ivana Krstitelja, još uvijek čekajući obećanog Mesiju, čak i godinama nakon Kristove smrti i uskrsnuća – sve dok ih sv. Pavao nije uvjerio da je Isus Krist uistinu Mesija i da trebaju vjerovati u njega i biti kršteni u njegovo ime, kako bi se spasili.
Čak i danas, apsolutna većina izraelskog naroda, od kojeg je Isus potekao, još uvijek čeka Mesiju – jer čak i danas, 2000 godina nakon Krista, ne vjeruju da je Isus Krist bio obećani Mesija. Jednog dana, i ovaj narod će prihvatiti kršćansku vjeru, ali moramo se mnogo moliti da taj dan dođe što prije. Velika je šteta što Kristov narod ne vjeruje u Krista! Dao Bog da obraćenje ovog naroda postane veliki poticaj za obraćenje i mnogih drugih naroda svetom Božjem narodu, izabranom narodu Novog Zavjeta, Kristovoj Crkvi, stadu Isusa Krista, Dobrog Pastira svih kršćana.
Govoreći tako, moramo paziti da ne napravimo još jednu grešku, da se ne sablaznimo i ne osuđujemo one ljude koji nisu slijedili nauk svetog Ivana Krstitelja i nisu slijedili Krista, iako je sveti Ivan tijelom i dušom svjedočio o Kristu, kao Sinu Božjem, Jaganjcu Božjem, koji oduzima grijehe svijeta. Sam Isus je visoko cijenio Ivanovo svjedočanstvo, ali je rekao da ima još veće svjedočanstvo od onog koje mu je dao sveti Ivan Krstitelj. To svjedočanstvo su čudesna djela koja mu je nebeski Otac dao da čini za dobrobit ljudi, po kojima svatko može prepoznati Isusovu božansku narav i moć.
A što se događa danas?
– Među današnjim kršćanima, koji se ponose vjerom u Isusa Krista i time što su članovi svetog Božjeg naroda, mnogi su kršćani samo po imenu, a ne po umu, srcu, riječima, ponašanju i djelima, što kršćanska vjera od njih zahtijeva. Takvi kršćani sablažnjavaju današnji svijet, jer mnogi ljudi ne mogu na temelju njihova ponašanja prepoznati istinitost kršćanske vjere. Zbog naših grijeha svijet ne može vidjeti sjaj istine vjere, koju nam je donio Isus Krist, naš Spasitelj. To zlo sablažnjava današnji svijet i za to ćemo odgovarati na pravednom Božjem sudu. Nitko od nas nije bez odgovornosti za podcjenjivanje vjere u svakoj točki u kojoj smo prekršili Božji i crkveni zakon.
U prvom čitanju (Iz 49, 3. 5-6) Gospodin je rekao Izaiji, a preko njega i cijelom izraelskom narodu, što se posebno odnosi na Isusa Krista i u konačnici na sve nas, njegove vjernike: “Postavit ću te za svjetlost narodima, da budeš spas moj do na kraj zemlje!”
U Ps 40 sluga Gospodnji izjavljuje: “Evo dolazim, Gospodine, vršiti volju tvoju!”
Ako smo takvi, riječi svetog Pavla iz drugog čitanja odnose se i na nas: “Milost vam i mir od Boga Oca našega i Gospodina Isusa Krista!” (1 Kor 1, 1-3).
Ne dajmo se dakle sablazniti zbog pogrešaka drugih, ni u vjeri ni u ponašanju, nego pazimo da sami ne činimo takve pogreške! Sveti Ivan Krstitelj dao je svoj život za istinu vjere, koju je propovijedao. I mi moramo, životom i smrću, svjedočiti svoju vjeru u Krista Gospodina, našega Otkupitelja. Amen.
