Početna stranica » 2. nedjelja došašća: Velika nam djela učini Gospodin!

2. nedjelja došašća: Velika nam djela učini Gospodin!

5 min

Svima je nama Bog učinio velika djela. Koliko smo mi toga svjesni i koliko smo zahvalni Bogu, koji nam je učinio velika djela?

Danas je 2. nedjelja svetog vremena Došašća. Približava se Spasiteljev dolazak. Atmosferu ovoga vremena pripremaju današnja misna čitanja.

Prorok Baruh u prvom čitanju (Bar 5, 1-9) najavljuje oslobođenje i povratak izraelskog naroda, raseljenog po Babiloniji. Prorok poziva: „Skini, Jeruzaleme, haljinu tugovanja i nesreće, odjeni se zauvijek ljepotom slave Božje! … Pogledaj! Djeca se tvoja sabiru od istoka do zapada! … Bog će voditi Izraela u radosti, u svjetlu njegove slave…“ – Božje je djelo spasenje Njegova naroda, pa se narod s punim pravom raduje dolasku toga spasenja.

Potom Psalam 126 radosno kliče povratku, govoreći: „Velika nam djela učini Gospodin!“ – Uistinu, svima je nama Bog učinio velika djela. Preostaje nam samo pitanje: koliko smo mi toga svjesni i koliko smo zahvalni Bogu, koji nam je učinio velika djela? Blažena Djevica Marija i svi sveci Božji u svim su okolnostima iz sve duše slavili Gospodina i zahvaljivali mu za velika djela, koja je On učinio u njihovu životu.

U Evanđelju (Lk 3, 1-6) nam sveti Luka evanđelist detaljno opisuje vrijeme i mjesto: kada i kamo je Bog poslao svetog Ivana Krstitelja, kako bi pripremio Spasiteljev dolazak. I sveti Ivan „obiđe svu okolicu jordansku propovijedajući obraćeničko krštenje na oproštenje grijeha“ – u skladu sa starim proroštvom Izaije proroka…

U drugom čitanju (Fil 1, 4-6. 8-11) nas sv. Pavao apostol potiče i moli za nas da budemo „čisti i besprijekorni za Dan Kristov“. Na taj način sveti Pavao u Novom zavjetu nastavlja misiju pripremanja Božjeg naroda za drugi Kristov dolazak na svršetku svijeta, kao što je prije njega u Starom zavjetu to činio sv. Ivan Krstitelj, pripremajući izraelski narod za prvi Kristov dolazak.

Ta priprema nije lagan posao, jer zahtijeva obraćenje uma i srca. Traži promjenu mentaliteta. Želi otvaranje naših duša Bogu i podčinjavanje naše volje Njegovoj svetoj volji. A to za čovjeka grešnika nije ni malen, niti lagan posao. Međutim, jedino je to put spasenja. To je nužan put, ako želimo da i mi doživimo vječno spasenje i da postanemo dionici Kraljevstva Božjega.

Gdje smo mi s tom pripravom?

Jesu li poravnata među nama brda, koja nas odvajaju jedne od drugih?

Jesu li ispunjene rupe, nepremostive provalije, koje nam ne dopuštaju normalne međuljudske odnose s našim bližnjim?

Jesu li naši očevi shvatili da njihova djeca imaju na nebu jednog Oca – svetog, dragog i savršenog, te da su oni, njihovi zemaljski očevi, samo zastupnici nebeskog Oca za svoju djecu, te da su dužni ponašati se prema svojoj djeci tako, da im pokažu ljubav i dobrotu nebeskog Oca, te da ih dovedu k Njemu?

Jesu li naše majke shvatile da njihova djeca imaju još dvije druge majke, prave i savršene: našu zajedničku nebesku Majku – Blaženu Djevicu Mariju, i našu zajedničku zemaljsku majku – Kristovu Crkvu? Zastupaju li naše majke svojoj djeci na odgovarajući način njihovu nebesku Majku, Gospu, i zemaljsku majku, svetu Kristovu Crkvu? Poučavaju li ih, po primjeru ovih dviju svetih majki, da ljube nebeskog Oca svom pameću, svom dušom i svim srcem, a bližnjega svoga kao samoga sebe? Uče li naše majke svoju djecu da budu sveta dušom i tijelom, pred Bogom i pred ljudima?

Nasljeduju li naša djeca Isusa Krista u njegovu odnosu prema svojoj majci, Blaženoj Djevici Mariji i prema svom poočimu, svetom Josipu, a osobito prema nebeskom Ocu? Jesu li vjerna nebeskom Ocu i jesu li poslušna svojim roditeljima? Vole li ih i poštuju li ih, kao što to od njih traži sveti Božji zakon – ili to čine samo onoliko koliko moraju i samo u onome u čemu ne mogu izbjeći dužnu poslušnost prema svojim roditeljima?

Gajimo li svi mi bratske i sestrinske odnose s našim bližnjima, koji su nam uistinu braća i sestre u Kristu, ili barem u Bogu Stvoritelju – ili smo sebični, oholi, koristoljubivi, lakomi, izrugivači, ogovarači, klevetnici…?

Jesmo li milosrdni prema malenima, siromasima, starcima i bolesnima – kao što je naš nebeski Otac milosrdan prema nama, ili kao što želimo da drugi ljudi budu milosrdni i dobrohotni s obzirom na nas?

Ako do sad nismo bili takvi kakvi bismo trebali biti, obratimo se odmah! Pomirimo se sa svojim bližnjima, opraštajući i moleći za oproštenje; a pomirimo se odmah i s Bogom – u sakramentu Pomirenja, u svetoj Ispovijedi!

Samo ćemo tako moći radosno čekati i Božić, a i drugi dolazak Krista Gospodina, kad dođe u svojoj slavi, kao Sudac svijeta. Amen.

Iz knjige nedjeljnih propovijedi “Shpirt dhe jetë” (Duh i život) – „Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa. Riječi koje sam vam govorio duh su i život su“ (Iv 6, 63).