Braćo i sestre, prošle nedjelje govorili smo o materijalnom bogatstvu koje je za mnoge, kako u Kristovo vrijeme tako i danas, uzdignuto na položaj idola, toliko da sveti apostol Pavao štovanje bogatstva naziva „idolopoklonstvom”.
Isus Krist kaže nešto slično u današnjem Evanđelju (Lk 12, 32-48), upozoravajući nas: Ne možete služiti istovremeno dvojici gospodara: Bogu i bogatstvu. I: „Gdje vam je blago, ondje će vam i srce biti.”
Što znači ova Kristova riječ?
Ako je Bog naše blago, naše cjelokupno bogatstvo – tada će i naše srce biti s Bogom. Naprotiv, ako materijalno bogatstvo u svojim životima stavimo iznad duhovnih vrednota, kao što su: vjera, ljubav, moral, čast, časna riječ, kultura, obitelj, narod, Crkva i iznad svega Bog – tada će nam srce biti usmjereno na materijalno bogatstvo. A budući da čovjek slijedi svoje srce, njegov gospodar je onaj tko je gospodar njegova srca.
Stoga, ako je materijalno bogatstvo nečiji glavni cilj, ta je osoba rob bogatstva i više nije slobodna brinuti se ni za što, što ne služi bogatstvu. Dakle, takva će osoba vrlo lako zakazati u velikodušnosti, u milosrđu, u razumijevanju; neće moći vidjeti potrebu svog bližnjega, imat će velikih poteškoća dati bilo kakav doprinos, ma kako malen, dobru drugih ljudi, ili općem dobru. U konačnici, takva osoba neće moći razviti iskrenu ljubav ni prema svojoj obitelji, ni prema svojim rođacima. Čak će i svome zdravlju naškoditi, kako bi zaradili što više – a uopće ih neće biti briga za zdravlje, umor, osjećaje ili potrebe drugih.
To je tragedija takvih ljudi, to je pravo ropstvo. Što više bogatstva takvi ljudi nagomilaju, to više osjećaju da su im životi prazni. Ali ne razumiju zašto. Misle da još nisu postigli dovoljno, pa stoga nastavljaju istim putem, pa im ropstvo postaje još teže.
Naprotiv, onaj tko Boga shvaća kao najveću vrednotu u životu, on ima svoje srce u Bogu. Njemu nije teško dragovoljno služiti Bogu, jer je ta služba njegova radost. Njemu nije žao žrtvovati bilo što za Boga, jer od Boga dolazi cijeli smisao njegova života. Ne brine ga siromaštvo, jer je Bog njegovo bogatstvo. Ne boji se ako je svijet protiv njega, jer je Bog njegova sigurnost. Ne brine ako je bolestan, jer je svjestan da i zdravlje i bolest dolaze od Boga, a za spasenje duše zdravlje nije korisnije od bolesti. Oboje su relativni pred Bogom.
Bolesnik će sigurno otići liječniku i moliti Boga za zdravlje, ali neće pasti u tjeskobu ako ozdravljenje ne dođe. On se čak ne boji ni smrti, jer njegov život je Bog. Vjernik je svjestan da ovaj zemaljski život prolazi, a nakon smrti čeka nas vječni život, oslobođen svakog zla. Ta činjenica u svakom trenutku daje mir, sigurnost i zadovoljstvo onome čije je srce u Bogu. Njegov će život biti sretan, bez obzira koliko dugo traje, gdje provodi život, s kim, pod kojim okolnostima, je li siromašan ili bogat, obrazovan ili nepismen, poštovan ili prezren… Sve su te okolnosti relativne. Jedino što mu je apsolutno potrebno jest: biti dobro s Bogom, ugoditi njemu. Kad ima ovo, ima sve. Kad nema ovoga, nema ničega.
To je bio Kristov stav. Takav je bio stav svetaca. To mora biti i naš osobni stav – ako želimo dobra koja nam Krist nudi.
Neka nam Bog podari ustrajnost na njegovom putu! Amen.
