Program je započeo pozdravima područnog ministra Bosanskog bratstva Zlatka Špoljarevića, područnog duhovnog asistenta OFS-a Bosne Srebrene fra Franje Radmana i nacionalne ministre Mirele Barbarić. Potom je uslijedilo predavanje područne tajnice Bosanskog bratstva Gordane Ljubos iz mjesnog bratstva Busovača u kojem je promišljala o Pjesmi stvorova kao „najdubljem izričaju duhovnosti svetog Franje”, kojoj je u franjevačkoj obitelji ova godina posvećena zbog 800. obljetnice njezina nastanka. „Pjesma stvorova je tako jednostavna, jasna i savršena i sve nas stoljećima privlači i nadahnjuje. Franjo je, kako ja doživljavam, kroz sve riječi Pjesme stvorova, izrekao svoju zahvalnost Svevišnjemu i njom je prožet cijeli njegov život. Što reći za čovjeka koji je tu pjesmu napisao neposredno prije svoje smrti. Već je bio slijep i svojim očima više nije mogao gledati ljepotu prirode. Mogu reći da je toliko otvorio svoju dušu koja je bila ispunjena ljudskim i božanskim i spremna za vječnost. Franjo je imao duboko iskustvo trpljenja, strpljivosti, malenosti – to je njegova svakodnevna borba za evanđeosko. Jednostavno, to je njegov bliski odnos s Kristom”, dio je predavanja Gordane Ljubos koje je zauzelo prvi dio programa.
Nakon predavanja započela je molitva krunice i bila je mogućnost za ispovijed. Potom je uslijedila procesija kroz samostansku crkvu svetog Ivana Krstitelja nakon koje je počelo svečano misno slavlje. Svetu misu je predvodio fra Franjo Radman uz koncelebraciju 12 svećenika. Na početku je okupljene hodočasnike pozdravio domaćin, sutješki gvardijan fra Bono Tomić. Zaželio im je dobrodošlicu „u dolinu Trstionice pod kraljevske sjene naše posljednje bosanske kraljice Katarine Kotromanić”. „Dobro došli u crkvu i samostan svetog Ivana Krstitelja, u srce naše povijesti, u mjesto gdje svaka stopa diše vjerom, gdje svaka misao i pogled svjedoče o vjeri i molitvi našeg naroda već stoljećima. Danas nas je okupila ljubav prema Bogu, Crkvi, prema našem hrvatskom i katoličkom narodu, ali i zahvalnost prema onima koji su živjeli i nosili svjetlo vjere. Ovo 17. nacionalno hodočašće kraljici Katarini i susret Franjevačkog svjetovnog reda u BiH nije samo susret s prošlošću, nego i s vlastitim korijenima – s onim što jesmo i s onim što želimo biti”, kazao je fra Bono Tomić na početku misnog slavlja i poručio trećoredcima da „svoj život pretvaraju u evanđeosko svjedočanstvo u svijetu”. U uvodu u pokajnički čin fra Franjo Radman je rekao: „U ovoj jubilejskoj godini Crkva nas poziva da ponovno otkrijemo ljepotu hoda vjere — da budemo hodočasnici nade, ljudi koji u svemu traže lice Božje i koji ne odustaju ni kada je put težak. Zato danas želimo staviti sve svoje korake, kušnje i odluke pred Gospodina, da On u nama obnovi mir, povjerenje i snagu da u svijetu budemo Njegovo svjetlo.”
Nakon navještaja Evanđelja prigodnu je propovijed fra Franjo započeo osvjetljavanjem gesla Jubileja “Hodočasnici nade” koje je ujedno i geslo godišnjeg hodočašća u Kraljevu Sutjesku. “Bližimo se završetku Jubilarne 2025. godine — godine koja nas poziva da obnovimo pogled prema nebu, ali i prema čovjeku. To nije samo poziv na slavlje, nego i na preispitivanje: Jesmo li ljudi nade? Jesmo li oni koji vjeruju i onda kad sve izgleda izgubljeno? Geslo Jubileja i ovog hodočašća — „Hodočasnici nade” — pogađa srž našeg kršćanskog identiteta”, propovijedao je fra Franjo i nastavio promišljati o značenju hodočašća i hodočasnika na putu vjere: „Hodočasniknije čovjek koji stoji. Nije ni onaj koji bježi od svijeta, nego onaj koji ide kroz svijet noseći u sebi Božju prisutnost. On zna da cilj nije samo mjesto na koje dolazi, nego Bog koji ga na tom putu čeka. Tako ni Kraljeva Sutjeska danas kao mjesto nije naš cilj. Cilj je ono što ćemo doživjeti, primjeri vjere iz kojih ćemo učiti i ono što ćemo ponijeti u svoju svakodnevnicu.”
Zatim je nastavio: „U tom duhu danas pred nas stavljam dva lika: kraljicu Katarinu Kosača-Kotromanić, kojoj smo jučer na Bobovcu obnovili sjećanje na dan njezine smrti 1478. godine u Rimu, i našeg Serafskog Oca sv. Franju Asiškog. Dva različita života, dva različita puta, ali jedna te ista duhovna snaga: poniznost koja rađa vjeru i vjera koja rađa nadu — iz riječi Božje”. Potkraj propovijedi je istaknuo: „Upravo nas blažena naša kraljica Katarina uči da se ne predajemo. Da budemo vjerni sebi, svom narodu i svojoj vjeri. Da budemo mostovi, a ne zidovi. Da budemo svjetlo, a ne sjena. Njezina vjera u Boga i ljubav prema Bosni i Hercegovini nadahnjuju nas da gradimo zemlju u kojoj se poštuje različitost, njeguje tradicija i čuva dostojanstvo. Jer ova zemlja nije samo prostor — ona je zavjet. Zavjet koji su nam ostavili oni koji su za nju molili, patili i sanjali. Zato neka ova godišnjica ne bude samo sjećanje. Neka bude zavjet. Zavjet da ćemo biti kneginje i vitezovi, Katarine svoga vremena — hrabri, ponosni i vjerni. Kraljice Katarino, tvoje ognjište nije ugašeno – ono grije i gori. U nama. Za Bosnu i Hercegovinu. Za vjeru. Za dostojanstvo. Za franjevaštvo.”
Na kraju svete mise hodočasnicima se još jednom obratio gvardijan i župnik fra Bono Tomić i zahvalio svima na dolasku u Kraljevu Sutjesku.
Pristigla bratstva bila su predvođena nacionalnom ministrom Mirelom Barbarić, područnim ministrom Bosanskog bratstva Zlatkom Špoljarevićem, nacionalnim duhovnim asistentom fra Josipom Vlašićem, koje je istodobno i područni duhovni asistent Hercegovačkog područnog bratstva, područnim duhovnim asistentom Bosanskog bratstva fra Franjom Radmanom, te svojim mjesnim ministrima.
Nakon svete mise u samostanskom dvorištu nastavljeno je bratsko druženje i zajednički objed trećara.
Mladen Bosankić OFS
