Već smo prenijeli prvih šest pravila za život Jordana Petersona, a sada ide i ostalih šest zbog njihove vrijednosti da naš život upotpune i usmjere na način da donesemo ploda, jer stablo koje ne rađa dobrim plodom sječe se i baca u oganj. Postoji velika razlika u tome živimo li mi u skladu s Božjim planom za nas ili samo životarimo iz dana u dan, lutajući bez cilja i smisla. Isus je čovjekovo poslanje sa zadatkom na zemlji opisivao kroz nekoliko prispodoba, u onoj o talentima, prema kojoj svatko tko zakopa svoj talenat je zli i nevaljali sluga koji će biti bačen u tamu gdje je škrgut zuba. I u drugoj, jednoj od njegovih najpoznatijih, prispodobi o zrnu koje donosi plod ako padne na plodno tlo. Plodno je zrno koje prima riječ na pravi način. Plodan je čovjek koji čuje riječ, povjeruje u nju i živi po njoj. Da bismo tako živjeli i mi, sigurno nam mogu pomoći i ova pravila.
7. Težite za onim što je smisleno, a ne za onim što je probitačno.
Mi obično želimo sve odmah i sada, ali da bismo uistinu postali uspješni, potrebno je naučiti odložiti užitak. Čovjek koji vodi smislen život uvijek se cjenka s budućnošću, on se žrtvuje danas da bi postigao nešto više kasnije. Što je čovjek plemenitiji to je veće dobro za koje se on žrtvuje. Ako svijet koji vidite nije svijet koji želite, vrijeme je da preispitate svoje vrijednosti. Vrijeme je da se riješite pretpostavki koje imate. Vrijeme je da ih pustite od sebe. Možda je čak i vrijeme da žrtvujete ono što najviše volite tako da ispunite svoj potencijal, a ne da ostanete tu gdje jeste i kakvi jeste. Plod je žrtve ispunjenje vlastitoga potencijala. Pitamo se zašto toliko ljudi danas živi tužne, teške, neostvarene živote, zašto depresija postaje bolest broj jedan u svijetu? Jer žrtva nije na cijeni. Stavom kako je žrtvovanje smiješno, nepotrebno i kako trebamo uživati od jutra do sutra, nažalost postajemo upravo suprotno, tužni od jutra do sutra. Ako odlučimo da ćemo žrtvovati neki dio sebe, svoje želje, svoga htjenja, svijet će reći „odustao je od sebe”, a zapravo će biti da smo se tek pronašli. Ako svjesno prestanemo tragati za onim što mi želimo i počnemo tražiti konačni smisao, bit ćemo spasenje svijetu koji je stalno u očaju. Budemo li živjeli u potpunosti u skladu sa svojom savješću, dobit ćemo unutarnji mir i snagu koji su nam potrebni za izloženost bilo kojoj žrtvi, a dok god budemo uzmicali od žrtve brinući za svoju sigurnost, naš će mir i sigurnost bivati sve manji. Ako Bogu budemo prinosili nevoljke žrtve, nemojmo se čuditi da budemo odbijeni u molitvama. Žrtvujemo se na pola, onda smo ogorčeni radi odbijanja, razmišljamo o svojoj zloj sudbini i tako samo hranimo svoje ogorčenje umjesto da damo žrtvu potpunu i svetu. Ako tragamo za većim smislom, živjet ćemo svoj život na najkvalitetniji način. Dobrohotnost svijeta otvara se pred onima koji ispravno žive. To je bolje od kruha. To je bolje od novca koji će kupiti kruh.
Sljedeći put kad budemo trebali birati između smislenoga i probitačnoga, idimo za onim što je ispravno, tako ćemo sebi omogućiti psihološki integritet i bit ćemo korisni sebi i svojoj okolini. Ako uvijek nastojimo djelovati ispravno, naš život krene obilovati smislom. Kada idemo samo za onim što je isplativo, onda u nama nema ni vjere ni hrabrosti, a ni smisla za žrtvu. A ako imamo smisla za žrtvu, onda imamo i smisao, a to znači živjeti s osjećajem da si na pravom mjestu u pravo vrijeme i s uvjerenjem da se sve odvija najbolje što je moguće. Kako je to lijepo. Smisao je put, staza izobilna života, mjesto u kojemu boravite onda kada ste vođeni ljubavlju, kada govorite istinu i kada ničemu ne dajete prednost pred time, pa tako ni onome što želite ili što biste mogli poželjeti.
8. Govorite istinu ili barem nemojte lagati.
Mislimo da lažemo kako bismo se nečime okoristili, ali mi zapravo puno češće lažemo kako bismo izbjegli sukob jer se skrivamo. Onaj tko se skriva svojoj okolini ne daje originalan doprinos, on potiskuje svoje neostvarene potencijale. Svaki put kada govorimo laži, mi iznevjerimo sami sebe i tako slabimo svoj karakter. Budemo li obraćali pažnju na ono što radimo i govorimo, s vremenom ćemo naučiti osjećati unutarnju podijeljenost koja nastupa onda kada se ponašamo kako ne bismo trebali. To je osjećaj obilježen nesigurnošću i podjelom, za razliku od osjećaja snage i čvrstoće koji imamo kada radimo i govorimo stvari koje su ispravne, istinite i smislene. Živjeti po istini znači s vremena na vrijeme doći u sukob s drugima, ali i postavljanje sve mudrijih ciljeva. Naš koncept onoga što je važno postaje tako puno bolji. Ako se čvrsto odlučimo za istinu, nestat će one oscilacije u napredovanju i započet će izravno napredovanje prema dobru.
9. Pretpostavite da osoba koju slušate možda zna nešto što vi ne znate.
Ljudi misle da razmišljaju, ali to nije istina. Uglavnom razmišljanje brkaju sa samokritikom. Pravo je razmišljanje rijetkost – baš kao i pravo slušanje. Razmišljanje je unutarnji dijalog između dva ili više različitih pogleda na svijet. Ne možete samo izvrtati argumente u svoju korist zato što onda ne razmišljate, nego samo racionalizirate „post-hoc”. Ono što želite suprotstavljate slabu suparniku kako ne biste morali promijeniti mišljenje. To je propaganda. Obmanjujete. Svojim zaključcima pokušavate opravdati vlastite dokaze. Skrivate se od istine. Ovo je način kako mi razmišljamo kada sebi želimo opravdati grijeh koji planiramo učiniti. A kada se s nekim raspravljamo, dobro je imati na umu savjet da svaka osoba može reći svoje tek nakon što prepriča ideje i osjećaje svoga sugovornika na način da se sugovornik slaže da su istinite. Tu bi većina rasprava mogla završiti. Ako drugu osobu ne slušamo, već samo smišljamo što ćemo mi odgovoriti, razgovori postaju dosadni jer ne poštujemo tuđi okvir razmišljanja. Naposljetku, ono što znate ionako već znate – a to nije dovoljno, osim ako vam život nije savršen. Ako slušamo druge, naši će odgovori nicati iz naše dubine, a naši razgovori postat će plodonosni i korisni.
10. Govorite precizno i jasno.
Ako imamo neki problem, važan je artikulacijski čin. Ako precizno artikuliramo problem, možda nećemo pronaći rješenje, ali rastjerat ćemo mnoge demone i utvare. Ako smo nečim nezadovoljni, važno je to reći, ali pri tome moramo dobro razmisliti o dvije stvari. Prvo, jesmo li mi s pravom nezadovoljni, i drugo, jesmo li mi samo preosjetljivi i nezreli. Moramo se suočiti s ta dva gledišta kao jednako vjerojatna, ma koliko to bilo grozno.
11. Ne ometajte djecu dok se skejtaju.
Ovdje je riječ o postmodernističkoj filozofiji koja se kosi s načelima prirode, donosi duh nihilizma i destruktivizma i tako ozbiljno narušava psihičko zdravlje novijih generacija jer je sveprisutna. Živimo u tiraniji jednakosti i demokracije. Gotovo sve emocije koje život čine dubokim i zanimljivim doživljavamo kao posljedicu napredovanja prema nečemu što duboko cijenimo i želimo. Cijena koju plaćamo za taj angažman neizbježno je stvaranje hijerarhije uspjeha, a neizbježna je posljedica različit ishod. Apsolutna bi jednakost, dakle, zahtijevala da žrtvujemo vrijednost kao takvu, a onda ne bi bilo ničega za što bi se isplatilo živjeti.
12. Pomilujte mačku kad je sretnete na cesti!
One dijelove našega mozga koji su odgovorni za tjeskobu više zanima da neki plan postoji, od detalja toga plana. Djelujmo tako da ne postanemo ogorčeni i da nas životne teškoće ne iskvare. Pustimo da sagore suhe grane da bi se mogle razbuktati nove. Ne gledajmo u nedostatak mogućnosti, već pogledajmo u svoju oholost da iskoristimo ono što imamo ispred sebe. Ako marljivo radimo, postat ćemo odlučni. Ako znamo što je dovoljno, bit ćemo bogati. Naši svjesno učinjeni grijesi čine svijet lošim mjestom. Zato umjesto naše tromosti i cinizma dajmo svijetu onaj dio sebe koji će graditi mir i ublažavati patnju.
