U prošlom mjesecu preminuo je papa Franjo i izabran je novi poglavar Katoličke Crkve, Lav XIV. Opet je, ako ništa nakratko, postala aktualna uloga Crkve u ovome svijetu koji putuje u pomalo čudnom smjeru. Jordan Peterson kaže: Ako želite promijeniti ovaj pokvareni svijet, prvo prestanite raditi ono što znate da je pogrješno. Prestanite već danas. Koliko Crkva danas može utjecati na svijet, počiva u velikoj mjeri na pojedincima koji su njezini članovi. Peterson je u svojoj planetarno poznatoj knjizi donio 12 pravila za život, koja bi svakom od nas trebala biti od pomoći da živimo bolji i ljepši život. Ako Crkvu budu činili ljudi cjelovitoga i ispunjenoga života, njezina će uloga jačati i mijenjati ovaj svijet nabolje, iz dana u dan. Vjerujem da je većina nas katolika ova pravila već pročitala, ali ću ih ukratko ponoviti jer da nam je brzo učenje dobrih lekcija jača strana, svijet bi imao puno bolju putanju od trenutne. Još uvijek puno ljudi gladuje, previše ih ratuje, uništavamo prirodu i tako dalje. Daleko od fatalizma i pesimizma, nije sve crno, ali bi moglo biti kudikamo bolje. Zbog toga bismo se trebali truditi iz dana u dan da tako i bude. U ovom broju donosimo prvih šest pravila, a u drugom preostalih šest.
- Glavu gore i držite se uspravno!
Zvuči smiješno i nebitno, ali je jako važno kako se držimo. Prestanimo se povijati. Govorimo jasno i glasno ono što nam je na umu. Budimo hrabri. Iznosimo svoje želje sa sviješću da imamo pravo na njih. Što se više budemo nosili sa svijetom oko nas puni straha i anksioznosti, taj će nam se svijet činiti sve strašniji i strašniji jer spirala tjeskobe i zabrinutosti djeluje na principu pozitivno povratne sprege. Što se više bojimo, postajemo sve manji, a svijet koji nam prijeti postaje sve veći. Tako se povlačimo kada se trebamo boriti za sebe, umjesto da hodamo uspravno i da držimo glavu uzdignuto. Budemo li hrabri, porast će naše samopouzdanje, nestat će straha i bit ćemo sve mirniji. Ispravite se, fino hodajte i pričajte razgovjetno! Nevjerojatno koliko to utječe na naš unutarnji osjećaj sigurnosti i slobode.
- Odnosite se prema sebi kao prema nekome kome ste dužni pomoći.
Uvriježeno je mišljenje da je svijet pun ljudi koji su arogantni i koji samo misle na sebe te se prema drugim ljudima odnose bezobrazno. Ipak ovo mišljenje često nije istinito. Problem zna biti upravo suprotan: mi nosimo u sebi veliku odbojnost prema nama samima. Preziremo sami sebe i osjećamo se nelagodno u vlastitoj koži. Mi zapravo ne prepoznajemo vlastitu vrijednost. Kada Isus kaže da činimo drugima ono što želimo da oni čine nama i da ljubimo bližnjega svoga kao sama sebe, On to ne govori kao zapovijed već kao jednadžbu. Ako znamo cijeniti sebe, znat ćemo cijeniti i druge. To nema nikakve veze s tim da mi budemo ljubazni i dragi. Mi smo pozvani biti odgovorni prema sebi. Mi ne pripadamo samo sebi, mi smo i Božje vlasništvo. On nas je stvorio i dužni smo biti dobri prema sebi. Neizbježno smo povezani s drugima, pa loš odnos prema samom sebi ima loše posljedice i na druge. Mi smo Božja slika i mi možemo napraviti red iz kaosa, kao što čini On, a možemo činiti i obrnuto. Odnositi se prema sebi kao prema nekomu komu ste dužni pomoći znači razmišljati o tomu što je za nas dobro. To nužno ne treba biti nešto što nas samo veseli jer nas vesele i stvari koje nisu dobre. Definirajte tko ste. Pročistite svoju osobnost. Odaberite svoje odredište i artikulirajte svoje biće. To bi iskupilo vašu grješnu prirodu i vaš sram i nelagodu zamijenilo s prirodnim ponosom i iskrenim povjerenjem u nekoga tko je ponovno naučio hodati s Bogom u vrtu.
- Sprijateljite se s ljudima koji vam žele najbolje.
Ovako Peterson kaže: Nekoć sam imao prijatelje. Svakoga tko je prezirao sama sebe dovoljno da bi mi mogao oprostiti moj samoprijezir. Kada imamo nisko samopoštovanje ili kada odbijamo preuzeti odgovornost za svoj život, biramo ljude oko sebe koji rade to isto. Mi tada ne vjerujemo da zaslužujemo bolje. Ili se ne želimo mučiti boljim, ali se zapravo na taj način mučimo još više. Svoje loše društvo opravdavamo kao samaritanstvo. Kršćanski smo pozvani brinuti se o onima koji su slabi, ali ako netko ne želi sam sebi pomoći, teško ćemo mu mi pomoći. Vrlo vjerojatno da ćemo samo krenuti tonuti zajedničkim snagama. Prihvaćamo besmislene patnje jer ne želimo prihvatiti nikakve odgovornosti. Ako se okružite ljudima koji podupiru vašu želju za napretkom, oni neće tolerirati vaš cinizam i destruktivnost. Ljudi koji nemaju želju za napretkom činit će suprotno: oni će bivšem pušaču ponuditi cigaretu, a bivšem alkoholičaru pivo. (…) Nemojte misliti da je lakše okružiti se dobrim i zdravim ljudima negoli lošim i nezdravim ljudima. Nije. Dobra, zdrava osoba je ideal. Stati pored takve osobe zahtijeva snagu i odvažnost. Imajte poniznosti. Imajte hrabrosti.
- Uspoređujte sebe s onim što ste vi bili jučer, a ne s onim što je netko drugi danas!
Nezadovoljstvo koje nam stvara uspoređivanje s drugima ima svoj korijen u grijehu zavisti. Svaki grijeh u konačnosti donosi nezadovoljstvo i čini naš život lošijim. Uvijek bismo trebali gledati na to napredujemo li mi ili nazadujemo na putu duhovnoga spasenja. Ne bismo se trebali osvrtati na to što drugi rade, imaju ili kako izgledaju. Još bismo se manje na to trebali ljutiti ili radi toga biti ogorčeni. S čime se borite ili što se pretvarate da volite u svojim dužnostima i obavezama? Promotrite svoju ogorčenost. Usprkos svojoj patologiji, ta emocija otkriva mnogo toga. Dio zle trijade: oholosti, prijetvornosti i ogorčenosti. Ništa nam ne šteti više od ovoga podzemnog trojstva. Ako smo zavidni drugima zbog nečega, ako smo ogorčeni nekim okolnostima u našem životu, to je onda upravo ono mjesto na kojem trebamo djelovati. Trebamo vidjeti gdje mi nismo iskreni, gdje se samo pretvaramo i to trebamo promijeniti. Tu smo pozvani djelovati da ogorčenost nestane iz našega života.
- Ne dopuštajte svojoj djeci da rade bilo što zbog čega vam se neće sviđati.
Ovo se pravilo odnosi na roditelje, ali može biti korisno i drugima. Naše se društvo trenutno suočava sa sve većim pritiskom da dekonstruira svoje tradicije koje ga čine stabilnim, i to zato da se u nj uključe sve manje skupine ljudi koji se ne uklapaju, ili se ne žele uklopiti, u kategorije na kojima se temelji čak i naša percepcija. Puno je izazova koji se postavljaju danas pred roditelje. Posebno im otežava kultura relativizma. Kako djetetu nešto objasniti ako ne postoji istina, već je sve relativno? Istina u svom temelju nije biološki proizvoljna. Pod krinkom racionalizma, ušuljao se relativizam, pa smo umjesto razumna odgoja, dobili odgoj s malo spontanih iskaza ljubavi, gdje uporno pokušavamo racionalizirati njihovu odsutnost. Trebali bismo odgajati svoju djecu tako da nam se sviđaju, da mi budemo zadovoljni kako se oni ponašaju u našem obiteljskom domu, pa ćemo ih bez problema moći pustiti u svijet da djeluju kako oni hoće. Djeca koja su dobra u svojem domu kritična su masa koja će promijeniti ovaj svijet nabolje.
- Prije nego što počnete kritizirati svijet, prvo vlastitu kuću dovedite u savršen red.
Kako bismo trebali urediti vlastitu kuću, nije loše pogledati u vlastitoj kulturi. Ne trebamo se držati svih vanjskih, proizvoljnih kodeksa ponašanja, ali neke smjernice je vrlo korisno poštovati. Život je prekratak da sve sami otkrivamo. Prihvatimo mudrost predaka. Naše će se iskustvo poboljšati čim ga prestanemo izobličavati neautentičnim djelima. Budimo zato autentični i dosljedni, pometimo svoju kuću, budimo dobri već danas, u svome domu. Ne trebamo zato izmišljati toplu vodu, Biblija je puna primjera koje možemo slijediti. U sljedećem broju sažet ćemo preostalih šest pravila koja će nam pomoći da svoju kuću dovedemo u savršen red!
