Početna stranica » 10 vrijednih citata sv. Augustina

10 vrijednih citata sv. Augustina

7 min

Sveti Augustin, poznat i kao Augustin iz Hipona, jedna je od najutjecajnijih ličnosti u povijesti kršćanstva i zapadne filozofije

Njegovo najpoznatije djelo, Ispovijesti svetoga Augustina, dubokoumna je autobiografija koja istražuje njegovo duhovno putovanje. U nastavku s vama dijelimo 10 citata iz ove knjige koji nude promišljanja o osobnom rastu, dotičući se ljudskog obraćenja, Svetog pisma i potrage za mudrošću – mudrosti koju možete primijeniti da promijenite svoj život.

Jer si nas stvorio za sebe, i nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi.

(knjiga 1, poglavlje 1)

Slavna molitva svetog Augustina odzvanja samom biti našeg postojanja. Podsjeća nas da nas je Bog stvorio za višu svrhu i da smo predodređeni tražiti ispunjenje van granica ovoga svijeta. Uvijek nemirna, naša srca čeznu za dubljom vezom – božanskim mirom koji se može naći samo na našem duhovnom putovanju. Augustinove riječi služe kao vodilja i potiču nas da tražimo smisao i svrhu, a pravi i vječni počinak naći ćemo samo u našem Stvoritelju.

Već sam bio znamenovan znakom njegova križa i okrijepljen njegovom solju, već tamo od utrobe majke svoje, koja se mnogo uzdala u tebe.

(knjiga 1, poglavlje 11)

Osvrćući se na svoj životni put, sv. Augustin lijepo sažima da je vjera nit protkana kroz naše postojanje. Pojašnjava kako je, još prije njegova rođenja, nepokolebljiva vjera njegove majke ostavila neizbrisiv trag u njegovoj duši. Predodžba o tome da je „znamenovan znakom njegova križa i okrijepljen njegovom solju” izaziva duboki osjećaj sudbine i pripadnosti i podsjeća nas da naš duhovni put počinje mnogo prije nego što prvi put udahnemo.

U tome sam griješio što nisam u njemu, nego u njegovim stvorenjima, u sebi i u drugima, tražio radosti, uzvišenosti, istine, i tako sam upadao u boli, smutnje i zablude.

(knjiga 1, poglavlje 20)

Ova samorefleksija otkriva univerzalno ljudsko putovanje prema razumijevanju prirode grijeha i spasenja. Sv. Augustin razmišlja o svojim prijestupima i njihovu podrijetlu. Većina nas traži ispunjenje u zemaljskim zadovoljstvima, ambicijama i ljudskim istinama, a ne u Bogu. Augustinove nas riječi podsjećaju na zamke pogrešno postavljenih prioriteta, potičući nas da usmjerimo fokus s prolaznoga na vječno. Priznajući svoj pad u tugu, zbunjenost i zabludu, on nudi put otkupljenja, pozivajući nas da pronađemo put natrag do prijateljstva s Bogom.

Odjednom mi omrznu sva isprazna nada te sam stao žudjeti za besmrtnom mudrošću nevjerojatnim žarom srca svoga, i počeo sam se dizati da se vratim k tebi.

(knjiga 3, poglavlje 4)

Ove riječi izražavaju snažnu preobrazbu ljudskoga duha. Augustin opisuje ključni trenutak kada je privlačnost prolaznih želja i praznih nada izgubila kontrolu nad njegovim srcem. S vatrenom čežnjom skrenuo je pogled s onoga što svijet nudi na ono što mu nudi Bog. Augustinova priča nas podsjeća da se možemo usmjeriti na besmrtnu mudrost koja nas vodi natrag našem Ocu.

Tebe nitko ne gubi, osim onoga koji te ostavlja.

(knjiga 4, poglavlje 9)

U samo nekoliko jednostavnih riječi, sv. Augustin prenosi duboku istinu: gubitak veze s božanskim nije uzrokovan nikakvim Božjim djelovanjem, već ljudskim odlukama. U ovoj kratkoj primjedbi Augustin nas podsjeća da put duhovnog povezivanja ostaje otvoren za sve koji ga traže. Od izvora milosti i vodstva možemo se udaljiti samo vlastitom voljom, a izbor tražiti ili izgubiti vjeru leži u našim srcima.

Već sam dakle bio naučio od tebe da ne treba po tome suditi da se nešto istinito govori jer se govori rječito, kao ni to da je nešto lažno zato što riječi s usana ne teku skladno; ali opet ne treba ni smatrati nešto istinitim zato što se iznosi nedotjerano, a nešto lažnim jer je govor sjajan; nego treba znati da su mudrost i ludost nešto kao jela korisna i beskorisna, a riječi kićene i nekićene kao posude gradske i seoske, u kojima se mogu poslužiti jedna i druga jela.

(knjiga 5, poglavlje 6)

Augustin naglašava da rječitost ne jamči istinu, niti jednostavnost ukazuje na laž. Moramo dublje zaroniti u suštinu riječi. U svijetu koji je često zaslijepljen elokventnom retorikom, njegov savjet služi kao podsjetnik da treba tražiti autentičnost misli i iskrenost izražavanja.

Daj mi čistoću i uzdržljivost, ali ne odmah!

(knjiga 8, poglavlje 7)

Slavna molitva svetog Augustina za čistoću i uzdržljivost, izrečena s humorom, govori o biti ljudske borbe. Ovim riječima, on priznaje uobičajenu ljudsku sklonost odgađanju čestitih namjera radi privlačnosti trenutnog zadovoljstva. Augustinova nas molitva podsjeća da put do kreposti često počinje iskrenom molbom za snagom, a osobni napredak počinje iskrenim razmišljanjem i željom za promjenom.

Nisam htio dalje čitati, niti je bilo potrebno. Odmah naime kako dođoh na kraj te rečenice, raspršiše se sve tmine mojih sumnja kao pred svjetlom sigurnosti koje se razlilo mojim srcem.

(knjiga 8, poglavlje 12)

U ovom značajnom trenutku svoga života sv. Augustin živopisno pojašnjava transformativnu snagu Božanske objave. Kad je došao do vrhunca svoga čitanja, doživio je blistavu jasnoću koja je raspršila sve postojeće sjene sumnje. Augustinove nas riječi podsjećaju da je obraćenje životno putovanje. Ovime nam on nudi nadu jer pojašnjava da mudrost može stići u trenutku, preoblikujući naše živote i ispunjavajući naše duše novopronađenom sigurnošću i svrhom.

Kasno sam te uzljubio, ljepoto tako stara i tako nova, kasno sam te uzljubio! A eto, ti si bio u meni, a ja izvan sebe. Ondje sam te tražio nasrćući na ta lijepa bića koja si stvorio, ja rugoba. Ti si bio sa mnom, a ja nisam bio s tobom. Mene su daleko od tebe držale one stvari koje ne bi postojale kad ne bi bile u tebi. Zvao si me i vikao, probio si moju gluhoću, zabljesnuo si, sijevnuo si i rastjerao moju sljepoću, prosuo si miomiris, a ja sam ga upio pa uzdišem za tobom, okusio sam pa gladujem i žeđam, dotakao si me, i ja gorim za mirom tvojim.

(knjiga 10, poglavlje 27)

U ovoj molitvi sv. Augustin razotkriva svoje srce u dubokoj ispovijesti kasne, ali žarke ljubavi prema Božjoj vječnoj ljepoti. Razmišlja o životu koji je proveo tražeći ispunjenje u prolaznim težnjama, da bi otkrio da pravi izvor ljepote i smisla zapravo leži u njemu. Augustinove nas riječi podsjećaju da je, unatoč našim lutanjima, uvijek prisutan poziv da se vratimo u svoj duhovni dom. Bog želi rastjerati našu sljepoću, zapaliti našu strast i zadovoljiti našu glad za mirom.

Divne li dubine u tvojim riječima!

(knjiga 12, poglavlje 14)

Ovaj usklik sv. Augustina sažima njegovo duboko strahopoštovanje i poštovanje kada razmišlja o božanskom. Ovim jednostavnim riječima on priznaje bogatstvo Svetoga pisma i neiscrpne dubine Božjeg učenja te nas podsjeća na bezgranična otajstva svetih tekstova i učenja naše vjere. Ove riječi stoje kao dokaz beskrajnog putovanja otkrića i čuda koje prati našu potragu za Bogom.

(Izvor: Ascension Press)