Otkrijte citate sv. Augustina koji nude duboke uvide za osobni rast, dotičući se ljudskog obraćenja, Svetog pisma i potrage za mudrošću – onom koju možete primijeniti kako biste promijenili svoj život.
- „Za sebe si nas, Gospodine, stvorio i nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi.” (Knjiga 1, poglavlje 1)
Slavna molitva svetog Augustina odzvanja samom biti našeg postojanja. Podsjeća nas da nas je Bog stvorio za višu svrhu, predodređene da tražimo ispunjenje izvan granica ovoga svijeta. Uvijek nemirna, naša srca čeznu za dubljom vezom – božanskim odmorom koji se može naći samo na našem duhovnom putovanju. Augustinove riječi služe kao svjetlo vodilja, potiču nas da tražimo smisao i svrhu. Pravi i vječni počinak naći ćemo samo u našem Stvoritelju.
- „Već sam bio znamenovan znakom njegova križa i okrijepljen njegovom solju, već tamo od utrobe majke svoje, koja se mnogo uzdala u tebe.” (Knjiga 1, poglavlje 11)
Osvrćući se na svoj životni put, sveti Augustin lijepo sažima da je vjera nit protkana kroz naše postojanje. On rječito izražava kako je, još prije njegova rođenja, nepokolebljiva vjera njegove majke već ostavila neizbrisiv trag u njegovoj duši. Predodžba o „znamenovanosti znakom njegova križa i okrijepljenosti njegovom solju” izaziva duboki osjećaj sudbine i pripadnosti. Podsjeća nas da naš duhovni put počinje mnogo prije nego što prvi put udahnemo.
- „U tome sam griješio što nisam u njemu, nego u njegovim stvorenjima, u sebi i u drugima, tražio radosti, uzvišenosti, istine, i tako sam upadao u boli, smutnje i zablude.” (Knjiga 1, poglavlje 20)
Ova samorefleksija otkriva univerzalno ljudsko putovanje prema razumijevanju prirode grijeha i spasenja. Sveti Augustin razmišlja o svojim prijestupima i njihovu podrijetlu. Većina nas traži ispunjenje u zemaljskim zadovoljstvima, ambicijama i ljudskim istinama, a ne u Bogu. Augustinove nas riječi podsjećaju na zamke pogrešno postavljenih prioriteta, potičući nas da usmjerimo fokus s prolaznoga na vječno. Priznajući svoj pad u bol, smutnje i zablude, on nudi put otkupljenja, pozivajući nas da pronađemo put natrag do prijateljstva s Bogom.
- „Odjednom mi omrznu sva isprazna nada te sam stao žudjeti za besmrtnom mudrošću nevjerojatnim žarom srca svoga, i počeo sam se dizati da se vratim k tebi.” (Knjiga 3, poglavlje 4)
Ove riječi izražavaju snažnu preobrazbu ljudskog duha. Augustin opisuje ključni trenutak kada je privlačnost prolaznih želja i praznih nada izgubila kontrolu nad njegovim srcem. S vatrenom čežnjom skrenuo je pogled s onoga što svijet nudi na ono što mu nudi Bog. Augustinovo putovanje ljudska je potraga koju svi vodimo. Njegova nas priča podsjeća da se možemo usmjeriti na besmrtnu mudrost koja nas vodi natrag našem Ocu.
- „Tebe nitko ne gubi, osim onoga koji te ostavlja.” (Knjiga 4, poglavlje 9)
U samo nekoliko jednostavnih riječi, sveti Augustin prenosi duboku istinu: gubitak veze s božanskim nije uzrokovan nikakvim Božjim djelovanjem, već ljudskim odlukama da se okrenu. U ovoj kratkoj primjedbi Augustin nas podsjeća da put duhovnog povezivanja ostaje otvoren za sve koji ga traže. Od izvora milosti i vodstva možemo se udaljiti samo vlastitom voljom. Bog nas ponovno zove u svoj zagrljaj. Izbor između tražiti ili izgubiti vjeru leži u našim srcima.
- „Već sam dakle bio naučio od tebe da ne treba po tome suditi da se nešto istinito govori jer se govori rječito, kao ni to da je nešto lažno zato što riječi s usana ne teku skladno; ali opet ne treba ni smatrati nešto istinitim zato što se iznosi nedotjerano, a nešto lažnim jer je govor sjajan.” (Knjiga 5, poglavlje 6)
Vječna lekcija o razboru i vjeri: Augustin nas vodi da pogledamo izvan površine riječi. Naglašava da rječitost ne jamči istinu, niti jednostavnost ukazuje na laž. Moramo dublje zaroniti u suštinu ideja. U svijetu koji je često zaslijepljen elokventnom retorikom, njegov savjet služi kao podsjetnik da treba tražiti autentičnost misli i iskrenost izražavanja.
- „Daj mi čistoću i uzdržljivost, ali ne odmah!” (Knjiga 8, poglavlje 7)
Slavna molitva svetog Augustina za čistoću i uzdržljivost, izrečena s humorom, govori o biti ljudske borbe. Ovim riječima, on priznaje uobičajenu ljudsku sklonost odgađanju čestitih namjera radi privlačnosti trenutnog zadovoljstva. On govori o unutarnjoj borbi između želja i bolje prosudbe. Augustinova molitva podsjeća da put do kreposti često počinje iskrenom molbom za snagom. Samousavršavanje počinje iskrenim razmišljanjem i željom za promjenom.
- „Otvorim i pročitam u tišini poglavlje na koje su najprije pale moje oči: Ne živite u gozbama i pijankama, ni u mekušnosti i nečistoći, ni u svađi i zavisti, nego se obucite u Gospodina Isusa Krista, i ne zadovoljavajte tijelu u požudama! (Rim 13,13sl). Nisam htio dalje čitati, niti je bilo potrebno. Odmah naime kako dođoh na kraj te rečenice, raspršiše se sve tmine mojih sumnja kao pred svjetlom sigurnosti koje se razlilo mojim srcem.” (Knjiga 8, poglavlje 12)
U ovom dubokom trenutku života svetog Augustina, on živopisno hvata transformativnu snagu Božanske objave. Kad je došao do vrhunca svog čitanja, doživio je blistavu jasnoću koja je raspršila sjene sumnje. Augustinove nas riječi podsjećaju da je obraćenje životno putovanje. On nam nudi nadu. Duboka mudrost može stići trenutno, preoblikujući naše živote i ispunjavajući naše duše novopronađenom sigurnošću i svrhom.
- „Kasno sam te uzljubio, ljepoto tako stara i tako nova, kasno sam te uzljubio! A eto, ti si bio u meni, a ja izvan sebe. Ondje sam te tražio nasrćući na ta lijepa bića koja si stvorio, ja rugoba. Ti si bio sa mnom, a ja nisam bio s tobom. Mene su daleko od tebe držale one stvari koje ne bi postojale kad ne bi bile u tebi. Zvao si me i vikao, probio si moju gluhoću, zabljesnuo si, sijevnuo si i rastjerao moju sljepoću, prosuo si miomiris, a ja sam ga upio pa uzdišem za tobom, okusio sam pa gladujem i žeđam, dotakao si me, i ja gorim za mirom tvojim.” (Knjiga 10, poglavlje 27)
U ovoj molitvi sveti Augustin otkriva svoje srce u dubokoj ispovijesti zakašnjele, ali žarke ljubavi prema Božjoj vječnoj ljepoti. Razmišlja o životu provedenom u potrazi za ispunjenjem u prolaznim težnjama, samo da bi otkrio da pravi izvor ljepote i smisla leži u njemu. Augustinove nas riječi podsjećaju da je, unatoč našim lutanjima, uvijek prisutan poziv da se vratimo u svoj duhovni dom. Bog želi rastjerati našu sljepoću, zapaliti našu strast i zadovoljiti našu glad za mirom.
- „Divne li dubine u tvojim riječima! Njihova je površina, evo, pred nama i veseli nas kao djecu. Ali divna je njihova dubina, Bože moj, divna je ta dubina! Strah me je gledati u nju, strah od štovanja i drhtaj od ljubavi.” (Knjiga 12, poglavlje 14)
Usklik svetog Augustina sažima njegovo duboko strahopoštovanje kada razmišlja o božanskom. Ovim jednostavnim riječima on priznaje bogatstvo Svetoga pisma i neiscrpne dubine Božjeg učenja. Augustin nas podsjeća na bezgranična otajstva svetih tekstova i učenja naše vjere. To je dokaz beskrajnog putovanja otkrića i čuda koje prati našu potragu za Bogom.
(Izvor: Ascension Press)