Župa Uznesenja BDM Dolac nalazi se u središnjoj Bosni i prostire se s desne i lijeve strane prometnice Vitez – Travnik između planina Vlašić i Vilenica. Najstarija je župa u Lašvanskoj dolini i majka je svih lašvanskih župa. Sjedište župe smješteno je na uzvišici iznad Travnika, desetak minuta pješice iz središta grada. Mjesto gdje se nalaze crkva i župna kuća s pratećim pastoralnim zdanjima zove se Gornji Dolac.
Nastanak župe
Župa Dolac nasljednica je srednjovjekovne župe Lašva, koja se prvi put spominje u povelji hrvatsko-ugarskoga kralja Bele IV. od 20. 7. 1244. godine. Ime Dolac prvi put se spominje 1777. g. kada su franjevci ondje kupili zemljišni posjed te uskoro podigli kućicu, kojom su se koristili gvardijani triju starih samostana (Fojnica, Kr. Sutjeska, Kreševo) kad bi išli pred vezira u Travnik.
Godine 1827. osnovana je današnja župa Dolac i od tada župa ima svoje matice. Bogoslužje se u početku obavljalo na otvorenom, a kasnije u skromnoj kapelici. Početkom pedesetih godina 19. st. dobivena je dozvola za gradnju crkve. Na Malu Gospu, 8. rujna 1853. blagoslovljen je kamen temeljac. Pod vodstvom graditelja Ivana Drinovca crkva je, osim zvonika, dovršena 1854. Nakon što je u BiH došla austrougarska uprava, na crkvi je izgrađen jedan zvonik, a drugi krajem 19. st. Crkva je posvećena Velikoj Gospi i spada u najstarije crkve u Bosni sazidane tvrdim materijalom te je jedna od rijetko sačuvanih crkava iz osmanskoga razdoblja u Bosni.
U vrijeme gradnje pristigli su mnogi vrijedni darovi za crkvu. Tako je liječnik iz Bologne Bodecki darovao sliku Uznesenje Marijino; fra Ivo Gutić jednu Gospinu sliku; travnički kajmakam Ahmet-beg jedno zvono; Niko Jurkić, inače djed slikara Gabrijela Jurkića, drugo zvono; udovica bana Jelačića jednu misnicu; hrvatski povjesničar, književnik i političar Ivan Kukuljević Sakcinski vrijednu sliku Sv. Petra nepoznatoga talijanskog majstora iz 17. st., koja je raritet i vjerojatno jedna od najvrjednijih umjetnina iz toga razdoblja u BiH. U crkvi su postavljeni oltari i propovjedaonica iz Tirolske škole, Put križa nepoznatog autora iz 18. st. te nekoliko svetačkih kipova. Crkva je obnavljana u drugoj polovici 20. stoljeća. Oltarsku menzu (drvo) izradio je 1983. godine kipar Zdenko Grgić.
Franjevci su ovdje vodili pučku školu već od postanka župe. Godine 1872. došle su časne sestre milosrdnice i otvorile pučku školu. Iste su godine franjevci osnovali sirotište i povjerili ga sestrama, a sami su se brinuli za troškove uzdržavanja. Sestre su u svojoj prosvjetnoj i karitativnoj misiji djelovale sve do 1949., kad su pod prisilom komunističkih vlasti morale napustiti zgradu. Nažalost, ni danas sestarska zgrada nije u potpunosti vraćena sestrama.
Župa u posljednjem ratu i danas
Godine 1991. župa je imala 3300 vjernika. Međutim, ratne 1993. župa je dosta stradala. Samo je jedna četvrtina župljana ostala u svojim kućama dok su drugi morali otići radi sigurnosti ili su protjerani iz svojih domova. Slika poginulih 112 župljana svake se godine 6. lipnja postavlja pred oltar na godišnjicu stradanja ovoga kraja. Među poginulima su vojnici i civilne žrtve od kojih je i jedna beba koja nije ni prohodala. Svjedočanstvo je to koliko su vjernici propatili tijekom sukoba s Bošnjacima. Crkva je uvelike oštećena, a nakon okupacije opljačkana, obeščašćena i demolirana. Tako su crkvu, koja je u bivšoj državi proglašena spomenikom kulture s orguljama muzejske vrijednosti, vitrajima, oltarima i kompletnim interijerom, potpuno devastirale bošnjačke snage. Od prijeratnih stanovnika ostalo je nešto više od jedne trećine. Zbog ratnih stradanja, ali i sveprisutnoga iseljavanja, danas u župi živi 1600 vjernika u 670 obitelji.
Godine 1997. u Dolac se vratio župnik fra Jozo Marinčić koji je odmah započeo i uvelike dovršio obnovu crkve. Za župnika fra Zorana Livančića crkva je obogaćena četirima novim vitrajima akademskoga kipara Zdenka Jurišića. U samom svetištu crkve urađeni su i vitraji hrvatskoga umjetnika Vlatka Blažanovića: Rođenje Isusovo i Uskrsnuće Isusovo.
Postoje i dvije područne crkve: jedna u Putićevu s vjeronaučnom dvoranom, izgrađena 1988. po projektu B. Borića, te druga na groblju u Gostunju koju povremeno koriste i gučogorski franjevci.
Na filijalnu crkvu u Putićevu 1997. postavljena je eksplozivna naprava. Crkva je dobrano oštećena, a zvonik je potpuno uništen. Obnavljana je više puta. Godine 2024. u cijelom crkvenom kompleksu postavljena su nova vrata i prozori te je urađeno unutrašnje uređenje crkve i stropa.
Dio vjerničke zajednice u Nević Polju bio je jedini dio župe gdje se u posljednjem ratu mogla slaviti misa u jednoj sportskoj dvorani koja je bila pod kontrolom HVO-a. Tamošnja kapelica posvećena Srcu Isusovu danas se tretira kao filijalna crkva koja je 2022. kompletno obnovljena i uređena te je podignut zvonik od inoksa sa zvonom.
U naseljima Stojkovići i Vilenica te na grobljima Slimena i Brizik postoje kapelice koje su zadnjih godina potpuno obnovljene. Projekte obnove svih kapela uradio je arhitekt Josip Ledić sa suradnicima. Zvonik kapele na Slimenima preuređen je 2023., postavljeno je elektrificirano zvono od 105 kg kojemu je kum bio Josip Ledić s obitelji.
U župnoj crkvi danas je samo dijelom sačuvan i obnovljen samo glavni oltar (što je uradio restaurator Federik Levarda). Na koru su 2024. nabavljene i postavljene nove orgulje s 25 registara koje potječu iz švicarskoga grada Menzigena. Na svu sreću postaje Križnog puta spašene su za vrijeme rata tako da danas krase obnovljenu crkvu. Prije dvije godine započela je temeljita rekonstrukcija i obnova fasade župne crkve, stepeništa na ulaznim vratima. Postavljen je kamen na cokle oko crkve i na stubišta. Zamijenjeni su svi okrugli prozori u stropu i sanirano krovište iznad prezbiterija. Povijesni ukrasi na tornjevima su nanovo izlijevani i postavljeni. Tako da danas crkva u Docu nakon više od 30 godina sjaji u punom sjaju.
Župljani – živa Crkva
Postoji i živa Crkva, župljani ove župe. Svoja zapažanja donosi profesorica glazbe iz travničkoga KŠC-a Petar Barbarić Vlatka Čabro, koja je i voditeljica velikoga župnog zbora kao i zbora Zlatne harfe: „Župni zbor animira misna slavlja. Naši zborovi često nastupaju. Svake godine se obilježava Zlatna harfa na kojoj i mi sudjelujemo. Zbog konfiguracije župe pola velikoga župnog zbora na misama pjeva u Putićevu, a ostatak u Gornjem Docu u župnoj crkvi. Postavljanjem orgulja sada je to mnogo svečanije. Najviše smo kompletni na božićnim koncertima i velikim misnim slavljima. Bili smo na dočeku papi Franji u Sarajevu. Godinama sudjelujemo na susretu liturgijskih zborova u Sarajevu i uvijek ostavimo dobre dojmove.” Mise u župnoj crkvi animira i vjeroučitelj Bernard Heraković, a na filijalama Putićevo g. Ivan Jukić i u N. Polju gđa Veronika Bavrka.
Svake se godine o blagdanu sv. Ante Padovanskog u crkvi organizira koncert glazbenika lašvanskoga kraja pod nazivom Zvona Doca moga. Dolac je tijekom svoje bogate povijesti imao značajan broj umjetnika, glazbenika, književnika, fratara i biskupa, kao i drugih osoba u društvenom i vjersko-kulturnom, pa i sportskom ozračju prošlih vremena. U Docu su rođena i tri biskupa: banjolučki biskup fra Marijan Marković (+ 1912., Banja Luka), banjolučki biskup dr. Drago Čelik (+ 1958., Zagreb), upravitelj Vrhbosanske nadbiskupije dr. Tomislav Jablanović. Odavde potječu znameniti fra Miron Kozinović i s. Lujza Kozinović, milosrdnica i jedna od najznamenitijih žena 20. stoljeća. Ovdje je rođena i Zlata Bartl (1920. – 2008.) koja je 1959. osmislila i proizvela svjetski poznati začin Vegetu. Važan je podatak da sve što ima na ovim prostorima s hrvatskim predznakom nastalo je u Docu: stranke, Hrvatski dom, razne udruge i društva, škole, čitaonice…
Poslije zadnjega rata na temeljima stare kuće obitelji Jablanović, tik uz župni ured i crkvu, sagrađena je trokatnica koja je postala Centar za mlade gdje oni imaju razne aktivnosti.
U župi već gotovo 20 godina djeluje Frama. Posebno su aktivni kroz razne radionice te izrađuju vijence za Božić. Bave se volontersko-karitativnim radom i sudjeluju na susretima koje organizira središnjica Frame u Sarajevu. Susrete imaju svake nedjelje i obrađuju različite aktualne teme. Surađuju s ostalim Framama u kraju. Predsjednica je Maja Čurak. Tu su i ministranti kojih ima petnaestak i koji su redoviti u ministriranju na misama.
U župi postoji i Franjevački svjetovni red (trećoreci) koji broji 13 članova svih profila i dobne starosti. Predsjednica je Mirjana Čurak. Njihove skupštine su mladim utorkom u večernjim satima. Oni mole krunice pred velika slavlja u župi. Prije jutarnjih misa obavljaju pobožnost Milosrdnom Isusu. Anka Janković, trećoredica, kaže kako se u Docu do rata dobro živjelo, a potom su uslijedili progoni, pogibije i zatvaranja. Sa svojim suprugom imala je četvero djece. Nažalost, u ratu je izgubila supruga, kuća joj je bila spaljena, a zajedno s dvoje djece bila je u Zenici u logoru. S njom smo pričali i o povratku i zacjeljivanju rana. „Poslije povratka smo zajedno s tadašnjim župnikom fra Jozom Marinčićem i ostalim vjernicima polako obnavljali crkvu. Digla sam kredit da bih pomogla da se napravi ambon kako bi se moglo čitati Evanđelje. Kasnije sam sudjelovala u nabavi klupa.”
Značajne institucije i organizacije koje također djeluju u Docu su i Dom kulture Ivo Andrić i Udruga Naša zemlja te mnoge druge. Fra Ladislav Fišić je napisao knjigu o povijesti župe Dolac pod nazivom Korijeni i život.
U župi danas služe fra Marinko Didak, župnik od ljeta 2022. godine i fra Mijo Šuman koji kao župni vikar služi šest godina. O domaćinstvu brigu vodi Ankica Starčević, a o urednosti župne crkve i filijala Mandica Abaz i Marica Kurevija. Župa se priprema za proslavu svoga velikoga jubileja 2027. godine kada će s Božjom pomoću proslaviti dvjestotu obljetnicu od osnutka.
Na koncu, ovdje još ima života! Mi smo ljudi nade te svjedočimo kako se neće ugasiti svjetlo života opstanka Hrvata katolika u župi Dolac i šire na ovim prostorima!
(fra Marinko Didak)
