Početna stranica » Znanje mijenja ponašanje

Znanje mijenja ponašanje

2 min

Elvira Koić rođena je 1965. godine u Slavonskoj Orahovici. Srednju školu završila je u Slatini, a studirala je u Osijeku na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Nakon Domovinskoga rata radila je u obiteljskoj medicini u Slavonskoj Orahovici i Crncu, a potom specijalizirala psihijatriju na KBC-u „Rebro” u Zagrebu. Kao psihijatar opće prakse u Općoj bolnici u Virovitici radila je 20 godina, postala primarijus i subspecijalist socijalne psihijatrije i psihijatrije u zajednici. Stalni je sudski vještak iz psihijatrije.

Aktivni je član različitih stručnih liječničkih društava i udruga civilnoga društva, poput Udruge za zaštitu žrtava mobinga, a voditelj je Hrvatske udruge za prevenciju suicida – HUPS. Suradnica je i Ministarstva hrvatskih branitelja u okviru Županijskoga tima za psihosocijalnu pomoć.

Osim brojnih znanstvenih radova piše i knjige, od kojih je jedna nastala kao rezultat trogodišnjeg objavljivanja kolumne u reviji Svjetlo riječi pod nazivom Pogled u dušu. Za svoj rad primila je Zahvalnicu grada Slatine, Zahvalnicu Hrvatskoga liječničkog zbora, a Predsjednik Republike Hrvatske odlikovao ju je Redom hrvatskoga trolista 2011. godine. Zadnjih šest godina zaposlena je na Odjelu psihijatrije u Općoj bolnici u Bjelovaru, a vodi i privatnu Ordinaciju u Virovitici i Daruvarskim Toplicama.

Poštovana Elvira, danas su u uporabi različiti nazivi za ljude koji imaju neki psihički ili fizički nedostatak. Koji termin koristiti da bismo izbjegli neugodnosti?

Termin poremećaj uglavnom koristimo kada neko stanje dovede do ozbiljnoga oštećenja nekoga dijela funkcioniranja osobe, radnoga ili akademskoga, tjelesnoga ili psihičkoga, socijalnoga. Ako nešto, neki poremećaj, dovede do trajnoga oštećenja, tada smatramo da se razvio invaliditet. Njega možemo izraziti i u postotcima, prema međunarodno dogovorenim dijagnostičkim kriterijima i tablicama tjelesnih oštećenja ili invaliditeta.

S tim u vezi, moram reći kako sam nedavno imala priliku recenzirati jednu odličnu raspravu, knjigu autorice Martine Barbiš koja se između ostaloga bavi i terminološkim promišljanjima. Doista su u uporabi različiti termini, na primjer, osoba s tjelesnim oštećenjem, osoba s invaliditetom, osoba s psihičkim poremećajem, mentalnim oštećenjem, duševnom bolesti, psihički ili duševno bolesna osoba, psihijatrijski pacijent, osoba u psihičkoj krizi, osoba s psihičkim poteškoćama, osoba s promjenom ličnosti…

Osobe s invaliditetom u današnjem svijetu nailaze na brojne prepreke – od onih vidljivih, primjerice nedopušteno parkiranje vozila na prostoru predviđenom samo za njih, do neopipljivih, u smislu diskriminacije, izbjegavanja, čak i ismijavanja. Što u ljudima izaziva takvo nemarno i zlobno ponašanje?

Iako su znatno umanjene, ipak su prepreke u današnjem svijetu često postavljene svima, a posebno ih osjećaju upravo osobe s invaliditetom. Civilizacijski razvoj društva mjeri se prema sigurnosti koju daje svim svojim članovima, organizaciji i olakšavanju života svakoga pojedinca, a posebno je lako mjerljiva prema skrbi o svojim slabijim članovima, djeci, trudnicama, ženama, starijima, bolesnima i invalidima. Tu misao treba ugrađivati u odgoj svakoga člana zajednice. U protivnom dolazi do procjene i stvaranja…


Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš preplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i pretplata@svjetlorijeci.