Početna stranica » Žena u Crkvi i društvu

Žena u Crkvi i društvu

2 min

Mnogo je onih koji su mislili da je Crkva bila sredstvo ugnjetavanja žena. Naprotiv, katolička je Crkva radila na njihovom oslobađanju. Povijest bilježi veliki broj obrazovanih i uspješnih žena koje su bile katoličke vjeroispovijesti.

Primjerice Elizabeth Bayley Seton je bila udovica s petero djece. Zbog svoga je obraćenja ostala bez svega materijalnoga. Ali je to nije obeshrabrilo nego je osmislila katoličko osnovno obrazovanje i uspjela prikupiti novac za školovanje najsiromašnijih. Sjetimo se svete Terezije Avilske koja nije mogla podnijeti korumpiranost u redovničkom radu pa je odlučno sprovela reformu. Ali tu se nije zaustavila. Izgradila je još 16 samostana za muškarce i žene, a imala je prostora za napisati i nekoliko knjiga. Danas se njene knjige smatraju klasicima teologije, a nju su učinile crkvenom naučiteljicom.

Nemojte zaboraviti ni Henriettu DeLill kao ni Katharinu Drexel. Prva je bila kćerka oslobođenih robova, a druga je potjecala iz bogate obitelji. Njih su dvije osnovale ženske redove i posvetile se izgradnji škola i bolnica za američke domoroce i afroamerikance. A sveta Katarina Sijenska je bila savjetnica papa i plemića. Svoja je pisma uspjela istovremeno diktirati dvama pisarima. Za svetu Hildegardu se kaže da je bila intelektualni genij u glazbi, medicini, znanosti i teologiji. Ivana Orleanska je bila ratnica koja je vodila muškarce u rat. Muškarci u Crkvi su je ostavili na cjedilu, ali njih se ne prisjećamo niti ih zovemo svetima, zar ne?

Bez obzira na priče kako je Crkva tlačila žene, vidimo da im je ipak omogućila slobodu stvaranja, istraživanja i izgrađivanja. Biskupija je vrlo malo financijski pomagala, ali se žene nisu miješale u mušku hijerarhiju. Rose Hawthorne je utemeljiteljica reda časnih sestara koje se bez ikakve naknade brinu o teško oboljelim osobama, a financirale su se isključivo od donacija. Amerikanka Vera Duss je, nakon što je dobila medicinsku diplomu, otišla u benediktinsku opatiju u Parizu gdje je skrivala i liječila Židove za kojima su tragali nacisti. Nakon oslobođenja Pariza, osjetila je potrebu vratiti se u Ameriku kako bi uspostavila benediktinsku opatiju u Connecticutu.

Crkva je oduvijek poticala samoostvarenje žena. Pored Katoličke crkve, malo je institucija na svijetu koje omogućuju ženama da postižu velike stvari. Mnogo je nepravedno previđenih ženinih dostignuća samo zato što su učinjena pod habitom. Postavlja se nekoliko pitanja. Jesu li suvremene žene dosjetljivije i društveno osvještenije od katoličkih žena koje su u prošlosti osmislile socijalne programe u Crkvi i znale kako će pomoći ugroženima? Jesu li današnje žene slobodnije od njih? Čini se da nije tako jer se njihov uspjeh sve manje mjeri služenjem drugima i Bogu. A važno je podsjetiti kako je Katolička Crkva u cijelosti vidjela ženu kao dostojnu časti i poštovanja. Na žene je gledala kao na osobe s ulogom u spasonosnoj pobjedi, a sve je započelo s Marijom, ženom koju katolička Crkva smatra najsvetijom među svecima.